KLASA: UP/II-008-07/18-01/690
URBROJ: 401-01/04-19-3
Zagreb, 17. travnja 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Sarvaša, ........., izjavljene protiv rješenja Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Trg Svetog Trojstva 3, KLASA: 602-04/18-09/3, URBROJ: 2158-60-01-18-15 od 17. srpnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, KLASA: 602-04/18-09/3, URBROJ: 2158-60-01-18-15 od 17. srpnja 2018. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, KLASA: 602-04/18-09/3, URBROJ: 2158-60-01-18-15 od 17. srpnja 2018. godine, odbačen je zahtjev za dopunu informacije ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 5. srpnja 2018. godine, kojim je tražila da joj se dostavi pisano očitovanje Etičkom povjerenstvu ........., pročelnika Odjela za kemiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, povodom njezine prijave. Zahtjev žaliteljice je odbačen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako pravodobno izjavljuje žalbu na zaprimljeno rješenje jer je istim nezadovoljna. Ističe kako je nezadovoljstvo time veće što je u svojim prijavama prosljeđivala opsežnu i relevantnu dokumentaciju zaprimljenu od nadležnih institucija (PU Osječko-baranjska, I. policijska postaja Osijek, II. policijska postaja Osijek, Općinski sud u Osijeku, Prekršajni sud u Osijeku, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja) a ne može imati saznanja u vezi očitovanja njenog pročelnika na podnesenu prijavu sa ovako opsežnom dokumentacijom. U žalbi iznosi slijed događanja vezano za, kako sama žaliteljica navodi, preokrenute postupke iz djelokruga zlostavljanja na radu, uznemiravanja na radu, zastrašivanja na radu. Žaliteljica navodi kako već dugi niz godina trpi uznemiravanja i klasični mobbing u svim oblicima od strane neposrednih rukovoditelja i njihovih suradnika, a nakon što sam putem nadležnih institucija ukazivala na zlouporabu položaja, prekoračenje ovlaštenja, nemoralna postupanja, kriminal u društvu i nezakonito djelovanje uopće, a osobito u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Nadalje navodi kako se poziva na članak 15. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama i traži da joj se upravo omogući preostali dio dokumenta, a dio koji podliježe ograničenju jednostavno se „zacrni“. Također navodi kako se poziva i na članak 16. test razmjernosti i javnog interesa, te da je potrebno odmjeriti interes zaštićenosti od javnog interesa. Zaključuje kako s obzirom da je ona svu relevantnu dokumentaciju institucija učinila dostupnom Etičkom povjerenstvu i Sveučilišta i Odjela za kemiju, tako smatra da i očitovanje pročelnika Odjela za kemiju mora biti učinjeno dostupnim, a pogotovo njoj kao podnositeljici prijave, koja ima pravni interes u vođenju ovako osjetljivog postupka pred Etičkim povjerenstvom i kad su u pitanju možebitna kršenja osnovnih načela i vrijednosti koja promiče akademska zajednica. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 11. lipnja 2018. godine zatražila od Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku da joj se dostavi preslika Mišljenja Etičkog povjerenstva Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku povodom njezine prijave, KLASA: 602-04/18-08/4, URBROJ: 2158-60-01-18-8 od 5. lipnja 2018. godine. Uz zahtjev za pristup informacijama priložila je pojašnjenje zahtjeva za pristup informacijama u kojem u bitnome navodi da joj se povodom njezine prijave protiv pročelnika Odjela za kemiju ......... zaboravilo navesti najbitnije: kada je održana sjednica Etičkog povjerenstva (datum), koja je to po redu sjednica na kojoj je doneseno predmetno mišljenje, pod kojom točkom dnevnog reda je raspravljano o zaprimljenoj prijavi, te ujedno moli da joj se dostavi preslik očitovanja pročelnika Odjela za kemiju ......... KLASA: 602-04/18-08/4, URBROJ: 2158-60-01-18-7, a koje je 2. ožujka 2018. godine zaprimilo Etičko povjerenstvo Sveučilišta, kao i preslik zapisnika iz kojeg su vidljivi članovi Etičkog povjerenstva koji su prisustvovali sjednici na kojoj se raspravljalo o njezinoj dostavljenoj prijavi.
Nadalje je utvrđeno da je Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dopisom KLASA: 602-04/18-09/3, URBROJ: 2158-60-01-18-13 od 26. lipnja 2018. godine, žaliteljici dostavilo traženo Mišljenje Etičkog povjerenstva Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku povodom prijave protiv pročelnika Odjela za kemiju ........., KLASA: 602-04/18-08/4, URBROJ: 2158-60-01-18-8 od 5. lipnja 2018. godine, Zapisnik 2. sjednice Etičkog povjerenstva Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku KLASA: 602-04/18-08/4, URBROJ: 2158-60-01-18-3 od 31. siječnja 2018. godine i Zapisnik 3. sjednice Etičkog povjerenstva Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku KLASA: 602-04/18-08/4, URBROJ: 2158-60-01-18-8 od 16. svibnja 2018. godine.
Dana 5. srpnja 2018. godine, žaliteljica je podnijela zahtjev za dopunu informacije, kojim je od Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku zatražila da joj se dostavi pisano očitovanje pročelnika Odjela za kemiju - Sveučilišta u Osijeku od 2. ožujka 2018. godine, koje je proslijeđeno Etičkom povjerenstvu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, a koje je Etičko povjerenstvo zatražilo na svojoj 2. sjednici održanoj 30. siječnja 2018. godine.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je o žaliteljičinom zahtjevu za dopunu informacije Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku donijelo rješenje KLASA: 602-04/18-09/3, URBROJ: 2158-60-01-18-15 od 17. srpnja 2018. godine, kojim je odbacilo žaliteljičin zahtjev temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U žalbenom postupku je utvrđeno da iako je Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku žaliteljici uskratilo pristup zatraženoj informaciji zbog zaštite osobnih podataka, ono nije provelo test razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u bitnome navodi kako je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. citiranog Zakona tražena informacija, pisano očitovanje pročelnika izv. prof. dr. sc. Berislava Markovića zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, te da u skladu s odredbama Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), osobni podaci moraju biti prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama. Također se navodi kako bi svaka daljnja obrada pisanog očitovanja ......... predstavljala kršenje Opće uredbe o zaštiti podataka obzirom na to da je pisano očitovanje izravno upućeno članovima Etičkog povjerenstva Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te ne postoji pravni temelj za daljnju obradu istog. Međutim, iz pobijanog rješenja, a niti dostavljenog spis predmeta nije razvidno da je Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku provelo test razmjernosti i javnog interesa. Stoga je isti trebalo provesti u žalbenom postupku.
Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku dostavljena je kao dio spisa predmeta tražena informacija iz žaliteljičinog zahtjeva za dopunu informacije i to Očitovanje pročelnika Odjela za ......... KLASA: 602-04/18-08/01, URBROJ: 2158-60-60-20-18-02 od 1. ožujka 2018. godine, urudžbiran na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dana 2. ožujka 2018. godine pod KLASOM: 602-04/18-08/4 i URBROJEM: 18-7 od 2. ožujka 2018. godine. Uvidom u sadržaj dostavljene informacije, razvidno je da ista sadrži osobne podatke.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Provedbom testa razmjernosti i javnog interesa u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da bi otkrivanje osobnih podataka u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Naime, tražena informacija je očitovanje osobe prijavljene pred Etičkim povjerenstvom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koje je dano za potrebe postupka pred tim Etičkim povjerenstvom, a žaliteljica kao osoba koja je podnijela prijavu Etičkom povjerenstvu ima osobni, privatni interes da dođe do zatražene informacije. Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju. Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako, pa stoga postavljeni zahtjev žaliteljice treba razmatrati kao da ga je postavila bilo koja druga osoba fizička ili pravna, domaća ili strana. Dakle, ukoliko bi se zatražena informacija omogućila žaliteljici, ta ista informacija bi se onda trebala, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi je zatražila. Budući da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žaliteljica navodi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatraženu informaciju, niti da se ista odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Iz izreke pobijanog rješenja razvidno je da prvostupanjsko tijelo navodi da odbacuje zahtjev žaliteljice, međutim iz uvoda i obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da se prvostupanjsko tijelo poziva na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama koje se odnose na odbijanje zahtjeva, a ne na odbacivanje zahtjeva, te da je žaliteljičin zahtjev sukladno zakonskim odredbama citiranim u pobijanom rješenju i sadržajem obrazloženja pobijanog rješenja, trebalo odbiti, a ne odbaciti zahtjev žaliteljice.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje ove upravne stvari. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan