KLASA: UP/II-008-07/19-01/273

URBROJ: 401-01/05-19-1

Zagreb, 15. travnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe odvjetnika ......... iz Splita, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska pošta d.d., broj: HP-08-019843/17 od 12. listopada 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska pošta d.d., broj: HP-08-019843/17 od 12. listopada 2017. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.                           

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Hrvatska pošta  d.d. (u daljnjem tekstu: Hrvatska pošta) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je od Hrvatske pošte zatražena dostava preslika 8 ugovora koje je Hrvatska pošta sklopila sa različitim pravnim osobama. Žaliteljev je zahtjev odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje Hrvatske pošte pobija u cijelosti zbog pogrešne primjene odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj ističe  kako pobijano rješenje nije u skladu sa odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama niti sa publiciranom upravnom i sudskom praksom u provedbi navedenog Zakona. Napominje da zatraženi ugovori predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima  te da se ne radi o poslovnoj tajni koja bi bila određena zakonom. Citira presudu Visokog upravnog suda RH iz koje također proizlazi neosnovanost pobijanog rješenja. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis premeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. rujna 2017. godine od Hrvatske pošte zatražio dostavu  preslika sljedećih informacija: 1) Ugovora o nabavi usluge zakupa posebnog formata oglašavanja na TV-u od 10. 12. 2015. (br. HP-10/3-023187/15) kojeg je sklopila Hrvatska pošta, evidencijski broj nabave 02.12.02. 2) Ugovora o nabavi zakupa posebnog formata oglašavanja na TV postajama od 6. 8. 2014.  (br. HP-10/1/2-013946/14) kojeg je sklopila Hrvatska pošta, evidencijski broj nabave 02.12.02. 3) Ugovora o nabavi usluga oglašavanja usluga HP na TV postajama od 6. 8. 2013. (br. HP-10/2/2-008089/13) kojeg je sklopila Hrvatska pošta, evidencijski broj nabave 02.12.03. 4)  Ugovora o nabavi usluge oglašavanja na radio postajama od 30. 9. 2014. (br. HP-10/1/2-024324/14) kojeg je sklopila Hrvatska pošta, evidencijski broj nabave 02.12.04. 5) Ugovora o nabavi usluge oglašavanja u tiskanim medijima od 20. 9. 2016. (br. HP-011815/16) kojeg je sklopila Hrvatska pošta, evidencijski broj nabave 02.13.02. 6) Ugovora o nabavi usluge oglašavanja u medijima od 11. 7. 2016. (br. HP-10-006390) kojeg je sklopila Hrvatska pošta, evidencijski broj nabave 02.13.01.7) Ugovora o nabavi usluge oglašavanja u tiskanim medijima od 23. 6. 2015. (br. HP-10/2/2-007486) kojeg je sklopila Hrvatska pošta, evidencijski broj nabave 02.12.03. 8) Ugovora o nabavi usluge oglašavanja u dnevnim novinama od 19. 12. 2014. (br. HP-10/1/2-03246/14)) kojeg je sklopila Hrvatska pošta, evidencijski broj nabave 02.12.05.

Hrvatska pošta je u obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbila žaliteljev zahtjev za pristup informacijama navela kako je sukladno zakonskoj obvezi provela test razmjernosti i javnog interesa te je zaključila kako se zatražene informacije smatraju poslovnom tajnom stoga je odlučila kao u izreci pobijanog rješenja.

Uvidom u predmetni test razmjernosti i javnog interesa, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti zaključilo kako se zatražene informacije ne odnose na državnu sigurnost, zdravlje građana, pitanje obrane te se ne odnose ni na  druga slična pitanja koja bi se mogla apostrofirati od visokog značenja interesa za širu javnost, a tražene se informacije ne odnose na javnu osobu niti državnog dužnosnika. Tijelo javne vlasti, slijedom navedenog, zaključuje da u ovom segmentu  interes javnosti ne prevladava nad interesom zaštite poslovanja  ovog tijela javne vlasti koje je ujedno i trgovačko društvo. S druge strane, odavanje ovih poslovnih tajni u bitnome bi  moglo narušiti tržišne pozicije tijela javne vlasti, koje svoj položaj i opstojnost realizira isključivo kroz otvoreno tržišno natjecanje na slobodnom tržištu poštanskih usluga.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Hrvatska pošta prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenila zakonske odredbe.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno  je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Hrvatska pošta  je po sudu Povjerenika za informiranje propustila prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu, te je ujedno nepravilno provela test razmjernosti i javnog interesa.

Naime, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Slijedom navedenog, Hrvatska pošta je u prvostupanjskom postupku bila dužna pružiti  valjano obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi omogućavanjem uvida u zatražene ugovore dovelo do štetnih posljedica za njezine gospodarske interese, što je ratio legis instituta poslovne tajne.

Drugim riječima, tijelo javne vlasti ne smije spekulirati, nagađati i koristiti se argumentom zastrašivanja (argumentum in terrorem) oko nastanaka moguće štete prilikom davanja informacije, već  zakonsku svrhu  instituta poslovne tajne nalazimo u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese subjekta odnosno njegovu poziciju na tržištu.

Također, tijelo javne vlasti mora argumentirano ukazati na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa. Nije dovoljno pozvati se na zakonska ograničenja ili koristiti fraze (nastala bi šteta za gospodarske interese), već je potrebno iste utemeljiti i obrazložiti kako bi se utvrdila vjerojatnost ozbiljne povrede.

Osim toga, Hrvatska pošta prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa nije uzela u obzir da  se tražena informacija odnosi na potrošnju sredstava trgovačkog društva u vlasništvu države, što samo po sebi stavlja navedeno trgovačko društvo u drugačiji položaj u odnosu na trgovačka društva u privatnom vlasništvu.

Odredbom članka 3. točke 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj:  94/13 i 18/16), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, propisano je da su državna imovina i dionice i poslovni udjeli u trgovačkim društvima čiji je imatelj Republika Hrvatska. Nadalje, člankom 5. citiranog Zakona propisano je da se upravljanje državnom imovinom temelji na načelima javnosti, predvidljivosti, učinkovitosti i odgovornosti.

Trgovačkim društvima u kojima RH ima dionice i udjele i koja su važan dio bruto društvenog proizvoda, zaposlenosti i tržišne kapitalizacije, a ujedno su većinom usmjerene na obavljanje usluga od javnog interesa (energija, promet i sl.), nameće se podizanje kvalitete upravljanja jer su jednako važna i za državu i za građane, ali i za funkcioniranje poslovnog sektora. Stoga ona moraju poslovati transparentno i odgovorno, kako bi se njihovim djelovanjem osigurao pozitivan doprinos cjelokupnoj ekonomskoj učinkovitosti i konkurentnosti države.

Budući da navedena sredstva nisu privatna sredstva od privatnog trgovačkog društava,  smatraju se javnim sredstvima, jer njima država  upravlja putem trgovačkog društva u svojem vlasništvu, a upravljanje se provodi u općem interesu, u ime i za račun građana, racionalno i  transparentno.

U tom je smislu člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

S obzirom da zatražena informacija nije klasificirana stupnjem tajnosti, već je proglašena poslovnom tajnom, ona bi, sukladno zakonskom izričaju, trebala biti dostupna javnosti, budući da se traži neposredna potrošnja sredstava Hrvatske pošte.

Osim toga, onemogućavanje pristupa informacijama o potrošnji sredstava trgovačkog društva u vlasništvu države izaziva sumnju da ograničenje od pristupa skriva nekompetentnost, loše upravljanje, rad za privatne interese i moguću korupciju.

Dosadašnjom upravnosudskom praksom, rješenjima drugostupanjskog tijela u zaštiti prava na pristup informacijama te teleološkim tumačenjem cilja i svrhe Zakona o pravu na pristup informacijama došlo se je do stajališta kako informacije o potrošnji sredstava trgovačkih društava u vlasništvu države ili jedinica lokalne i područne samouprave predstavljaju informacije od javnog interesa.

Navedene primjere iz prakse mogu se pronaći na Tražilici odluka i mišljenja Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (TOM), na poveznici, http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php.

Slijedom navedenog, u drugostupanjskom postupku je riješeno na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09) kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari - te zbog činjenice da je Hrvatska pošta odbila postupiti po nalogu Povjerenika za informiranje i dostaviti zatražene informacije na rješavanje  -  dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.  

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan