KLASA: UP/II-008-07/17-01/80
URBROJ: 401-01/05-19-2
Zagreb, 9. travnja 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ........., zastupnika u Hrvatskom saboru, Zagreb, ........., izjavljene protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-008-01/17-07/02, URBROJ: 50302/28-17-1 od 9. 2. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ........., zastupnika u Hrvatskom saboru, izjavljena protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-008-01/17-07/02, URBROJ: 50302/28-17-1 od 9. veljače 2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Vlade Republike Hrvatske odbijen je zahtjev za pristup informacijama ........., zastupnika u Hrvatskom saboru (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 10. siječnja 2017. godine, kojim je žalitelj zatražio dostavu arbitražnog pravorijeka u predmetu koji se vodio između Republike Hrvatske i MOL-a, po zahtjevu Republike Hrvatske, po pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (dalje u tekstu: UNCITRAL). Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. te članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija klasificirana stupnjem tajnosti te jer postoje sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se pristup predmetnoj informaciji uskraćuje jer Vlada Republike Hrvatske smatra da je u predmetnom slučaju dužna štititi gospodarski interes Republike Hrvatske, iako ne obrazlaže kakva je to šteta gospodarskim interesima Republike Hrvatske koja bi mogla nastati objavom arbitražne odluke. Žalitelj polazi od pretpostavke da je zaštićeni interes upravo mogućnost teške gospodarske štete koja prijeti Republici Hrvatskoj, te prvenstveno ukazuje da arbitražna odluka koja je predmet ovog zahtjeva svakako utječe na postupak koji se vodi među istim strankama pred Međunarodnim centrom u Washingtonu, slijedom čega će stranke ionako morati arbitražnu odluku dostaviti tom sudištu, što znači da objava odluke ili dostava te odluke osobama koje ga traže sukladno pravima koje proizlaze iz propisa koji reguliraju pitanje prava na pristup informacijama ne može pogoršati niti promijeniti položaj Republike Hrvatske u sporu. Žalitelj rezimira kako objava arbitražne odluke iz Ženeve ne utječe na odlučivanje arbitražnog sudišta u Washingtonu, budući da arbitražni sud u Washingtonu ionako mora biti upoznat sa sadržajem ranije odluke. Žalitelj navodi kako je postupak pred arbitražnim sudom u Ženevi okončan, a eventualno pobijanje te odluke se ne provodi po odredbama Ugovora o međusobnim odnosima dioničara, niti ugovora o arbitraži, već prema striktnim odredbama švicarskog prava. U tom bi se slučaju radilo o izvanrednom pravnom sredstvu, dakle o novom postupku, na koji objava odluke arbitražnog sudišta ne može utjecati, jer je sadržaj same odluke poznat tijelu koje o njenoj valjanosti mora odlučivati – dakle, Švicarskom saveznom sudu, što znači da niti navedeni razlog ne može utjecati na odluku Vlade Republike Hrvatske o objavi sadržaja arbitražne odluke. Žalitelj potom naglašava da odredba točke 15.2. Ugovora o međusobnim odnosima dioničara i pravila UNCITRAL-a ne priječe objavu arbitražne odluke, te ističe da pravila UNCITRAL-a ne propisuju tajnost postupka, već utvrđuju pravila kada se odluka arbitražnog suda može objaviti, odnosno, sukladno odredbi članka 34. stavka 6. pravila UNCITRAL-a, odluka se može objaviti „kada je to zakonska obveza jedne od stranaka“, što je u Hrvatskoj, imajući u vidu odredbe Ustava i Zakona o pravu na pristup informacijama, slučaj. Žalitelj dodatno napominje kako je MOL dana 12. siječnja 2017. godine već objavio dijelove arbitražne odluke, na što je bio obvezan mađarskim prisilnim propisima, čime je arbitražna odluka postala djelomično javna i dostupna putem treće strane. Žalitelj zaključuje kako smatra da u predmetnom slučaju, sve i da postoji pravo na ograničenje, isto ne može biti preče od javnog interesa, pogotovo imajući u vidu da je Vlada Republike Hrvatske (javno!) najavila konkretna postupanja koja su posljedica predmetne arbitražne odluke. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 10. siječnja 2017. godine zatražio dostavu arbitražnog pravorijeka u predmetu koji se vodio između Republike Hrvatske i MOL-a, po zahtjevu Republike Hrvatske, po UNCITRAL pravilima.
Nadalje je utvrđeno kako Vlada Republike Hrvatske u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom navodi kako je u skladu sa zakonskom obvezom prethodno zatražila mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost (dalje u tekstu: UVNS) te je provela test razmjernosti i javnog interesa, u kojem je zaključeno da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji u odnosu na javni interes, odnosno interes korisnika informacije za uvid u predmetnu odluku Arbitražnog suda. Potreba zaštite prava ne ograničenje pristupa informaciji temelji se na okolnosti da je postupak pred Arbitražnim sudom tajan prema Pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), te da prema tim Pravilima arbitražna odluka može biti javno objavljena jedino uz suglasnost obje stranke u postupku, pa je Republika Hrvatska ne može jednostrano objaviti, odnosno učiniti dostupnom drugim osobama koje nisu stranke u postupku. Isto tako, objavljivanje sadržaja Odluke Arbitražnog suda Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo moglo bi utjecati na arbitražni postupak između Republike Hrvatske i MOL Grupe pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu, koji je još uvijek u tijeku. Osim toga, podnesena je tužba za poništaj Arbitražne odluke od 23. prosinca 2016. godine pred Saveznim sudom Švicarske, te je predmetni postupak u tijeku. U obrazloženju se zaključno navodi da uzimajući u obzir navedene okolnosti, utvrđeno činjenično stanje, kao i provedeni test razmjernosti i javnog interesa, tijelo javne vlasti smatra da bi objavljivanje odluke Arbitražnog suda moglo nanijeti tešku štetu gospodarskim interesima Republike Hrvatske te da i dalje postoje razlozi zbog kojih je Vlada Republike Hrvatske klasificirala ovaj predmet stupnjem tajnosti „TAJNO“.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka, dok prema odredbi članka 15. stavka 3. točke 1. navedenog Zakona ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Nastavno na navedene zakonske odredbe, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti nakon zaprimanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, kojim je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „TAJNO“, postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te je, kao što je ranije u tekstu navedeno, zatražilo mišljenje UVNS-a i provelo test razmjernosti i javnog interesa.
Službenici Ureda povjerenika za informiranje su dana 2. listopada 2017. godine u prostorijama Vlade Republike Hrvatske izvršili uvid u informaciju koja je predmet postupka, te su utvrdili da je ista doista klasificirana stupnjem tajnosti „TAJNO“. Odredbom članka 7. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12) navodi se kako se stupnjem tajnosti „TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje teško naštetilo vrijednostima iz članka 6. ovog Zakona.
Člankom 6. Zakona o tajnosti podataka je propisano kako se stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima: temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.
Drugim riječima, iz izričaja članaka 6. i 7. Zakona o tajnosti podataka proizlazi kako suštinska razlika između klasificiranja podataka stupnjem tajnosti „TAJNO“ i stupnja tajnosti „VRLO TAJNO“ leži u razmjeru štete koja bi bila nanesena vrijednostima pobrojanim u članku 6. Zakona o tajnosti podataka: u prvom slučaju bi neovlašteno otkrivanje podataka teško naštetilo pobrojanim vrijednostima, dok bi u potonjem nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske.
Za potrebe žalbenog postupka potrebno je navesti odredbu članka 16. Zakona o tajnosti podataka, kojom je u stavku 1. propisano da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje UVNS-a, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.
Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Nakon dobivenog mišljenja UVNS-a i provedenog testa razmjernosti javnog interesa, Vlada Republike Hrvatske je odbila žaliteljev zahtjev za pristup informacijama i zadržala stupanj tajnosti „TAJNO“.
Drugostupanjsko tijelo ujedno ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. studenog 2014. godine, kojom je poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. 4. 2014. godine. Sud je u njezinom obrazloženju ocijenio da samo vlasnik podatka, koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti, ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.
Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, broj U-III-1267/2017 od 21. studenog 2017. godine odbio ustavnu tužbu koja je podnesena protiv navedene presude.
Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informacijama klasificiranim stupnjem tajnosti „TAJNO“, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije nakon traženja mišljenja UVNS-a i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, stoga je žalitelju odlučilo uskratiti pristup predmetnoj informaciji, jer bi otkrivanje sadržaja dokumenata koji sadrža informacije o navedenim ugovorima moglo teško naštetiti vrijednostima iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka. Podredno je naznačeno kako bi objavljivanje sadržaja Odluke Arbitražnog suda Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo moglo utjecati na arbitražni postupak između Republike Hrvatske i MOL Grupe pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu, koji je još uvijek u tijeku.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o tajnosti podataka, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
S obzirom da vlasnik klasificiranih podataka ima isključivu zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka, Povjerenik za informiranje upućuje na zakonske odredbe Zakona o tajnosti podataka, te se neovisno o ovom rješenju prvostupanjsko tijelo kao vlasnik informacije upućuje da sukladno zakonskim odredbama provodi periodične procjene stupnja tajnosti na temelju koje može promijeniti stupanj tajnosti ili izvršiti deklasifikaciju podataka imajući u vidu vrijednosti koje se štite određenim stupnjem tajnosti.
Vlada Republike Hrvatske svakako treba uzeti u obzir da je mađarski MOL već djelomično objavio dio arbitražne odluke, što je posljedica mađarskih prisilnih propisa, odnosno razvidno je kako objava odluke nije posljedica suglasnosti stranaka.
Svako je važno napomenuti kako je tijekom žalbenog postupka predmetna arbitražna odluka u cijelosti objavljena u mnogim hrvatskim medijima, pogotovo na internetskim portalima, tako da je se može naći na poveznici http://www.index.hr/vijesti/clanak/imamo-presudu-uskok-falsificirao-turudic-bio-pristran-a-jezic-lagao--zato-smo-izgubili-inu/1006757.aspx, odnosno na poveznici https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/analiza-objavljene-presude-arbitraznog-suda-u-slucaju-ina-mol-pet-razloga-zasto-je-mol-pobijedio/6738210/, što u potpunosti relativizira klasificiranje predmetne odluke stupnjem tajnosti.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan