KLASA: UP/II-008-07/19-01/42

URBROJ: 401-01/10-19-2

Zagreb, 01. travnja 2019. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbi ......... iz Zagreba, ........., izjavljenih protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/18-002/432, URBROJ: 251-02-02/015-18-2 od 17. prosinca 2018. godine i rješenja Grada Zagreba; KLASA: 008-02/18-002/513, URBROJ: 251-02/015-18-4 od 28. prosinca 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: KLASA: 008-02/18-002/513, URBROJ: 251-02-02/015-18-2 od 17. prosinca 2018. godine kao neosnovana.

2.    Odbija se žalba Nevenke Klasić izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/18-002/513, URBROJ: 251-02/015-18-4 od 28. prosinca 2018. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Grada Zagreba, KLASA: 008-02/18-002/432, URBROJ: 251-02-02/015-18-2 od 17. prosinca 2018. godine odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) u kojem žaliteljica navodi probleme sa točnom kvadraturom stanova bespravne gradnje, probleme sa strujom, vodom, odvodom i kanalizacijom te toplinskom energijom vezano uz bespravnu gradnju te proslijeđivanje upita drugim tijelima javne vlasti, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da nije dobila jasan i razumljiv odgovor na pitanja koja navodi i svojoj žalbi. Ističe da je dobila ogrešno citiranje, odnosno da je nema razumijevanja smisla pitanja. Dalje navodi da bi MUP trebao biti nadležan za krađu i nelegalne radnje, a da bi Zagrebački holding – GSKG i Ministarstvo graditeljstva trebali imati podatak o broju i kvadraturi stanova, odnosno da bi HEP Elektri trebao biti interes provjeriti električnu mrežu.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žaliteljica u zahtjevu za pristup informacijama od 12. prosinca 2018. godine, u dijelu „informacija koja se traži“ doslovno navodi sljedeće:

„Problem struje i bespravne gradnje, uključivanje odspojenih brojila i pitanje mreže. Ako HEP ne može meni dati informacije, morao bi dati MUP-u jer se radi o krađi..Problem kako utvrditi točnu kvadraturu stanova bespravne gradnje. O kvadraturi stanova ovisi visina računa. Problem je da radi bespravne gradnje-radova u ulazu posoje problemi sa „sistemima“ u ulazu zgrade – struja, voda, odvod i kanalizacija i toplinska energija. Molim da vi upite pošaljete Zagrebačkom holdingu GSKG, Ministarstvu graditeljstva, HEP-Elektri da informacije ako ne žele dostaviti meni proslijede MUP-u ili Državnom odvjetništvu

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.

Naime, razmatrajući gore citirani zahtjev za pristup informacijama, moguće je utvrditi da predmet istog nije točno određena informacija, niti predmetni podnesak predstavlja zahtjev za pristup informacijama, već da žaliteljica općenito traži pojašnjenje od prvostupanjskog tijela.

Osim toga, da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama potvrđuje činjenica da žaliteljica u svom zahtjevu jasno traži da se njezin upit proslijedi drugim tijelima.

Međutim, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta ustupanju predmetnog podneska u smislu članka 18. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), posebno imajući u vidu činjenicu da spisu prileži dopis prvostupanjskog tijela, KLASA: 008-02/18-002/455, URBROJ: 251-02-21/005-18-2 od 13. studenog 2018. godine koji je podnesak žaliteljice ustupljen Hrvatskoj elektroprivredi na nadležno postupanje u dijelu u kojem žaliteljica traži objašnjenje vezano uz problem struje, odnosno da spisu prileži dopis GSKG d.o.o., KLASA: 371-05/18-02/6580, URBROJ: 251319-01-01-18-3 od 28. prosinca 2018. godine iz kojeg u bitnom proizlazi da je GSKG d.o.o. sedamnaest puta odgovarao na upite žaliteljice, te da ostaju kod svih dosadašnjih navoda.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za pristup informacijma, nema mjesta niti primjeni članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama o pozivanju na ispravak zahtjeva za pristup informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.

U odnosu na žalbu protiv rješenja prvostupanjskog tijela KLASA, 008-02/18-002/513, URBROJ: 251-02-02/015-18-4 od 28. prosinca 2018. godine, ističe se kako slijedi.

Navedenim rješenjem ispravljena je pogreška u zaglavlju rješenja, KLASA: 008-02/18-002/513, URBROJ: 251-02-02/015-18-2 od 17. prosinca 2018. godine, na način da umjesto „KLASA: 008-02/18-002/432“, treba stajati „KLASA: 008-02/18-002/513“.

Žaliteljica u žalbi navodi da ne može dobiti odgovor na svoje pitanja, te ista ponavlja u svojoj žalbi.

Žalba je neosnovana.

Člankom 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) propisano je da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju, te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovu ovjerenom prijepisu.

Uvidom u podnesak tužiteljice od 12. prosinca 2018. godine utvrđeno je da je isti kod prvostupanjskog tijela urudžbiran pod KLASOM: 008-02/18-002/513, dok je uvidom u rješenje od 17. prosinca 2018. godine utvrđeno da se u zaglavlju istog navodi KLASA: 008-02/18-002/432.

S obzirom da je rješenjem od 17. prosinca 2018. godine odlučeno o zahtjevu žaliteljice od 12. prosinca 2018. godine, očito je da se u konkretnom slučaju radi o pogrešci u pisanju, a žalbeni navodi žaliteljice ničim nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost osporenog rješenja.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan