KLASA: UP/II-008-07/19-01/178
URBROJ: 401-01/10-19-1
Zagreb, 12. ožujka 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Samobora, ........., izjavljene protiv obavijesti Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti od 15. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv obavijesti Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti od 15. siječnja 2019. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenom obavijesti od 15. siječnja 2019. godine (koja ima značaj rješenja) odbijen je žaliteljev zahtjev za dopunu informacija, kojim je tražio podatak o vlasništvu objekta na koji se postavlja antenski sustav naveden u prijavi, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da je žalitelju omogućio pristup traženim informacijama.
Protiv navedene obavijesti (koja ima značaj rješenja) žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi što je bio predmet njegova zahtjeva za pristup informacijama od 20. prosinca 2018. godine te koje je informacije zaprimio od prvostupanjskog tijela. Ističe da mu je dostavljena nepotpuna informacija pa je dana 09. siječnja 2019. godine tražio dopunu informacije i to podatak o vlasništvu objekta na koji se postavlja antenski sustav naveden u prijavi. Ističe da službenica za informiranje u odgovoru na zahtjev za dopunu informacijama pogrešno tumači Pravilnik o posebnim uvjetima postavljanja i uporabe radijskih postaja („Narodne novine“ 45/12, 18/15). Citira odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama, Pravilnika o posebnim uvjetima postavljanja i uporbe radijskih postaja, Zakona o gradnji, Pravilnika o jednostavnim građevinama, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o zemljišnim knjigama te Zakona državnoj izmjeri. Smatra da je operator infrastrukturnog operatera prije početka dužan dostaviti podatke o imenima, prezimenima, adresama i osobnim identifikacijskim brojevima nositelja stvarnih vlasničkih prava na katastarskoj čestici 1855, k.o. Samobor u obliku izvatka iz zemljišne knjige. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. prosinca 2018. godine zatražio od prvpostupanjskog tijela sljedeće informacije:
1. Prijava operatora o podacima o baznoj stanici
2. Zahtjev za izdavanje dozvole i odobrenja
3. Potvrda o usklađenosti, kojom se potvrđuje da ta radijska postaja ne stvara elektromagnetska polja kojima razine prelaze granične razine elektromagnetskih polja
4. Podatak o vlasništvu objekta na koji se postavlja antenski sustav naveden u prijavi
5. Dijagram zračenja antenskog sustava (horizontalni i vertikalni dijagram zračenja)
6. Tlocrt i bokocrt izvedbe antenskog sustava s naznačenim dimenzijama (izraženim u m)
7. Udaljenost od geometrijskog središta odašiljačke antene do područja povećane osjetljivosti (izražena u m) s najvišom vrijednosti elektromagnetskog polja
8. Udaljenost od geometrijskog središta odašiljačke antene do područja dostupnog ljudima (površine javne namjene i sl.) koje nije obuhvaćeno područjem povećane osjetljivosti (izražena u m) s najvišom vrijednosti elektromagnetskog polja
9. Pripadajući prikaz područja s ucrtanim mjestom postavljanja te područjima iz točaka 7. i 8. ovog zahtjeva u odgovarajućem mjerilu
10. Izračun očekivanih vrijednosti veličina elektromagnetskog polja na područjima iz točaka 7. i 8. ovog zahtjeva
Uvidom u e-mail prvostupanjskog tijela od 07. siječnja 2019. godine koji je upućen žalitelju, u bitnom proizlazi da je žalitelju dostavljena sljedeća dokumentacija: 1) prijave operatora Tele2 d.o.o. tehničkim podacima za bazne postaje postavljene na predmetnoj lokaciji, 2) potvrde o usklađenosti za bazne postaje postavljene na predmetnoj lokaciji (PKM-4989-4991/2015 i 1661/2016), 3) tehničke karakteristike proizvođača, s dijagramom zračenja, postavljenih antena na predmetnoj lokaciji, 4) tlocrt i bokocrt izvedbe antenskog sustava s naznačenim dimenzijama te 5) mjerenja razina elektromagnetskih polja koja je provela ovlaštena tvrtka. Zaključno, žalitelj je obaviješten da imovinskopravni odnosi nisu u nadležnosti prvostupanjskog tijela te da može tražiti dopunu informacije ukoliko nije zadovoljan zaprimljenim informacijama, u roku od 15 dana.
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 09. siječnja 2019. godine tražio dopunu informacije, i to podatak o vlasništvu objekta na koji se postavlja antenski sustav naveden u prijavi (što je zatraženo točkom 4. zahtjeva za pristup informacijama).
Uvidom u e-mail prvostupanjskog tijela upućenog žalitelju dana 10. siječnja 2019. godine proizlazi da je prvostupanjsko tijelo žalitelja obavijestilo da se odredba članka 4. stavka 3. Pravilnika o posebnim uvjetima postavljanja i uporabe radijskih postaja ne odnosi na vlasništvo objekta u smislu postojeće građevine na koju se postavlja konstrukcija antenskog prihvata, te da je vlasnik antenskog prihvata na predmetnoj lokaciji Tele2 d.o.o. Također je žalitelj obaviješten da imovinskopravni odnosi te ugovori o zakupu nisu u nadležnosti prvostupanjskog tijela.
Nadalje, iz e-maila žalitelja od 10. siječnja 2019. godine upućenog prvostupanjskom tijelu proizlazi da žalitelj traži dostavu rješenja, ukoliko prvostupanjsko tijelo odbija njegov zahtjev.
Uvidom u e-mail prvostupanjskog tijela od 15. siječnja 2019. godine, utvrđeno je da je žalitelju upućena obavijest iz koje u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo ostaje kod svog ranijeg odgovora od 10. siječnja 2019. godine te da je žalitelju dostavio svu dokumentaciju kojom raspolaže, odnosno da je po primitku zahtjeva za dopunu informacija žalitelja istom objasnilo primjenu odredbe članka 4. stavka 3. Pravilnik o posebnim uvjetima postavljanja i uporabe radijskih postaja.
Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir navode žalbe, Povjerenik za informiranje je dopisom KLASA: 008-04/19-01/55, URBROJ: 401-01/10-19-2 od 30. siječnja 2019. godine od prvostupanjskog tijela je zatražio da se očituje o tome je li uz predmetnu prijavu priložen podatak o vlasnicima nekretnine te je zatraženo dodatno očitovanje prvostupanjskog tijela vezano za primjenu članka 4. stavka 3. Pravilnika o posebnim uvjetima postavljanja i uporabe radijskih postaja.
Iz e-maila prvostupanjskog tijela upućenog Povjereniku za informiranje dana 08. veljače 2019. godine u bitnom proizlazi da se odredba članka 4. stavka 3. Pravilnika o posebnim uvjetima postavljanja i uporabe radijskih postaja odnosi na vlasništvo antenskog prihvata, a ne na vlasništvo objekta u smislu postojeće građevine na koju se postavlja konstrukcija antenskog prihvata.
Slijedom svega navedenog, ističe se kako slijedi.
Člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik, ako smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati dopunu ili ispravak informacije.
Dakle, do primjena navedene odredbe dolazi ako je korisnik dobio određenu informaciju koja nije točna ili potpuna.
U konkretnom slučaju žalitelj je zahtjevom za pristup informacijama tražio deset točno određenih informacija.
Naime, iz odgovora prvostupanjskog tijela od 07. siječnja 2019. godine proizlazi da je prvostupanjsko tijelo izvijestilo žalitelja da imovinskopravni odnosi nisu u nadležnosti prvostupanjskog tijela, te je žalitelj e-mailovima prvostupanjskog tijela od 10. i 15. siječnja 2019. godine obaviješten da se odredba članka 4. stavka 3. Pravilnika o posebnim uvjetima postavljanja i uporabe radijskih postaja odnosi na vlasništvo antenskog prihvata. Nadalje je navedeno da ne posjeduje podatak o vlasništvu nekretnine (imenima, prezimenima, adresama i osobnim identifikacijskim brojevima nositelja vlasničkih prava u obliku preslike izvatka iz zemljišne knjige), niti je iste podatke ovlašten prikupljati i obrađivati.
Slijedom svega navedenog, može se zaključiti da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje podatak o vlasništvu nekretnine u obliku zemljišnoknjižnog izvatka.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informacije
S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je trebalo rješenjem odbaciti dio zahtjeva kojim žalitelj traži podatak o vlasništvu nekretnine, te je o istom trebao odlučiti rješenjem.
Posebno se ističe da Povjerenik za informiranje nije ovlašteno tijelo za tumačenje odredbe članka 4. stavka 3. Pravilnika o posebnim uvjetima postavljanja i uporabe radijskih postaja, odnosno nije obveza Povjerenika za informiranje da utvrđuje je li dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima, odnosno je li u konkretnom slučaju tijelo javne vlasti bilo dužno posjedovati određenu informaciju.
Dakle, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje podatak o vlasništvu nekretnine koji je po navodu žalitelja infrastrukturni operator Tele2 bio obvezan dostaviti uz prijavu, dok je žalitelju prvostupanjsko tijelo dostavilo podatak o vlasništvu antenskog prihvata, a sukladno njihovom shvaćanju Pravilnika o posebnim uvjetima postavljanja i uporabe radijskih postaja.
Iako je prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju trebalo donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva, navedeni propust nije utjecao na zakonitost rješenja, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju (podatak o vlasništvu nekretnine u obliku zemljišnog izvatka).
Posebno se ukazuje prvostupanjskom tijelu da se sukladno članku 24. Zakona o pravu na pristup informacijama ispravak ili dopuna informacije može tražiti ako je korisnik dobio nepotpunu ili netočnu informaciju, što znači da eventualno nezadovoljstvo korisnika pruženom informacijom nije razlog za dopunu informacije (e-mail prvostupanjskog tijela od 07. siječnja 2019. godine).
Osim toga, iz odredbe članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama može se zaključiti da tumačenje propisa ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama, što znači da se niti zahtjev za pristup informacijama ne može riješiti tumačenjem zakonskih odredbi.
Naime, i sam žalitelj je od prvostupanjskog tijela tražio dostavu rješenja ukoliko se njegov zahtjev odbija, pa je žaliteljev zahtjev trebalo riješiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je, bez obzira na različita pravna shvaćanja žalitelja i prvostupanjskog tijela, žalitelj tražio točno određenu informaciju.
Člankom 116. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da ne bi mogli utjecati na rješavanje stvari.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan