KLASA: UP/II-008-07/19-01/202
URBROJ: 401-01/10-19-2
Zagreb, 12. ožujka 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ........., ........., Šmrika, izjavljene protiv rješenja Grada Kraljevice, KLASA: UP/I-008-01/19-01/1, URBROJ: 2170/08-02-19-3 od 23. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Kraljevice, KLASA: UP/I-008-01/19-01/1, URBROJ: 2170/08-02-19-3 od 23. siječnja 2019. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup rješenjima Grada Kraljevice, Upravnog odjela za održivi razvoj:
- KLASA: UP/I-363-03/17-01/18, URBROJ: 2170/08-03-17-2 od 28. prosinca 2017. godine
- KLASA: UP/I-363-03/17-01/19, URBROJ: 2170/08-03-17-2 od 28. prosinca 2017. godine
3. Nalaže se Gradu Kraljevici da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, kojim je tražila fotokopiju rješenja o komunalnoj naknadi koju plaća ARZ Gradu Kraljevici za teren na području Dubni gdje im je smještena tehnička služba, temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražene informacije predstavljaju poreznu tajnu, i temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju vodi sudski postupak.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da joj je rješenjem prvostupanjskog tijela odbijen zahtjev za pristup informacijama. Ističe da ARZ nije vlasnik terena te navodi da se komunalna naknada može obračunati samo njoj kao vlasnici zemljišta kojeg je suvlasnik. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 08. siječnja 2019. godine tražila fotokopiju rješenja o komunalnoj naknadi koju plaća ARZ Gradu Kraljevici za teren na području Dubni gdje im je smještena tehnička služba.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna sukladno zakonu.
Člankom 15. stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu, odnosno da se radi o suprostavljnim interesima o kojima se vodi sudski postupak.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz sljedećih razloga.
Člankom 8. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16, 106/18) propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojim raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama članicama.
Sukladno članku 2. stavku 3. Općeg poreznog zakona drugim javnim davanjima smatraju se carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesiju, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela.
Prema članku 2. stavku 8. Općeg poreznog zakona propisano je da se odredbe Zakona propisane za poreze odnose i na druga javna davanja, ako navedenim Zakonom ili drugim propisima nije drugačije uređeno.
Nesporno je da komunalna naknada predstavlja javno davanje u smislu članka 2. stavka 3. Općeg poreznog zakona, a koji stav je zauzet i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Usž-243/2014 od 30. travnja 2014. godine.
Uvidom u informacije koje su predmet postupka, odnosno rješenja o komunalnim naknadama utvrđeno je da su ista donesena dana 27. prosinca 2017. godine, dakle na iste nije moguće primijeniti Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 68/18, 110/18), već je u konkretnom slučaju potrebno razmotriti odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 113/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, dalje u tekstu Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 2003. godine).
Osim toga, uvid u predmetna rješenja utvrđeno je da ista sadrže podatak o zoni, keoficijentu zone, površini, vrijednosti boda, te mjesečnom iznosu komunalne naknade.
Sukladno članku 23. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2003. godine rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva.
Prema stavku 3. navedenog članka rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje se visina komunalne naknade po m2 obračunske površine, obračunska površina i mjesečni iznos komunalne naknade.
Iz stavka 5. navedenog članka proizlazi da se izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.
S druge strane, u članku 100. stavku 3. Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne 68/18, 110/18) na koje se poziva prvostupanjsko tijelo, proizlazi da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi i ovršava u postupku i na način zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima.
Razmatrajući navedeno, kao i zaključke testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela može se utvrditi sljedeće.
Naime, odredbe poreznog zakona se primjenjuju isključivo na postupak prisilne naplate komunalne naknade, a iste se ne primjenjuju na postupak utvrđivanja porezne obveze, a i samo prvostupanjsko tijelo navodi na str. 2. testa razmjernosti i javnog interesa, KLASA: UP/I-008-01/19-01/1, URBROJ: 2170/08-02-19-2 od 17. siječnja 2019. godine da se postupak donošenja rješenja o komunalnoj naknadi provodi sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da bi predmetna rješenja, koja su donesena po Zakonu o komunalnom gospodarstvu iz 2003. godine predstavljala poreznu tajnu, s obzirom da se na njihovo donošenje nije primijenjivao Opći porezni zakon, a što potvrđuje i činjenica da je Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 68/18, 110/18) izričito navedeno da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi i ovršava sukladno zakonu kojim se uređuje opći odnos između poreznog obveznika i poreznih tijela.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.
Uvidom u obrazloženje prvostupanjskog rješenja, kao i provedeni test razmjernosti, utvrđeno je da se u istim navodi da se radi o suprostavljenim interesima o kojima se vodi sudski postupak, iz kojeg razloga se zahtjev za pristup informacijama odbija i temeljem članka 15. stavak 3. točka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, primjena odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja da se u rješenju točno naznači koji se spor vodi, , pred kojim tijelom i što je predmet istoga, te da se nakon toga činjenica vođenja određenog spora dovede u vezu s informacijom koja je predmet postupka.
Prvostupanjsko tijelo je propustilo postupiti na navedeni način čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom na to da obrazloženje ne sadrži odlučne činjenice za primjenu navedene zakonske odredbe.
Osim toga, činjenica da se po navodu prvostupanjskog tijela „vodi prvostupanjski spor radi oduzete imovine između ARZ d.d. i žaliteljice“, ne može biti razlog za uskraćivanje informacije, jer ni ishod navodnog spora ne može utjecati na činjenicu na rješenje o komunalnoj naknadi koje je već doneseno.
S druge strane, Povjerenik za informiranje smatra da za navedenu informaciju prevladava javni interes zbog sljedećeg.
Sukladno članku 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2003. godine komunalna naknada prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje komunalnih djelatnosti (koje predstavljaju djelatnosti od javnog interesa, kao što su održavanje javnih površina, nerazvrstanih cesta, javna rasvjeta i sl.), dakle plaćanje komunalne naknade utječe na financiranje djelatnosti od javnog interesa.
Također se ističe da se radi o rješenju o komunalnoj naknadi koju plaća tijelo javne vlasti za objekt od javnog interesa (naplatne kućice), pa se na isto ne može primijeniti niti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, iz članka 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2003. godine jasno proizlazi da se u odluci o komunalnoj naknadi obvezno navodi koeficijent zone (Kz) i koeficijent namjene (Kn).
Kako je odluka o komunalnoj naknadi opći akt koji se objavljuje u službenom glasniku, te kako ista sadrži detaljne podatke o načinu izračuna komunalne naknade, Povjerenik za informiranje smatra da i zbog navedenog rješenje o komunalnoj naknadi, doneseno po odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2003. godine, ne može predstavljati poreznu tajnu, jer su svi parametri za izračun komunalne naknade javno objavljeni, a površine nekretnine koja je predmet postupka također ne predstavlja podatak na koji se može primijeniti neko od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan