KLASA: UP/II-008-07/19-01/212
URBROJ: 401-01/05-19-2
Zagreb, 8. ožujka 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Drinovaca, ........., izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: PPI-DO-2/2019 od 21. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: PPI-DO-2/2019 od 21. siječnja 2019. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (u daljnjem tekstu: ODO Split) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim žalitelj traži informacije o tijelu javne vlasti koje posjeduje popis suradnika bivših službi sigurnosti. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 4., u svezi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zahtjevom ne traži informacija u smislu definicije informacije iz navedene zakonske odredbe.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona te povrede materijalnog prava. Žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu i neka primora tijelo javne vlasti, ODO Split, da mu omogući pristup zatraženim informacijama.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 21. prosinca 2018. godine zatražio od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (dalje u tekstu: DORH) „informaciju o tijelu javne vlasti Republike Hrvatske čije ste usluge koristili u Vašem predmetu, br: OGR-7/2011 od 14. rujna 2011. godine, kada je (sve)nadležna sastavnica DORH-a, zloupotrebljavajući instituciju Županijskog suda iz Splita u nalogu za pretragu, br: KIR-956/2011, između ostalih čudovišno, umobolesnih, komunističko-udbaških podvala u kombinaciji sa IQ vanjske temperature ovih dana ishodovali napisati: naime, iz zahtjeva ODO-a proizlaze osnove sumnje da ......... na području RH prikuplja kompromitirajuće podatke u odnosu na RH, visokopozicionirane dužnosnike i političare, da isti neovlašteno posjeduje veće količine dokumentacije MORH-a i HV-a, a s obzirom da je imenovani bio zaposlenik MORH-a na poslovima kripto zaštite, a ranije djelatna vojna osoba JNA i suradnik tadašnjih službi sigurnosti.“ DORH je dopisom, broj: PPI-DO-53/2018-6 od 2. siječnja 2019. godine, ustupio temeljem članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama žaliteljev zahtjev ODO-u Split.
Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama ODO Split donijelo rješenje, broj: PPI-DO-2/2019 od 21. siječnja 2019. godine, te je protiv istoga žalitelj izjavio žalbu.
ODO Split u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako žalitelj u svom zahtjevu navodi klevetnički i uvredljiv sadržaj koji ni u kom slučaju ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Tijelo javne vlasti potom navodi kako je člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, te da je u konkretnom slučaju sasvim jasno da žaliteljev zahtjev ne ispunjava uvjete ostvarivanja prava na pristup informacijama obzirom da se ne može podvesti pod izraz „informacija.“
U žalbenom postupku potrebno se prvenstveno osvrnuti na sadržaj žaliteljevih podnesaka koji su uvredljivog sadržaja i nisu sukladni načelu međusobnog poštovanja i suradnje koje je propisano člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama i u kojem se navodi da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Žalitelj, primjerice, kao predmet svojeg zahtjeva za pristup informacijama i predmet žalbe navodi „Srbočetnička korumpirana banda ratnog zločinca i ubojice .........“ te se na još nekoliko mjesta u njegovim podnescima uočava neprimjeren i uvredljiv sadržaj kojemu svakako nije mjesto u službenoj komunikaciji.
U žalbenom je postupku nadalje utvrđeno da se žalitelj u podnesenom zahtjevu raspituje o detaljima iz naloga za pretragu koji se odnosi na njega osobno, prilikom čega navodi i uvredljive opaske i komentare, što se ne može podvesti pod definiciju informacije iz Zakona o pravu na pristup informacijama.
U tom je smislu tijelo javne vlasti ispravno postupilo, budući da je člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje te u slučaju potrebe dostaviti podnositelju zahtjeva presliku iste.
Uvidom u žaliteljev zahtjev za pristup informacijama razvidno je kako žalitelj ne traži informaciju u materijaliziranom obliku, nego postavlja upit tijelu javne vlasti, uvredljivog sadržaja, koji se odnosi na nalogu za pretragu, br: KIR-956/2011.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan