KLASA: UP/II-008-07/19-01/95
URBROJ: 401-01/11-19-2
Zagreb, 5. ožujka 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije URBROJ: 44/19 od 25. siječnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske radiotelevizije URBROJ: 44/19 od 25. siječnja 2019. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio informaciju o ukupnim isplatama javnim bilježnicima po pojedinom javnom bilježniku te ukupnim isplatama odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju te nema saznanja gdje se tražena informacija nalazi.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje navodi da mu je po ranijim zahtjevima pravo na pristup informacijama o ukupnim isplatama javnim bilježnicima i ukupnim isplatama odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima po pojedinom javnim bilježniku, odnosno odvjetničkom društvu/odvjetničkom uredu/ odvjetniku, bilo omogućeno. Nadalje, navodi da o tim odlučnim činjenicama nema nikakvog navoda u obrazloženju rješenja Hrvatske radiotelevizije te smatra da je time počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, a navođenje da je od dvije radne jedinice zatraženo očitovanje prilikom donošenja odluke, ne navodeći koji dio poslova obavljaju te jedinice, čini obrazloženje pobijanog rješenja paušalnim i nerazumljivim. Također, navodi da je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka iz članka 30. i 50. do 52. Zakona o općem upravnom postupku jer tijelo javne vlasti kao prvostupanjsko tijelo nije upoznalo podnositelja zahtjeva sa sadržajem očitovanja dviju radnih jedinica, a podnositelj zahtjeva ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari, a službena osoba dužna je omogućiti stanci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenjem dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje i tim rezultatima. Ističe da je uobičajeno da se troškovi intelektualnih usluga za usluge odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima vode na zasebnom kontu u računovodstvu te da je zahtjevom za pristup informacijama naznačio da ako tijelo javne vlasti smatra da je jednostavnije, omogući pristup onoj dokumentaciji iz koje proizlaze podaci koje je zatražio, odnosno čijom bi samostalnom obradom došao do traženih informacija. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 10. siječnja 2019. godine zatražio podatke o isplatama javnim bilježnicima u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine te podatak o isplatama odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima.
Postupajući po navedenom zahtjevu, Hrvatska radiotelevizija je donijela osporeno rješenje odbacujući zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje traženu informaciju te nema saznanja gdje se navedena informacija nalazi.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku te je Hrvatska radiotelevizija utvrdila da ne posjeduje tražene informacije na temelju očitovanja dvije radne jedinice te je ustanovljeno da traćene informacije kao takve ne postoje te bi utvrđivanje iznosa podrazumijevalo stvaranje nove informacije budući se o navedenom ne vodi nikakva posebna evidencija. Nadalje, navodi se da informacija koju traži korisnik treba biti konkretna, mora se moći lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje, odnosno bez nerazmjernog utroška vremena ili sredstava povezati ili prilagoditi postojeće informacije da bi se došlo do tražene informacije. Također, navodi se da tijela javne vlasti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama nisu obvezna izrađivati novu informaciju niti odgovarati na pitanja i davati obrazloženja, već su dužna utvrditi posjeduju li traženu informaciju, a tražene informacije Hrvatska radiotelevizija ne posjeduje kao posebno izrađene kako je to korisnik zatražio.
U drugostupanjskom postupku Hrvatska radiotelevizija dopisom Ur.broj: 44/19 od 11. veljače 2019. godine dostavila je očitovanje u kojem se navodi da Hrvatska radiotelevizija smatra da je žalba žalitelja neosnovana. Nadalje, navodi se da sukladno točki II. Odluke o ovlastima za potpisivanje dokumentacije i zastupanje, a na koju je Nadzorni odbor dao suglasnost, vanjski odvjetnici zastupaju Hrvatsku radioteleviziju u skladu s dosadašnjom Odlukom o ovlastima za zastupanje na temelju prethodno provedenog postupka javne nabave, u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi te na temelju izdane punomoći. Također, navodi se da činjenica da se u rješenju ne navodi od koje su dvije organizacijske jedinice zatražene navedene informacije je irelevantno za predmetni postupak, a provjera je zatražena u RJ Financije i računovodstvo i SO Kontroling. Ističe da žalitelj pogrešno tumači da činjenicom da je Hrvatska radiotelevizija istome pružila informacija o iznosima isplaćenim odvjetnicima i odvjetničkim društvima, odnosno javnim bilježnicima prije dvije godine, posjeduje podatke kako ih žalitelj zahtjeva.
Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i očitovanje Hrvatske radiotelevizije te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje Hrvatska radiotelevizija je prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdila činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenila odredbu materijalnog prava.
Naime, Hrvatska radiotelevizija odbacila je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 10. siječnja 2019. godine temeljem odredbe članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, smatrajući da ne posjeduje tražene informacije, dok iz obrazloženja pobijanog rješenje te dostavljenog očitovanja proizlazi stav prvostupanjskog tijela da informacije koje je žalitelj zatražio zahtjevom ne predstavljaju informacije u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Člankom 25. stavkom 3. točkom 4. citiranog Zakona propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti, iako u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno navodi da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
U odnosu na zatraženu informaciju, a osobito uzimajući u obzir navod Hrvatske radiotelevizije da vanjski odvjetnici zastupaju Hrvatsku radioteleviziju u skladu s Odlukom o ovlastima za zastupanje na temelju prethodno provedenog postupka javne nabave, posebno se napominje da je logična pretpostavka da se na temelju podataka o izvršenim plaćanjima od strane Hrvatske radiotelevizije i Hrvatskoj radioteleviziji, odnosno dokumenata koji dokazuju činjenice na temelju kojih se vrše uplate i isplate izrađuje pojedini konto, a koji se kao izrađena informacija u svakom trenutku može jednostavno ispisati. Dakle, ukupan iznos plaćanja nekog konta izračunava se na temelju pojedinačnih uplata i isplata o izvršenju kojih mora postojati neki dokumentirani zapis podataka - račun, uplatnica, faktura, odluka ili ugovor i slično. S obzirom na navedeno, razvidno je da je žalitelj u predmetnom slučaju tražio informaciju u zakonskom smislu te da bi istu tijelo javne vlasti moralo posjedovati.
Uvidom u Izvješće o poslovanju Hrvatske radiotelevizije za 2017. godinu, koje je podnijela Hrvatskom saboru sukladno odredbi članka 19. a stavka 6. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17 i 73/17), odnosno Godišnji financijski izvještaji i Izvješće neovisnog revizora za 2017. godinu koje se nalazi u prilogu, utvrđeno je da se u istome spominju izdaci za usluge javnih bilježnika i odvjetnika. Primjerice, na stranici 32. priloga navodi se da se sudski i ostali povezani troškovi (primjerice: odvjetnički troškovi, javnobilježničke naknade, sudske pristojbe i predujmovi, troškovi klauzule o ovršnosti itd.) koji se odnose na potraživanja od obveznika mjesečne pristojbe za koja je pokrenuta prisilna naplata vode izvanbilančno, a na stranici 38. navodi se su stale neproizvodne usluge evidentirane u 2017. godini iznosile su 4.130.971 kn, a u najvećem dijelu se odnose na odvjetničke usluge, odnosno usluge pravnog zastupanja (2017. godine iznose su 1.163.337 kn).
Dakle, logična je pretpostavka da je tijelo javne vlasti do ukupnog iznosa izvdojenog za pravna zastupanja došlo na temelju podataka o isplatama izvršenim pojedinim odvjetnicima i javnim bilježnicima, pa s obzirom na navedeno podaci o tim isplatama predstavljaju informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Pri rješavanju predmetnog zahtjeva prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na predmetni zahtjev ima u svom posjedu te da se zatražene informacije odnose na raspolaganje javnim sredstvima i trebale bi biti javno dostupne, sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan