KLASA: UP/II-008-07/19-01/135
URBROJ: 401-01/05-19-1
Zagreb, 19. veljače 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe .......... iz Zagreba, .........., izjavljene protiv dopisa Hrvatskog nogometnog saveza od 4. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se dopis Hrvatskog nogometnog saveza od 4. siječnja 2019. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim dopisom Hrvatskog nogometnog saveza (u daljnjem tekstu: HNS), koji ima značenje rješenja, odbijen je zahtjev za pristup informacijama .......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 19. prosinca 2018. godine, kojim su zatražena 5 ugovora koje sklopio HNS sa različitim pravnim osobama. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu. HNS ujedno smatra da ne predstavlja tijelo javne vlasti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Žalitelj je na pobijani dopis, koji ima značenje rješenja, izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje pobija u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene zakona. Navodi da se HNS poziva na odluku suda kojom se deklarira da sport „nije od javnog interesa“ što je protivno zdravom razumu i protivno milijunima kuna koje HNS dobiva od državnih i lokalnih tijela za svoju javnu djelatnost od javnog interesa. HNS je, prema stajalištu žalitelja, tijelo s javnim ovlastima te smatra da treba biti transparentno, a scanovi ugovora koje žalitelj traži dio su te transparentnosti. Žalitelj predlaže da se njegova žalba usvoji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 19. prosinca 2018. godine zatražio scanove sljedećih informacija (za razdoblje od 1 siječnja 2014. – 18. prosinca 2018.): 1. Ugovora između HNS-a i ugostitelja koji rade na i oko stadiona u vrijeme igranja reprezentacije; 2. Ugovora između HNS-a i Zagrebačke pivovare te konto kartica za Zagrebačku pivovaru; 3. Ugovora između HNS i Roto dinamic te konto kartice za Roto dinamic; 4. Ugovora između HNS i udruge navijača Uvijek vjerni te konto kartica za udurgu Uvijek vjerni; Ugovora između HNS i udruge navijača Budi ponosan te konto kartica za udrugu Budi ponosan. Žalitelj se u svome zahtjevu poziva na rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/17-01/959 od 30. ožujka 2018. godine prema kojem je HNS tijelo javne vlasti.
Povodom predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, HNS je dopisom od 4. siječnja 2019. godine obavijestio žalitelja kako nije tijelo javne vlasti, što je potvrđeno i Odlukom Ustavnog suda broj U-III-5310/2012 od 9. ožujka 2016. godine, a kojom je odbijena ustavna tužba podnesena protiv presude Županijskog suda u Slavonskom brodu broj: Gž-1058/12-2 od 16. kolovoza 2012. godine, a kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3921/11-13 od 20. prosinca 2011. godine. Podredno, HNS navodi da čak i da je tijelo javne vlasti, smatra kako se zatražene informacije ne moraju dostaviti s obzirom da zatraženi ugovori predstavljaju poslovnu tajnu.
Uvidom u dopis HNS-a od 4. siječnja 2019. godine utvrđeno je kako HNS nije donio odluku u formi rješenja, što je bio dužan učiniti sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), budući da je HNS žalitelju uskratio pravo na pristup informacijama.
Što se tiče statusa HNS-a kao tijela javne vlasti, napominje se kako je Ustavni sud u spomenutoj odluci od 9. ožujka 2016. godine ustanovio kako podnositelju ustavne tužbe nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, stoga nije u meritumu razmatrao predstavlja li HNS tijelo javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navedenu odluku može donijeti jedino Visoki upravni sud Republike Hrvatske pred kojim se može pokrenuti upravni spor protiv odluke Povjerenika za informiranje.
Povjerenik za informiranje naglašava kako je u više navrata, primjerice u zaključku KLASA: UP/II-008-07/17-01/446, URBROJ: 401-01/05-17-01 od 13. 6. 2017. godine, obrazloženo kako HNS predstavlja pravnu osobu s javnim ovlastima, dakle tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati po odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Nastavno na navedene zakonske odredbe, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je HNS, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenio zakonske odredbe.
Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informaciji samim navođenjem da ista predstavlja poslovnu tajnu bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese. Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, HNS treba uzeti u obzir da je u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti koje rješava zahtjev obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa.
HNS, međutim, u ovom slučaju nije proveo test razmjernosti i javnog interesa, čime je načinio bitnu povredu postupka, što čini rješenje nezakonitim.
Uz bitnu povredu postupka, potrebno je i razmotriti kriterije temeljem kojih je HNS, koji predstavlja pravnu osobu s javnim ovlastima, utvrdio da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Naime, poslovnu tajnu prema članku 19. stavku 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. navedenog zakonskog članka je između ostalog propisano da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom.
Osim što HNS nije dostavio dokaz da je dio zatraženih informacija označen kao poslovna tajna, već je samo u dopisu spomenuto da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, HNS nije pružio jasne i nedvosmislene razloge zbog kojih bi davanje predmetnih informacija dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese HNS-a, što predstavlja ratio legis instituta poslovne tajne.
Osim toga, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari te zbog činjenice da HNS nije dostavio Povjereniku za informiranje informacije koje su predmet postupka, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
HNS je u ponovnom postupku dužan razmotriti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i upute iz ovog rješenja riješiti ovu upravnu stvar. Prvostupanjsko tijelo također treba imati na umu odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te u određenim, zakonom propisanim slučajevima ograničavanja pristupa informaciji, prije donošenja odluke pravilno provesti test razmjernosti i javnog interesa. HNS u ponovnom postupku treba imati na umu i odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan