KLASA: UP/II-008-07/18-01/793
URBROJ: 401-01/04-19-12
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe .......... iz Zagreba, .........., izjavljene protiv rješenja Turističke zajednice Grada Umaga, Trgovačka 6, Umag, Ur.br. 92/2018 od12. listopada 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Turističke zajednice Grada Umaga Ur.br. 92/2018 od 12. listopada 2018. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Turističke zajednice Grada UmagaUr.br. 92/2018 od 12. listopada 2018. godine,odbijen je zahtjev za pristup informacijama .......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio sljedeće informacije:tko su dobavljači Usluga promidžbe i informiranja iskazani na kontu 4253 u 2017. godini te u kojem iznosu, tko su dobavljači Usluga promidžbe i informiranja u 2017. godini iskazani na kontu 4257 te u kojem iznosu, tko su primatelji izdataka za Ostale nespomenute rashode u 2017. godini iskazani na kontu 4624 te u kojem iznosu. Zahtjev žalitelja odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da podnosi pravovremenu, dopuštenu te potpunu žalbu radi bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je tijelo javne vlasti odbilo njegov zahtjev zbog poslovne tajne te temeljem članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a odbijanje je obrazloženo time da žalitelj nije obveznik plaćanja boravišne pristojbe i turističke članarine tijelu javne vlasti niti on na bilo koji drugi način doprinosi njegovom proračunu, da bi to opravdavalo njegov interes za informacijama o detaljnom načinu trošenja sredstava kojima raspolaže Turistička zajednica Grada Umaga, kao i da je iz samog zahtjeva vidljivo da žalitelj ima prebivalište na području Grada Zagreba, dok se zadaće Turističke zajednice Grada Umaga odnose isključivo na područje Grada Umaga. Nadalje ističe kako je odbijanje njegova zahtjeva obrazloženo i time da je u konkretnom slučaju riječ o raspršivanju zahtjeva ili tzv. „pecanju informacija“ jer podnositelj traži informacije iz svih segmenata rada Turističke zajednice Grada Umaga(svi dobavljači, svi korisnici donacija, svi primatelji izdataka, sve isplate po svakom poslovnom događaju bez ograničenja najvišeg i najnižeg iznosa), a očito s ciljem kako bi pronašao nepravilnosti u radu tijela te okrivio zaposlenike, upravna ili nadzorna tijela za nesavjesno obavljanje poslova i raspolaganje financijskim sredstvima i imovinom. Žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo, budući da se prema pravnom shvaćanju iz Presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usll -281/17 od 30. studenog 2017. godine, radi o raspolaganju javnim sredstvima, koje mora biti automatski javno dostupno svakome, te u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama. Nadalje navodi, kako je upravo on naveo više načina na koji se može udovoljiti zahtjevu pa tako i na jednostavniji mogući način ako nikako drugačije onda ispisom knjigovodstvenih kartica. Ističe kako je veći broj tijela javnih vlasti, upravo turističkih zajednica koje su osnovane na području drugih jedinca lokalne samouprave, u cijelosti i na vrijeme odgovorilo na zahtjev žalitelja ispisom konto kartica u pdf formatu. Također ističe kako je u svom zahtjevu naveo da s obzirom da traži više informacija, ukoliko je potrebno, moli da ga se kontaktira, kako bi uskladili dinamiku dostave informacija, ukoliko tijelo javne vlasti smatra da niti u roku od trideset dana neće moći udovoljiti zahtjevu, a kako ne bi došlo da opterećivanja službenika i/ili tijela javne vlasti, pa se ne može niti na koji način zaključiti da bi žalitelj ustrajao na striktnom poštivanju rokova propisanih Zakonom o pravu na pristup informacijama. Žalitelj ukazuje i na povredu načela jednakosti predviđenu člankom 8. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kada tijelo javne vlasti odbija zahtjev za pristup informacijama navodeći kako podnositelj zahtjeva ima prebivalište na području Grada Zagreba, dok se zadaće tijela javne vlasti odnose isključivo na područje Grada Umaga, kao i da podnositelj zahtjeva nije obveznik plaćanja boravišne pristojbe i turističke članarine. Navodi kako je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka te članka 98. stavka 5. Zakona o upravnom postupku jer suprotno obrazloženju tijela javne vlasti, podnositelj zahtjeva nije niti dužan u zahtjevu navesti radi čega traži pristup informacijama. Napominje i kako podatke o vrstama, korisnicima i visini donacija i/ili sponzorstva prema članku 10. stavku 1. točki 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti objavljuju na svojim mrežnim stranicama, a što ovdje nije bio slučaj. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. rujna 2018. godine zatražio od Turističke zajednice Grada Umaga sljedeće informacije: „Podaci koji su važni za prepoznavanje informacije: U obrascu PR RAS-NP na kontu 4253 nalaze se troškovi za usluge Usluga promidžbe i informiranja u 2017. godini u ukupnom iznosu od 4783283 kn. Stoga molim sljedeću informaciju: tko su dobavljači Usluga promidžbe i informiranja iskazani na kontu 4253 u 2017. godini te u kojem iznosu (podatak možete iskazati pojedinačno po poslovnom događaju - računu, ugovoru ili zbirno - ovisno o mogućnostima programske podrške kojim upravljate svojim knjigovodstvom ili dostavom konto kartice i slično), / Podaci koji su važni za prepoznavanje informacije: U obrascu PR RAS-NP na kontu 4257 nalaze se troškovi za usluge Intelektualne i osobne usluge u 2017. godini u ukupnom iznosu od 765417 kn. Stoga molim sljedeću informaciju: tko su dobavljači Usluga promidžbe i informiranja u 2017. godini iskazani na kontu 4257 te u kojem iznosu (podatak možete iskazati pojedinačno po poslovnom događaju - računu, ugovoru ili zbirno - ovisno o mogućnostima programske podrške kojim upravljate svojim knjigovodstvom ili dostavom konto kartice i slično), / Podaci koji su važni za prepoznavanje informacije: U obrascu PR RAS-NP na kontu 4624 nalaze se izdaci za Ostale nespomenute rashode u 2017. godini u ukupnom iznosu od 2240658 kn. Stoga molim sljedeću informaciju: tko su primatelji izdataka za Ostale nespomenute rashode u 2017. godini iskazani na kontu 4624 te u kojem iznosu (podatak možete iskazati pojedinačno po poslovnom događaju - računu, ugovoru ili zbirno - ovisno o mogućnostima programske podrške kojim upravljate svojim knjigovodstvom ili dostavom konto kartice i slično).“ Nadalje je utvrđeno da je Turistička zajednica Grada Umaga donijela rješenje Ur.br. 92/2018 od 12. listopada 2018. godine, kojim je odbila zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
U obrazloženju pobijanog rješenja Turistička zajednica Grada Umaga u bitnom navodi kako žalitelj putem predmetnog zahtjeva zloupotrebljava pravo na pristup informacijama na način da zahtjeva velik broj informacija te time očito opterećuje rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti. Nadalje se navodi kako je Turistička zajednica Grada Umaga utvrdila postojanje subjektivnih i objektivnih komponenti zlouporabe prava na pristup informacijama, pa se tako ističe kako žalitelj nije obveznik plaćanja boravišne pristojbe i turističke članarine Turističkoj zajednici Grada Umaga niti on na bilo koji drugi način doprinosi njegovom budžetu, da bi to opravdavalo njegov interes za informacijama o detaljnom načinu trošenja sredstava kojima raspolaže to tijelo, te kako je iz samog zahtjeva vidljivo je da žalitelj ima prebivalište na području Grada Zagreba, dok se zadaće Turističke zajednice Grada Umaga odnose isključivo na područje Grada Umaga. Također se navodi da kada se uzme u obzir činjenica da ne postoji nikakav poslovni ni pravni odnos između žalitelja i Turističke zajednice Grada Umaga, jasno je da neselektivno traženje velikog broja informacija, kao što to čini žalitelj,predstavlja zlouporabu prava na pristup informacijama. Turistička zajednica Grada Umaga ističe kako žalitelj traži podatke o njihovim poslovnim partnerima, korisnicima donacija i svim primateljima izdataka u 2017. godine zajedno sa informacijama o svim iznosima koji su istima isplaćene po svakom poslovnom događaju - računu ili ugovoru, neovisno o visini isplaćenog iznosa, a riječ je o velikom broju informacija čija bi obrada i prikupljanje opterećivala rad tijela i njegovih zaposlenika do te mjere da isti uopće ne bi bili u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta, te da postupanje po žaliteljevom zahtjevu ne podrazumijeva tek preslikavanje velikog broja stranica već uvođenje novog poslovnog procesa na temelju kojeg bi se iz poslovnih knjiga ovog tijela morale ustrojiti nove dodatne evidencije. Nadalje ističe kako ni u postupcima nadzora nad svojim poslovanjem, ista nije dužna dostavljati podatke na način i u obimu koji to zahtijeva žalitelj, već se bitne činjenice utvrđuju na znatno drugačiji način. Smatra kako je zahtjev neselektivan jer žalitelj traži podatke o svim dobavljačima, svim korisnicima donacija i svim primateljima izdataka u 2017. godine te o svim isplaćenim iznosima, bez obzira na visinu, po svim poslovnim događajima u istoj godini, te da je riječ o raspršivanju zahtjeva, a očito s ciljem kako bi pronašao nepravilnosti u radu tijela te okrivio zaposlenike, upravna ili nadzorna tijela za nesavjesno obavljanje poslova i raspolaganje financijskim sredstvima i imovinom. Zaključuje kako opisane subjektivne i objektivne komponentne zlouporabe prava na pristup informacijama rezultiraju neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada Turističke zajednice Grada Umaga, a da pritom nije ostvaren nikakav javni interes koji bi nadilazio to opterećenje.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz osporenog rješenja Turističke zajednice Grada Umaga, razvidno je da je razlog odbijanja žaliteljeva zahtjeva zlouporaba prava na pristup informacijama.
Prilikom ocjene je li u određenom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a treba uzeti u obzir i načelo međusobne suradnje i pomoći propisano u članku 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama(funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali razumljivo ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zlouporabe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljevi koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženja informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest podnositeljevih zahtjeva jer je iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja.
U žalbenom postupku Turistička zajednica Grada Umaga dostavila je Povjereniku za informiranje Upitnik o usklađenosti postupanja tijela javne vlasti sa zakonom o pravu na pristup informacijama od 20. studenoga 2018. godine, iz kojeg je razvidno da je u 2018. godini do dana ispunjavanja zahtjeva Turistička zajednica Grada Umaga zaprimila 1 zahtjev za pristup informacijama.
Procjenom svih dostupnih u spisu predmeta činjenica i okolnosti, osobito informacija koje je žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama zatražio, u žalbenom postupku nije utvrđena zlouporaba prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Kod zlouporabe prava na pristup informacijama razlikujemo subjektivni i objektivni element zlouporabe. Subjektivni element zlouporabe možemo prepoznati u prvom dijelu zakonske definicije u kojem stoji „…jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama…“.Prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zlouporabe potrebno je utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebe prava. To je moguće utvrditi na način da se ispitaju određene okolnosti, primjerice da li se podnositelj zahtjeva prilikom traženja informacija služi uvredljivom, grubom, sarkastičnom ili općenito nepristojnom komunikacijom, da li iskazuje neprimjerene geste, osobne zamjerke, neutemeljene optužbe prema tijelu javne vlasti, kao i da li namjerno izaziva smetnje i otežava rad tijela javne vlasti.
Objektivni element zlouporabe možemo prepoznati u drugom dijelu zakonske definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“ Iz navedenog je razvidno da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, zlouporaba prava na pristup informacijama može biti ostvarena i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu. Iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, neozbiljne zahtjeve.
Pravo na pristup informacijama obuhvaća pravo korisnika na traženje i dobivanje informacije, kao i obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom. U članku 10. Zakona o pravu na pristup informacija propisana je proaktivna objava informacija, pa je tako propisano da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način objavljivati određene informacije koje su od općeg interesa, a koji se u osnovi mogu svrstati u nekoliko skupina: transparentnost u donošenju odluka, transparentnost okvira rada i planiranja, financijska transparentnost i transparentnost u pružanju usluga i komunikaciji s korisnicima. Proaktivna objava informacija obvezuje tijela javne vlasti da kontinuirano i samoinicijativno objavljuju pojedine skupine informacija, za koja ne postoje zakonska ograničenja, s ciljem da se učine lako dostupnim općoj javnosti. Takva objava informacija temelji se na shvaćanju da građani imaju pravo znati kako se u njihovo ime odlučuje i troše javna sredstva, kako se odlučuje te kakvi su rezultati i ishodi odluka, kao i kako mogu ostvariti svoja prava, odnosno obveze, odnosno koristiti javne usluge. Pozitivni učinci proaktivne objave informacija sastoje se s jedne strane u tome što se na taj način olakšava pristup informacijama korisnicima, čime se štedi njihovo vrijeme, novac i trud te se pravovremeno i na načelu jednakosti omogućava ostvarivanje prava, ispunjavanje obveza, kao i sudjelovanje u političkim, društvenim i gospodarskim procesima, s konačnim rezultatom jačanja povjerenja u institucije. S druge strane proaktivna objava većeg broja informacija na internetskoj stranici tijela javne vlasti rezultira smanjenjem broja zahtjeva za pristup informacijama te se time olakšava i rad tijela javne vlasti, budući da se smanjuje potreba dodatnog administriranja i angažmana službenika za informiranje oko obrade i rješavanja zahtjeva za pristup informacijama.
Odredbom članka 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Dakle, u slučaju kada se tražena informacija odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, ona je automatski dostupna javnosti ukoliko ne predstavlja klasificirani podatak.
Iz žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama razvidno je da žalitelj traži informacije koje se odnose na trošenje javnih sredstava, da je zahtjev određen, nije neozbiljan, ne sadrži vulgarne, nepristojne ili na drugi način neprihvatljive izraze te da isti ne ugrožava ostvarivanje prava drugih građana. Sama činjenica da žalitelj traži jednim zahtjevom veći broj informacija ne može se okarakterizirati kao zlouporaba. Iako Turistička zajednica Grada Umaga u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je riječ o velikom broju informacija čija bi obrada i prikupljanje opterećivala rad tijela i njegovih zaposlenika, uvođenje novog poslovnog procesa na temelju kojeg bi se iz poslovnih knjiga morale ustrojiti nove dodatne evidencije, u obrazloženju pobijanog rješenja nije pojašnjeno zašto se tražene informacije ne bi mogle izvući iz postojećih evidencija odnosno zašto bi trebalo i na koji način ustrojiti nove evidencije. Nadalje, ne može se prihvatiti tvrdnja Turističke zajednice Grada Umaga da je žaliteljev zahtjev neselektivan. Naime, razvidno je da žalitelj traži informacije za pojedina konta i da se njegov zahtjev odnosi na 2017. godinu. Dakle, žalitelj je specificirao svoje traženje.
Iz spisa predmeta nije razvidno na temelju kojih činjenica je Turistička zajednica Grada Umaga došla do zaključka kako žalitelj traži informacije s ciljem kako bi pronašao nepravilnosti u radu, te okrivio zaposlenike, upravna, ili nadzorna tijela za nesavjesno obavljanje poslova i raspolaganje financijskim sredstvima i imovinom. Naime, uvidom u sadržaj žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nije razvidno zašto žalitelj traži informacije iz zahtjeva niti je isti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji. Zakon o pravu na pristup informacijama važan je alat za postizanje transparentnosti rada i odlučivanja tijela javne vlasti, jačanje odgovornosti i suzbijanja korupcije, pa sama činjenica da bi žaliteljev zahtjev bio postavljen u svrhu utvrđivanja nepravilnosti u radu tijela javne vlasti ne može se okarakterizirati kao zlouporaba.
Turističke zajednice su tijela javne vlasti po više osnova, pa se tako radi o pravnim osobama s javnim ovlastima, budući da odredbe Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma („Narodne novine“, broj 152/08.) i Zakona o članarinama u turističkim zajednicama („Narodne novine“, broj 152/08., 88/10., 110/15. i 121/16.) daju ovlast turističkim zajednicama da u obavljanju poslova od javnog interesa odnosno poslova u cilju promicanja i unapređenja turizma Republike Hrvatske kroz sustav turističkih zajednica, prisilno naplate turističku članarinu putem Porezne uprave. Nadalje, budući da su tijela javne vlasti i pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja i sl.), potrebno je ukazati kako boravišna pristojba i članarina turističkih zajednica, koje su prihod turističkih zajednica, predstavljaju zakonima određen parafiskalni namet.
Navodi Turističke zajednice Grada Umaga kako žalitelj nije obveznik plaćanja boravišne pristojbe i turističke članarine Turističkoj zajednici Grada Umag niti on na bilo koji drugi način doprinosi njegovom budžetu da bi to opravdavalo njegov interes za informacijama o detaljnom načinu trošenja sredstava kojima raspolaže Turistička zajednica Grada Umaga, te kako je iz samog zahtjeva vidljivo da žalitelj ima prebivalište na području Grada Zagreba, dok se zadaće Turističke zajednice Grada Umaga odnose isključivo na područje Grada Umaga, u suprotnosti su s Ustavom Republike Hrvatske zajamčenim pravom na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija i odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a osobitom odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona te s odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te su da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju. Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Dakle,isti se odnosi na sva tijela javne vlasti i na sve fizičke ili pravne osobe, bilo domaće ili strane.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljene su financijske kartice za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine od konta 46240 do konta 46242,od konta 42551 do konta 42552, te od konta 42530 do konta 42539. Kod dostavljanja financijskih kartica Turistička zajednica Grada Umaga navela je kako u privitku dostavljaju tražene podatke, te da bi drugačiji prikaz istih iziskivao dodatno opterećenje djelatnika u servisu.
Uvidom u dostavljene financijske kartice utvrđeno je da iste ne sadrže u potpunosti tražene informacije jer iz dostavljenih financijskih kartica nije vidljivo tko su dobavljači, odnosno tko su primatelji izdataka već se navodi primjerice „Ulazni rni“, „Redovna blagajna“, „Izvodi“ i slično. Naime, žalitelj nije tražio opći uvid u stanje i kretanje vrijednosti sredstava i izvora sredstava, dakle zbirne podatke, već detaljniju razradu podataka, a koju bi trebala sadržavati analitička evidencija. Imajući u vidu sadržaj poslovnih knjiga, vođenje sintetičkog i analitičkog knjigovodstva, programe u kojima se isti vode,nije jasan navod Turističke zajednice Grada Umaga da bi drugačiji prikaz traženih podataka iziskivao dodatno opterećenje djelatnika u servisu. Primjerice druge turističke zajednice u predmetima u kojima su zatražene identične informacije dostavile su Povjereniku za informiranje analitičke kartice iz kojih su vidljive tražene informacije.
Također je uvidom u dostavljene financijske kartice razvidno da je dostavljena financijska kartica od konta 42551 do konta 42552, koja se odnosi na najam opreme, vozila, te zakup poslovnog prostora, a da je žalitelj tražio konto 4257Intelektualne i osobne usluge u 2017. godini.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Međutim, prema ocjeni Povjerenika za informiranje nisu poštovana pravila postupka, te činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Slijedom svega navedenog je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku Turistička zajednica Grada Umaga dužna je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje odluke o predmetnom zahtjevu, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan