KLASA: UP/II-008-07/19-01/20
URBROJ: 401-01/10-19-3
Zagreb, 18. veljače 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe .......... iz Solina, .........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava, KLASA: UP/I-008-02/18-02/12, URBROJ: 524-02-03-02/1-17-2 od 27. studenog 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava, KLASA: UP/I-008-02/18-02/12, URBROJ: 524-02-03-02/1-17-2 od 27. studenog 2018. godine.
2. Djelomično se odobrava .......... pravo na pristup preslici Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, KLASA: 116-02/18-11/364, URBROJ: 524-10-04-02/10-18-2 od 02. listopada 2018. godine na način da se na istom prekriju sljedeći podaci:
- na stranici 1 – podatak o imenu i prezimenu, broju osobne iskaznice te adresi stanovanja osobe prisutne u ime stranke
- na stranici 2 – podatak o imenu i prezimenu i vlastoručni potpis poslovođe,
- na stranici 3 – podatak o imenu i prezimenu ovlaštenika zaštite na radu, imenu i prezimenu, datumu rođenja, broju osobne iskaznice radnika (pod točkom 3.), imenima i prezimenima radnika, neposrednog rukovoditelja i stručnjaka zaštite na radu (pod točkom 4), podatak i imenu i prezimenu poslovođe i vlastoručni potpis, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Ministarstvu rada i mirovinskog sustava da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu informacija .......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio kopiju zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru izvršenog dana 02. listopada 2018. godine u Solinu, na adresi .........., jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju inspekcijsku tajnu sukladno odredbi članka 26. stavka 5. Zakona o inspektoratu rada („Narodne novine, 19/14).
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev. Navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona. Smatra da je tijelo javne vlasti pogrešno utvrdilo činjenično stanje, odnosno da nepravilan rad kod iskrcaja vozila, kada su mogli biti dovedeni u pitanje životi ljudi, nije privatna stvar ministarstva i njegovih inspektora. Osporava stav prvostupanjskog tijela da se radi o povjerljivim podacima koje treba štititi i tajiti. Dalje ističe da svrha Zakona o pravu na pristup informacijama upravo u tome da se spriječi distribuiranje informacija u uskom krugu povlaštenih. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za dopunu informacija od 05. prosinca 2018. godine tražio presliku zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 02. listopada 2018. godine na privatnom parkiralištu bez suglasnosti vlasnika, na adresi Don Frane Bulića 66 B, C, Solin.
Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje, KLASA: UP/I-008-02/18-02/12, URBROJ: 524-02-03-02/1-17-2 od 27. studenog 2018. godine, kojim je odbijen zahtjev žalitelja.
Iako je žalitelj tražio dopunu informacije, Povjerenik za informiranje ističe da se u konkretnom slučaju ne može raditi o zahtjevu za dopunu informacije, već podnesak od 05. studenog 2018. godine treba smatrati zahtjevom za pristup informacijama.
To posebno stoga što iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 22. listopada 2018. godine tražio potvrdu o izvršenom inspekcijskom nadzoru, a podneskom od 05. studenog 2018. godine žalitelj je tražio zapisnik o inspekcijskom nadzoru.
Osim što potvrda i zapisnik o inspekcijskom nadzoru ne mogu biti u odnosu informacije i dopune informacije, ističe se da se sukladno članku 24. Zakona o pravu na pristup informacijama dopuna, odnosno ispravak informacije, može tražiti samo ako je korisniku pružena informacija.
U konkretnom slučaju, žalitelju nije pružena tražena informacija (potvrda), a što je razvidno iz obavijesti Ministarstva rada i poduzetništva, KLASA: 008-02/18-02/25, 524-02-02-02/1-18-2 od 05. studenog 2018. godine.
Slijedom navedenog, podnesak žalitelja od 05. studenog 2018. godine treba smatrati samostalnim zahtjevom za pristup informacijama.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona..
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
S obzirom da se u konkretnom slučaju traže informacije vezano uz postupanje inspektorata rada, potrebno je navesti relevantne zakonske odredbe.
Prema članku 26. stavku 2. Zakona o inspektoratu rada („Narodne novine“ 19/14) inspektor rada dužan je u obavljanju inspekcijskih poslova čuvati identitet podnositelja predstavke, osim kad je zbog potrebe vođenja postupka identitet podnositelja predstavke bitan, a podnositelj je dao pisani pristanak da se njegov identitet ne čuva.
Sukladno stavku 5. navedenog članka, inspektorat rada dužan je kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješka, zapisnik, nacrt rješenja, zaključak, optužni prijedlog, uputa za rad, izjava stranke, predstavka, pritužba), te sve druge podatke i dokaze utvrđene, odnosno nastale, u vezi s inspekcijskim postupkom.
Stavkom 6. navedenog članka propisano je da dokumentaciju i podatke iz stavka 5. ovog članka, prikupljene i utvrđene u inspekcijskom nadzoru, te identitet podnositelja predstavke u skladu sa stavkom 2. ovog članka, inspektorat rada može dati samo na uvid sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti.
Prema članku 27. stavku 2. navedenog Zakona kad inspektor povodom zaprimljene predstavke obavi inspekcijski nadzor, podnositelja će u pisanom obliku obavijestiti o utvrđenom stanju i poduzetim mjerama.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, odredba članka 26. Zakona o inspektoratu rada ne može predstavljati apsolutni razlog za ograničenje prava na pristup informacijama.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama.
Osim toga, odredba članka 26. Zakona o inspektoratu radu sama po sebi ne isključuje mogućnost za određeni zapisnik postoji javni interes, niti navedena odredba isključuje mogućnost da se djelomično omogući pristup navedenom zapisniku, uzimajući u obzir odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stav Povjerenika za informiranje iz dosadašnje prakse je da su zapisnici i rješenja iz postupaka inspekcijskog nadzora, nakon što su isti u potpunosti dovršeni, informacije od javnog značaja te da iste treba omogućiti tražiteljima takvih informacija ili djelomično vodeći računa o zaštiti osobnih podataka, ili u cijelosti, a primjer takve odluke objavljen je na poveznici http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=679.
Također se ukazuje na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi br. UsII-269/17 od 30. studenog 2017. godine, predmet kojeg postupka su zapisnici i rješenja prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojoj je navedeno da „..zatražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja, koje bi trebale biti dostupne javnosti, jer se onemogućavanjem transparentnosti u radu tijela javne vlasti onemogućava i Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama...“, a Povjerenik za informiranje smatra da se navedena utvrđenja mogu primijeniti i u konkretnom slučaju.
Slijedom navedenog, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi može li se žalitelju omogućiti pristup traženoj informaciji u cijelosti ili djelomično, vodeći pri tome računa o odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uvidom u predmetni zapisnik utvrđeno je da isti sadrži osobne podatke radnika poslodavca kod kojeg je izvršen postupak nadzora, i to podatke o imenu i prezimenu, datumu rođenja, broju osobne iskaznice i vlastoručni potpis.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Nadalje, uvodnom odredbom broj 10. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da u pogledu obrade osobnih podataka za usklađivanje s pravnom obvezom, za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri obavljanju službene ovlasti dodijeljene voditelju obrade državama ĉlanicama trebalo bi dopustiti da zadrže ili uvedu nacionalne odredbe kako bi se dodatno odredila primjena pravila iz ove Uredbe.
Sukladno navedenom dana 25. svibnja 2018. godine na snagu je stupio Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 42/18), te je sukladno članku 56. navedenog Zakona istog dana prestao vrijediti Zakon o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).
Člankom 55. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da će postupci započeti do stupanja na snagu navedenog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatke navedene u točki 2. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno imajući u vidu činjenicu da se radi o zaposlenicima privatnog trgovačkog društva, pa bi omogućavanje pristupa istim predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan