KLASA: UP/II-008-07/19-01/4
URBROJ: 401-01/05-19-4
Zagreb, 13. veljače 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe .......... iz Zagreba, .........., izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, broj: PPI-DO-1/18-2 od 29. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, broj: PPI-DO-1/18-2 od 29. siječnja 2019. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici (u daljnjem tekstu: ODO Koprivnica) odbijen je zahtjev za pristup informacijama .......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. siječnja 2018. godine, kojim je zatražio informaciju o ukupnim isplatama vještacima kojima su isplaćeni iznosi u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine po pojedinom vještaku u promatranom razdoblju. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podatak ne predstavlja informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Citira odredbe Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu te Pravilnika o porezu na dohodak, iz kojih bi se moglo zaključiti da zatraženi podaci predstavljaju informaciju. Ističe da je pogrešno primijenjena odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. siječnja 2018. godine zatražio informaciju o ukupnim isplatama vještacima kojima su isplaćeni iznosi u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine po pojedinom vještaku u promatranom razdoblju.
Uvidom o obrazloženje pobijanog rješenja je nadalje utvrđeno kako je tijelo javne vlasti u bitnom navelo da ne vodi i stoga ne posjeduje podatke o tome koji su iznosi novca isplaćeni pojedinom vještaku u određenom razdoblju. Navodi se kako je u računovodstvu ovog tijela javne vlasti moguće doći do podataka koji su ukupni isplaćeni iznosi pojedinom vještaku u razdoblju za koje je zahtjev podnesen, ali samo na način da se pregledom financijsko-knjigovodstvene dokumentacije za traženo razdoblje detektiraju sve pojedinačne isplate vještacima, da se potom isplaćeni iznosi razvrstaju po svakom vještaku i zbroje. Opisani postupak, prema stajalištu prvostupanjskog tijela, predstavlja stvaranje nove informacije koja ranije nije postojala u tijelu javne vlasti, što ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, što je dovelo do pogrešne primjene zakonske odredbe.
Naime, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja i onemogućavanje korisnika da konzumiraju ustavom propisano temeljno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti.
U ovom slučaju na prvostupanjskom tijelu leži dodatna odgovornost da ispravno i potpuno utvrdi činjenično stanje s obzirom da se u ovom predmetu radi o raspolaganju javnim sredstvima, a tijelo javne vlasti pritom ne uskraćuje pristup informacijama temeljem zakonskih ograničenja od pristupa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama - u kojem je slučaju potrebno provesti i test razmjernosti i javnog interesa - već zatraženoj informaciji a priori odriče svojstvo informacije u skladu sa zakonskom definicijom informacije.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da informacija koja se zahtjevom traži nema svojstvo informacije u smislu 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, međutim, navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 24. stavku 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, 38/14, 123/15, 29/16) propisano je da za obavljeno vještačenje stalni sudski vještak ima pravo na nagradu. Prema stavku 3. navedenog članka nagrada za rad vještaka koja se isplaćuje iz sredstava suda i državnog odvjetništva umanjuje se za 20% od utvrđene vrijednosti boda iz stavka 2. ovog članka.
Iz odredbe članka 43. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15) sredstva za rad državnog odvjetništva osiguravaju se u državnom proračunu, a sukladno članku 44. stavku 1. Zakona o državnom odvjetništvu visina sredstava za rad određuje se na temelju prijedloga državnog odvjetnika za osiguranje sredstava.
Dovodeći u vezu navedene odredbe, jasno je da isplate nagrade vještacima od strane prvostupanjskog tijela predstavljaju raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima. Za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.
U odnosu na navode prvostupanjskog tijela da bi dostava podataka o tome koji je iznos isplaćen pojedinom vještaku predstavljalo stvaranje nove informacije, ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 39. stavku 3. točki 4. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine”, 115/16) propisano je da se primicima prema stavcima 1. i 2. navedenog članka osobito smatraju primici po osnovi djelatnosti trgovačkog putnika, agenata, akvizitera, športskih sudaca i delegata, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, konzultanata, sudskih vještaka i drugih djelatnosti.
Člankom 74. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dohodak (“Narodne novine”, 10/17, 128/17) propisano je da do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu odnosno pri prestanku djelatnosti isplatitelj primitka po osnovi kojega se utvrđuje drugi dohodak koji se ne smatra konačnim iz članka 39. Zakona, obvezan je poreznim obveznicima dati potvrde o visini pojedinačnih i ukupnih godišnjih primitaka po osnovi drugog dohotka, postotku i iznosu priznatih izdataka pri isplati, iznosu izdatka po osnovi uplaćenog obveznog doprinosa iz primitka prema posebnim propisima, iznosu dohotka, nadnevku uplate obveznih doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te iznosu obustavljenih i uplaćenih obveznih doprinosa iz primitka, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te iznosu neto isplate.
Točno je da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Međutim, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žalitelj odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žalitelj samostalnom obradom došao do traženih podataka.
Slijedom gore citiranih zakonskih odredbi Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, može se zaključiti da prvostupanjsko tijelo posjeduje podatak o isplati pojedinom vještaku.
Osim toga, i samo prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja navodi da posjeduje podatke o isplatama svakom pojedinom vještaku, što znači da tražena informacija kod prvostupanjskog tijela postoji kao izrađena informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dakle, radnje koje prvostupanjsko tijelo opisuje u obrazloženju pobijanog rješenja (pregled financijsko-knjigovodstvene dokumentacije za traženo razdoblje) ne predstavlja nužno izradu nove informacije, već se radi o jednostavnim radnjama prvostupanjskog tijela.
Osim toga, žalitelj u svojem zahtjevu dodatno naglašava da mu se umjesto dostave agregiranih podataka prvostupanjsko tijelo može omogućiti pristup onoj dokumentaciji, tj. preslikama iz kojih proizlaze podaci koje traži predmetnim zahtjevom, odnosno presliku više postojećih informacija, odnosno dokumenata, iz kojih samostalnom obradom može doći do traženih informacija.
U tom se smislu dodatno ukazuje na ukazujemo i na presudu Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine, prema kojoj tijela javne vlasti radi ispunjavanja zahtjeva za pristup informacijama mogu biti dovedena u situaciju da primjenom postojećih alata za pretraživanje izrade dokument iz informacija sadržanih u bazi podataka.
Zaključno napominjemo kako je žalitelj istu informaciju zatražio i od Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO Zadar), koje je u žalbenom postupku dostavilo Povjereniku za informiranje predmetnu informaciju o isplatama vještacima u navedenom razdoblju. Povjerenik za informiranje je rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/18-01/169, URBROJ: 401-01/10-18-4 od 22. ožujka 2018. godine naložilo ODO-u Zadar da omogući žalitelju pristup zatraženoj informaciji, što je ODO Zadar i učinio.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan