KLASA: UP/II-008-07/19-01/78
URBROJ: 401-01/05-19-2
Zagreb, 7. veljače 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe .......... iz Drinovaca, .........., izjavljene protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: PPI-DO-53/2018-9 od 2. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba .........., izjavljena protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: PPI-DO-53/2018-9 od 2. siječnja 2019. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: DORH) odbijena su dva zahtjeva za pristup informacijama .......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 21. prosinca 2018. godine, kojima je žalitelj zatražio informacije o propisu, zakonu ili sl. ovlastima koje je koristio .......... kada je dao objaviti njihov zajednički razgovor u dvjema različitim tiskovinama. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 4., u svezi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zahtjevom ne traži informacija u smislu definicije informacije iz navedene zakonske odredbe.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona te povrede materijalnog prava. Žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu i neka primora tijelo javne vlasti, DORH, da mu omogući pristup zatraženim informacijama.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 21. prosinca 2018. godine zatražio „informaciju o propisu, zakonu ili sl. ovlastima koje je koristio označeni bradati srbočetnik, .......... (op.a. dvojnik Đenerala Draže Mihajlovića po glasu naroda) zloupotrebljavajući svoj službeni položaj i ovlasti čelne osobe ŽDO-a Split, kada je dao objaviti u tiskovini Narodni list sadržaj našeg zajedničkog službenog razgovora upriličenoga na njegov zahtjev iz njegovog ureda u Splitu pod naslovom Srbijanska vlada preko Save Štrpca i njegovih suradnika utječe na Županijsko državno odvjetništvo u Splitu.“ Nadalje, utvrđeno je kako je žalitelj istog dana, 21. prosinca 2018. godine, podnio DORH-u i drugi zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio „informaciju o propisu, zakonu ili sl. ovlastima koje je koristio označeni bradati srbočetnik, .......... (op.a. dvojnik Đenerala Draže Mihajlovića po glasu naroda) zloupotrebljavajući svoj službeni položaj i ovlasti GDO-a, kada je dao objaviti u tjedniku Nacional moj razgovor iz Splita, s bradatom srbočetničkom spodobom u svojstvu, kada je nažalost imao moje puno povjerenje, kao očevidca, neposrednog svjedoka počinjenja ratnog zločina, tijekom trajanja VRO – OLUJA, dana 5. kolovoza 1995. godine opisivano sukladno čl. 120. i 122. OKZRH-a na štetu 16 civila srbočetnika i (ili) pripadnika tzv. Vojske SAO Krajine, nadalje zabavljajući se te dugoročno iživljava dugi niz godina nad mojom obitelji, isto nad mojom osobom zloupotrebljava svoj službeni položaj i ovlasti.“
Postupajući po žaliteljevim zahtjevima za pristup informacijama, DORH je donio rješenje, broj: PPI-DO-53/2018-9 od 2. siječnja 2019. godine, te je protiv istoga žalitelj izjavio žalbu.
DORH u obrazloženju pobijanog rješenja citira odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te zaključuje kako ostvarivanje prava na pristup informacijama predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj, informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, odnosno da daje tumačenja vezano uz ovlasti državnoodvjetničkih dužnosnika, slijedom čega tražene informacije ne predstavljaju informacije u smislu odredbe navedenog zakonskog članka, stoga je podnesene zahtjeve trebalo odbiti temeljem članka 23. stavka 4. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku potrebno se prvenstveno osvrnuti na sadržaj žaliteljevih podnesaka koji su uvredljivog sadržaja i nisu sukladni načelu međusobnog poštovanja i suradnje koje je propisano člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama i u kojem se navodi da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Žalitelj, primjerice, kao predmet svojih zahtjeva za pristup informacijama i kao predmet žalbe navodi „Srbočetnička korumpirana banda ratnog zločinca i ubojice Mladena Bajića“, zatim „krvoločni, bradati srbočetnik, .......... (op.a. dvojnik Đenerala Draže Mihajlovića po glasu naroda)“, te se na još nekoliko mjesta u njegovim podnescima uočava neprimjeren i uvredljiv sadržaj kojemu svakako nije mjesto u službenoj komunikaciji.
Nadalje, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo žaliteljeve zahtjeve, budući da je člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje te u slučaju potrebe dostaviti podnositelju zahtjeva presliku iste.
Uvidom u žaliteljeve zahtjeve za pristup informacijama razvidno je kako žalitelj ne traži informaciju u materijaliziranom obliku, nego postavlja upite tijelu javne vlasti kojim traži tumačenje propisa.
Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan