KLASA: UP/II-008-07/18-01/832
URBROJ: 401-01/10-19-4
Zagreb, 24. siječnja 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., broj: E-6836/18/ZV od 06. studenog 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d. broj: E-6836/18/ZV od 06. studenog 2018. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za pristup informacijama žalitelja u odnosu na trgovačka društva HEP Opskrba d.o.o. i HEP Elektra d.o.o.
2. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d. broj: E-6836/18/ZV od 06. studenog 2018. godine u preostalom dijelu te se u predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je tražio podatke o ukupnim isplatama pojedinim odvjetnicima i i javnim bilježnicima za razdoblje od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine za četrnaest društava HEP grupe, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da uvodni dio rješenja ne sadrži sve potrebne naznake, čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članka 98. stavka 2. i 5. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje ističe da je svakom tijelu javne vlasti podnio zahtjev pod točno određenim brojem. Ističe da u obrazloženju pobijanog rješenja nema navoda niti o subjektivnim niti o objektivnim obilježjima navodne zlouporabe prava na pristup informacijama. Navodi da su HEP Opskrba d.o.o. i HEP Elektra d.o.o. udovoljili njegovu zahtjevu za pristup informacijama zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevima za pristup informacijama od 09. kolovoza 2018. godine zatražio od informaciju o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima u razdoblju od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po pojedinim javnom bilježniku, te informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima u razdoblju od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da su spojeni postupci po gore navedenim zahtjevima radi ekonomičnosti, s obzirom da se traže istovrsni podaci.
U odnosu na točku 1. izreke ovog rješenja ističe se kako slijedi.
Uvidom u e-mail od 21. kolovoza 2018. godine razvidno je HEP Opkrba d.o.o. s e-mail financijeoskrba@hep.hr žalitelju dostavila informaciju o javnim bilježnicima i odvjetnicima i iznosima pojedinih isplata za razdoblje od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine.
Nadalje, uz e-maila službenika za informiranje od 13. rujna 2018. godine koji je upućen Povjereniku za informiranje i žalitelju, dostavljene su tablice „ELEKTRA Iznos odvjetničkih troškova za razdoblje 1.1. – 30. 06. 2018. godine“ i ELEKTRA iznos javnobilježničkih troškova za razdoblje 1.1. – 30. 06. 2018. godine“.
Uvidom u navedene tablice utvrđeno je da iste sadrže podatke o javnim bilježnicima i odvjetnicima te podatke o iznosima pojedinačnih isplata za gore navedeno razdoblje.
Slijedom navedenog, osnovano žalitelj u žalbi ukazuje na činjenicu da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na zahtjeve za pristup informacijama koji su upućeni trgovačkim društvima HEP Opskrba d.o.o. i HEP Elektra d.o.o.
Naime, uzimajući u obzir odredbu članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama, očito je da nema mjesta da se o istom zahtjevu žalitelja donese dvije različite odluke, jer je u konkretnom slučaju upravna stvar u odnosu na trgovačko društvo HEP Opskrba d.o.o. i HEP Elektra d.o.o. riješena omogućavanjem pristupa traženoj informacije.
Omogućavanjem pristupa informaciji okončan je postupak povodom zahtjeva za pristup informacijama, pa je logično da u istoj pravnoj stvari ne može egzistirati odluka kojom se isti zahtijev odbija, posebno ne zbog zlouporabe prava na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučiti kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja, bez potrebe vraćanja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U odnosu na točku 2. izreke ovog rješenja, ističe se kako slijedi.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
U konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje ne sadrži konkretne razloge iz kojih bi bi bilo razvidno u čemu se sastoji opterećivanje rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, posebno uzimajući u obzir činjenicu da iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo udovoljilo bilo kojem od zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, odnosno da isto nije postupalo sukladno načelu suradnje u smislu članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, u konkretnom slučaju informacije koje žalitelj traži predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima (isplate odvjetnicima i javnim bilježnicima), u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-199/17 od 23. veljače 2017. godine zauzet je stav da potrošnja koju vrši prvostupanjsko tijelo kao trgovačko društvo u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-265/17 od 25. listopada 2018. godine zauzet je stav da podaci o isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.
Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, pa je odlučeno kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Osim toga, posebno se ističe da u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje nisu dostavljene informacije o isplatama javnim bilježnicima za traženo razdoblje, dok su informacije o isplatama odvjetnicima dostavljene samo na godišnjoj razini (pa iz istih nije moguće izdvojiti isplate samo za period koji je predmet zahtjeva žalitelja), iz kojeg razlogu u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku sam riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan