KLASA: UP/11-008-07/18-01/833
URBROJ: 401-01/10-19-3
Zagreb, 21. siječnja 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., broj: E-6825/18/ZV od 06. studenog 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d. broj: E- 6825/18/ZV od 06. studenog 2018. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je tražio podatke o ukupnim isplatama pojedinim odvjetnicima i i javnim bilježnicima za razdoblje od 01. listopada do 31. prosinca 2017. godine za dvanaest društava HEP grupe, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebaljava pravo na pristup informacijama, te da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pobijano rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba upravnog postupka iz članka 44. Zakona o općem upravnom postupku, jer je rješavanje više zahtjeva moguće spojiti jedino ako postoji nadležnost jednog tijela za sve zahtjeve. Ističe da nije pristao niti izričito niti prešutno da njegove zahtjeve rješava isključivo trgovačko društvo HEP d.d. Ističe da uvodni dio rješenja ne sadrži potrebne naznake, odnosno da je izreka rješenja nerazumljiva. Dalje navodi da ne postoji zahtjev za pristup informacijama koji bi vezivao isplaćeni iznos po javnom bilježniku od 01. listopada 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine te isplate odvjetničkim društvima u razdoblju od 01. kolovoza do 30. rujna 2017. godine. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevima za pristup informacijama od 08. siječnja 2018. godine zatražio od HEP Opskrba d.o.o., Plomin-holding d.o.o., Program Sava d.o.o., HEP-Proizvod nj a d.o.o., HEP-Opskrba plinom d.o.o., HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., HEP-Elektra d.o.o., Hrvatska elektroprivreda d.d., Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, HEP-Trgovina d.o.o., HEP-Upravljanje imovinom d.o.o. i HEP Toplinarstvo d.o.o., informaciju o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima u razdoblju od 01. listopada do 31. prosinca 2017. godine po pojedinim javnom bilježniku, te informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničklm uredima/odvjetnicima u razdoblju od 01. listopada do 31. prosinca 2017. godine po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da su spojeni postupci po gore navedenim zahtjevima radi ekonomičnosti, s obzirom da se traže istovrsni podaci.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
lako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „...osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
U konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje ne sadrži konkretne razloge iz kojih bi bi bilo razvidno u čemu se sastoji opterećivanje rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, posebno uzimajući u obzir činjenicu da iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo udovoljilo bilo kojem od zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, odnosno da isto nije postupalo sukladno načelu suradnje u smislu članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, u konkretnom slučaju informacije koje žalitelj traži predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima (isplate odvjetnicima i javnim bilježnicima), u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usl 1-199/17 od 23. veljače 2017. godine zauzet je stav da potrošnja koju vrši prvostupanjsko tijelo kao trgovačko društvo u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usll-265/17 od 25. listopada 2018. godine zauzet je stav da podaci o isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.
Također se ističe da osnovano žalitelj navodi da ne postoji zahtjev za pristup informacijama koji bi vezivao iznos isplata po javnom bilježniku za razdoblje od 01. listopada 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine te iznos isplata odvjetnicima za razdoblje od 01. kolovoza 2017. godine do 30. rujna 2017. godine, a što proizlazi i iz stranice 2. osporenog rješenja prvostupanjskog tijela u kojoj se navodi da su isplate odvjetnicima i javnim bilježnicima za razdoblje od 01. kolovoza do 30. rujna 2017. godine predmet drugog postupka.
Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 5. i članka 15. stavka 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je na temelju članka 117, stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Osim toga, posebno se ističe da u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje nisu dostavljene informacije o isplatama javnim bilježnicima za traženo razdoblje, dok su informacije o isplatama odvjetnicima dostavljene samo na godišnjoj razini (pa iz istih nije moguće izdvojiti isplate samo za period koji je predmet zahtjeva žalitelja), iz kojeg razlogu u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku sam riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan