KLASA: UP/II-008-07/18-01/533

URBROJ: 401-01/05-19-5

Zagreb, 23. siječnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 17/2018 od 12. lipnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 17/2018 od 12. lipnja 2018. godine, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev žalitelja za pristup informacijama pisanim zapisnicima sa sjednica Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak od 14. ožujka 2018. i 12. travnja 2018. godine.

2.    Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup pisanim zapisnicima sa sjednica Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak od 14. ožujka 2018. i 12. travnja 2018. godine, na način da se na istima prekriju podaci o broju ugovora o kreditu i krajnjem korisniku kredita te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3.    Odbija se žalba ......... u preostalom dijelu kao neosnovana.

4.    Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je, te u dijelu odbačen, zahtjev za pristup informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio 1. materijale koji su pripremljeni za sjednicu Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) od 14. ožujka 2018. godine i to: točka 18. Prijedlog davanja suglasnosti na restrukturiranje potraživanja po Ugovoru o klupskom kunskom kreditu, točka 20. Razno,  te zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora od 14. ožujka  2018. godine kao elektronski zvučni zapis ili sačinjeni pisani prijepis; 2. materijale koji su pripremljeni za sjednicu Nadzornog odbora od 12. travnja 2018. godine, i to: točka 4. Informacija o aktualnim događanjima u poslovanju društva, točka 7. Prijedlog odluke o ulaganju HBOR-a u fondove rizičnog kapitala u suradnji s EIF-om, točka 8. Informacija o trenutnom statusu fondova Nexus FGS i Nexus FGS II. sve točke 9 do 16 Izvješća, planovi, informacije i prijedlozi, točka 17. Razno,  te zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora od 12. travnja 2018. godine kao elektronski zvučni zapis ili sačinjeni pisani prijepis. Dio zahtjeva iz točaka  1. i 2. koji se odnosi na dostavu materijala koji su pripremljeni za sjednice Nadzornog odbora odbijen je sukladno članku 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da postupanje po zahtjevu žalitelja dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, a dio zahtjeva koji se odnosi na dostavu zapisnika kao elektronskog zvučnog zapisa ili sačinjenog pisanog prijepisa odbijen je sukladno članku 23. stavka 5. točki 2., u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 2., člankom 15. stavkom 3. točkom 1. i 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je tražena informacija bankovna tajna, uz uvažavanje činjenice i da su pojedine informacije o kojima se raspravljalo na sjednicama Nadzornog odbora u postupku izrade ili se odnose na pravni postupak koji je u tijeku. Dio žaliteljevog zahtjeva iz točaka 1. i 2. koji se odnosi na dostavu materijala koji su pripremljeni za sjednice Nadzornog odbora odbačen je temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu i to zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je HBOR nije kreditna institucija u smislu Zakona o kreditnim institucijama, već posebna pravna osoba koja je ustrojena temeljem Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čiji se ustroj temelji na Zakonu o trgovačkim društvima, te je obvezna na mrežnim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje su dostupne i bez provođenja postupka. Ističe da je zahtjev za pristup informacijama podnio iz razloga što informacije obuhvaćene zahtjevom nisu dostupne. Nadalje, navodi da su u obrazloženju rješenja u cijelosti nerazumljivi navodi o navodnom opterećivanju službenika za informiranje radi traženja informacija jer ne sadrže objektivne ili subjektivne razloge radi čega bi se moglo smatrati da je pravo na pristup informacijama zlouporabljeno. Navodi da pristup podacima o raspolaganju javnim sredstvima mora biti dostupan automatski svakome, stoga u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama, slijedom čega je materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. Što se tiče navodnog nepostojanja dijela informacije radi kojega je djelomično  odbačen zahtjev za pristup informacijama na temelju članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se navodi da materijali za navedene točke dnevnog reda koje nisu održane  nisu niti arhivirane, žalitelj smatra kako navedeno ima obilježja kaznenog djela protiv javnog reda činjenično opisanog te kažnjivog prema članku 321. Kaznenog zakona, slijedom čega će nadležnim tijelima kaznenog progona biti podnesena kaznena prijava protiv odgovornih osoba HBOR-a. Predlaže da se žalba uvaži, te naloži dostava traženih informacija.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 14. svibnja 2018. godine zatražio gore navedene informacije vezane za održane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a  od 14. ožujka 2018. te 12. travnja 2018. godine, odnosno zatražio je dio materijala po određenim točkama pripremljenim za navedene sjednice Nadzornog odbora te njihove zapisnike kao elektronski zvučni zapis ili sačinjeni pisani prijepis.

Osporenim rješenjem HBOR-a odbijen je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama u sljedećem dijelu: 1. materijale koji su pripremljeni za sjednicu Nadzornog odbora od 14. ožujka 2018. godine,  i to točka 18. Prijedlog davanja suglasnosti na restrukturiranje potraživanja po Ugovoru o klupskom kunskom kreditu i zapisnik  sa spomenute sjednice Nadzornog odbora kao elektronski zvučni zapis ili sačinjeni pisani prijepis; 2. materijale koji su pripremljeni za sjednicu Nadzornog odbora od 12. travnja 2018. godine, i to točka 4. Informacija o aktualnim događanjima u poslovanju društva, točka 7. Prijedlog odluke o ulaganju HBOR-a u fondove rizičnog kapitala u suradnji s EIF-om, točka 8. Informacija o trenutnom statusu fondova Nexus FGS i Nexus FGS II, točka 11., točka 13., točka 14., točka 15. i točka 16. skupnog naziva izvješća, planovi, informacije i prijedlozi, te zapisnik  sa spomenute sjednice Nadzornog odbora kao elektronski zvučni zapis ili sačinjeni pisani prijepis. HBOR je u spomenutom dijelu koji se odnosi na dostavu materijala pripremljenih za tražene točke dnevnih redova sjednica odbio žaliteljev zahtjev temeljem odredbe članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog očite zloupotrebe prava na pristup informacijama. U pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na dostavu zapisnika kao elektronskog zvučnog zapisa ili sačinjenog pisanog prijepisa, HBOR navodi kako je proveo test razmjernosti i javnog interesa obzirom da zapisu sadrže informacije koji predstavljaju bankovnu tajnu, a dio njih se odnosi i na sudski postupak, kao i pregovore HBOR-a i drugih institucija koji su u tijeku te se stoga nalaze u fazi nastajanja (postupku izrade), stoga je u tom dijelu zahtjev odbijen sukladno članku 23. stavka 5. točki 2., u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 2., člankom 15. stavkom 3. točkom 1. i 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, osporenim rješenjem odbačen je temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama dio zahtjeva koji  se odnosi na materijale za sjednicu Nadzornog odbora od 14. ožujka 2018. godine, i to materijale za točku 20. Razno dnevnog reda, te dio zahtjeva koji se odnosi na materijale za sjednicu Nadzornog odbora od 12. travnja 2018. godine, i to materijale za točke 9., 10. i 12. skupnog naziva Izvješća, planovi, informacije i prijedlozi  i točku 17. Razno, budući da su navedene točke dnevnih redova sjednica Nadzornih odbora odgođene, stoga ti materijali nisu arhivirani niti ih HBOR više posjeduje u obliku gotovog materijala.

U obrazloženju osporenog rješenja navode se svi zahtjevi žalitelja, i način njihovog rješavanja,  koje je tijelo javne vlasti zaprimilo od 23. siječnja 2017. godine do 14. svibnja 2018. godine, te se naglašava kako ih je bilo ukupno 34, odnosno 80 zahtjeva ukoliko bi se uključili podzahtjevi, koji se ukupno odnose na cca 7315 stranica materijala i cca 7000 odobrenja te da je očito da je u konkretnom slučaju zbog ukupnog broja zahtjeva, učestalosti podnošenja zahtjeva i opsežnosti svih zahtjeva žalitelja, došlo do opterećenja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te da se u odnosu na dio  zahtjeva koji se odnosi na dostavu materijala koji su bili pripremljeni za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog očite zlouporabe prava na pristup informacijama. U odnosu na dio zahtjeva za pristup informacijama koji se odnosi na „zapisnika kao elektronskog zvučnog zapisa ili sačinjenog pisanog prijepisa“ sa sjednica Nadzornog odbora od 14. ožujka 2018. i 12. travnja 2018. godine, HBOR je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa zaključio da bi dostavljanjem traženih zapisa bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju bankovnu tajnu, uz uvažavanje činjenice i da su pojedine informacije o kojima se raspravljalo na sjednicama Nadzornog odbora u postupku izrade ili se odnose na pravni postupak koji je u tijeku.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje zajedno s traženim informacijama.

U odnosu na dio zahtjeva za pristup informacijama koji se odnosi na zapisnik sa sjednica Nadzornog odbora 14. ožujka 2018. i 12. travnja  2018. godine, ističe se kako slijedi.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 10. stavku 1. točki 12. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti obvezna su na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti na kojima se odlučuje o pravima i interesima korisnika. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se odredbe navedenog članka ne primjenjuju na informacije za koje postoji ograničenja prava na pristup prema odredbama ovog Zakona.

Člankom 12. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna javnost informirati o: 1) dnevnom redu zasjedanja ili sjednica službenih tijela i vremenu njihova održavanja, načinu rada i mogućnostima neposrednog uvida u njihov rad, 2) broju osoba kojima se može istodobno osigurati neposredan uvid u rad tijela javne vlasti pri čemu se mora voditi računa o redoslijedu prijavljivanja.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Sukladno odredbi članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Prema članku 15. stavku 4. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

U drugostupanjskom postupku izvršen je uvid u internetsku stranicu HBOR-a https://www.hbor.hr/popis-sjednica-nadzornog-odbora-hbor-a-tijekom-2018-godine/ te je utvrđeno da je objavljen dnevni red za sjednice Nadzornog odbora 14. ožujka i 12. travnja  2018. godine.

U dijelu žaliteljevog zahtjeva kojim traži presliku pisanog zapisnika ili tonski zapis sa sjednice Nadzornog odbora HBOR-a od 14. ožujka 2018. godine, prvostupanjsko tijelo je predmetni zahtjev odbilo jer bi dostavljanjem tonskog zapisa ili pisanog zapisa sa sjednica Nadzornog odbora bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju bankovnu tajnu, odnosno, vezano za točku 20. Razno, pod kojom se raspravljalo o strategiji HBOR-a koja je tek u izradi, pristup je ograničen i temeljem članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U dijelu žaliteljevog zahtjeva kojim traži presliku pisanog zapisnika ili tonski zapis sa sjednice Nadzornog odbora HBOR-a od 12. travnja 2018. godine, prvostupanjsko tijelo je predmetni zahtjev odbilo jer bi dostavljanjem tonskog zapisa ili pisanog zapisa sa sjednica Nadzornog odbora bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju bankovnu tajnu, odnosno, u dijelu je odbijen jer su pojedine informacije o kojima se raspravljalo na sjednicama Nadzornog odbora u postupku izrade ili se odnose na pravni postupak koji je u tijeku.

Uvidom u pisane zapisnike sa sjednica Nadzornog odbora 14. ožujka i 12. travnja  2018. godine, Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje razloga za ograničenje pristupa informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., članka 15. stavka 3. točke 1. i članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se u istima navode imena nazočnih osoba, dnevni rad sjednice, kratko izlaganje po pojedinim točkama dnevnog reda te donesene odluke po točkama dnevnog reda.

Naime, članovi Nadzornog odbora utvrđeni su odredbom članka 17. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, članovi Uprave HBOR imenuju su odlukom Nadzornog odbora sukladno članku 14. istoga Zakona, a zaposlenici HBOR-a koji su sudjelovali na navedenoj sjednici su zaposlenici tijela javne vlasti. Stoga, podaci o imenima i prezimenima članova Nadzornog odbora HBOR-a, članova Uprave HBOR-a i službenika HBOR-a ne mogu biti zaštićeni.

Kako je to već ranije navedeno u ovom rješenju, dnevni red za navedenu sjednicu Nadzornog odbora je javno objavljen na linku https://www.hbor.hr/popis-sjednica-nadzornog-odbora-hbor-a-tijekom-2018-godine/.

Što se tiče samih odluka po pojedinim točkama dnevnog reda, iste predstavljaju zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti u smislu članka 10. stavka 1. točke 12. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U odnosu na podatak o korisnicima kredita, ističe se da navedena informacija predstavlja dio informacije o raspolaganju javnim sredstvima (uz iznos kredita) u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja je dostupna javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Navedeni stav Povjerenika za informiranje potvrđen je i presudama Visokog upravnog suda RH poslovni broj: UsII-101/15-5 od 2. rujna 2015. godine, poslovni broj: UsII-261/17-8 od 7. prosinca 2017. godine i poslovni broj: UsII-282/17-7 od 7. prosinca 2017. godine. Naime, predmet spora u tim postupcima bio je popis svih korisnika kredita koje je HBOR kreditirao u razdoblju od 2010. do 2013. godine, popis svih korisnika kredita koje je HBOR kreditirao u razdoblju u 2014., 2015. i 2016. godini te popis svih korisnika kredita u razdoblju od 1. siječnja do 30. travnja 2017. godine te je Visoki upravni sud RH zauzeo stav da sredstva iz državnog proračuna predstavljaju javna sredstva, što dovodi do primjene članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U odnosu na podatak o krajnjem korisniku i broju ugovora o kreditu, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.

Navedene informacije nisu informacije od javnog značaja, te u odnosu na isti podatak prevladava potreba zaštite bankovne tajne u odnosu na javni interes, jer navedeni podatak predstavlja bankovnu tajnu u smislu članka 156. Zakona o kreditnim institucijama, koja se odgovarajuće primjenjuje i na HBOR.

Naime, HBOR u cilju obavljanja djelatnosti propisanih u članku 10. stavku 1. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak („Narodne novine“, broj 138/06 i 25/13) odobrava kredite i druge plasmane, izdaje bankarska i druga jamstva, zaključuje ugovore o osiguranju i reosiguranju, ulaže u dužničke i vlasničke instrumente, obavlja i druge financijske poslove i usluge u svrhu provedbe djelatnosti određenih navedenim člankom.

Odredbom članka 156. Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj 159/13, 19/15, 102/15 i 15/18) propisano je da je bankovna tajna svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom te da je kreditna institucija dužna čuvati bankovnu tajnu.

Odredbom članka 23. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak propisano je da ukoliko tim Zakonom nije drugačije određeno, na ustroj i poslovanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na društvo s ograničenom odgovornošću te odredbe Zakona o bankama, osim odredaba koje se odnose na odobrenje središnje banke za pružanje bankovnih i ostalih financijskih usluga te osnivanje podružnica i pravnih osoba, nadzor središnje banke, osiguranje uloga, posebnu upravu, likvidaciju, stečaj i kaznene odredbe.

Danom stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj 117/08) prestao je važiti Zakon o bankama (Narodne novine, broj 84/02 i 141/06), dok je danom stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj 159/13) prestao važiti Zakon o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj 117/08, 74/09, 153/09, 8/12 i 54/131).

S obzirom da je Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak utvrđeno da ukoliko tim propisom nije drugačije uređeno da se na ustroj i poslovanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o bankama, a da je Zakon o bankama prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o kreditnim institucijama, stoga se na HBOR odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o kreditnim institucijama, pa tako i odredbe o bankovnoj tajni.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.

U odnosu na preostali dio zahtjeva za pristup informacijama, ističe se kako slijedi.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

U pogledu žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, u žalbenom je postupku bilo potrebno razmotriti žaliteljeve zahtjeve koje je podnio HBOR-u, jer je za utvrđivanje zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno razmotriti ne samo svaki konkretan zahtjev koji je žalitelj podnio, nego je potrebno razmotriti da li žalitelj svojim zahtjevima traži veliki broj informacija zbog kojih bi došlo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, kako bi se mogla utvrditi žaliteljeva namjera ostvarivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u članku 10. jamči pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Navedena Konvencija u članku 17. uređuje zabranu zlouporabe prava na način da se ništa u navedenoj Konvenciji ne može tumačiti kao da uključuje za bilo koju državu, skupinu ili pojedinca neko pravo da se upusti u neku djelatnost ili da izvrši neki čin koji bi smjerali na uništenje prava ili sloboda priznatih u toj Konvenciji ili na njihovo ograničenje u većoj mjeri nego što se u njoj predviđa.

Osim Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljenim slobodama Vijeće Europe usvojilo je Konvenciju o pristupu službenim dokumentima, koja još uvijek nije stupila na snagu, a koja u članku 5. stavku 5. određuje da se zahtjev za pristup službenom dokumentu može odbiti ako (1) usprkos pomoći od tijela javne vlasti zahtjev i dalje nedovoljno određen da bi omogućio identifikaciju službenog dokumenta ili (2) ako je zahtjev očigledno nerazuman.

Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija), člankom 4. stavkom 3. točkom (b) određuje da zahtjev za informacijom o okolišu može biti odbijen ako je zahtjev očito nerazuman ili oblikovan na suviše općenit način.

Također je potrebno spomenuti i postojanje modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici: https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf, a koji također predviđa da Zakoni o pravu na pristup informacijama sadrže odredbu o zlouporabi odnosno ponavljajućim ili nerazumnim zahtjevima.

Iz navedenih međunarodnih dokumenata i međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama vidljivo je da je uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih. Mnoge su zemlje u svom zakonodavstvu o pravu na pristup informacijama uredile pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama (npr. Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Portugal, Švicarska, Slovenija, Srbija).

U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama. Svrha Zakona je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama" broj 85/15, a stupio je na snagu 9. kolovoza 2015. godine, iako izrijekom ne definira zlouporabu prava, određuje kako tijelo javne vlasti može rješenjem odbiti zahtjev za pristup informaciji ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Osim Zakona o pravu na pristup informacijama u hrvatskom pravnom sustavu postoje i drugi zakoni kojima se ukazuje na mogućnost zlouporabe prava. To je izraženo u članku 10. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), kojim je propisano da će sud kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisuje člankom 6. načelo zabrane zlouporabe prava, na način da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Također Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine", broj 114/13) u članku 13. stavku 1. točki d) propisuje da sekundarna pravna pomoć iz članka 12. stavka 1. navedenog Zakona može odobriti ako se ne radi o obijesnom parničenju, a u stavku 5. istog članka definira kako se smatra da se radi o obijesnom parničenju: ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom, ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva.

U kontekstu zlouporabe prava na pristup informacijama osobito je potrebno istaknuti i ustavno načelo razmjernosti, koje u članku 16. Ustava Republike Hrvatske određuje kako se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Ujedno je potrebno istaknuti i odredbu članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske kojim je određena jednakost svih pred zakonom, što se odražava u članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano načelo jednakosti, te je u stavku 1. navedenog zakonskog članka navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovom ostvarivanju.

Osim Ustava Republike Hrvatske, Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), u članku 6. također propisuje načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa na način da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Također, prilikom vođenja postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti suprotno javnom interesu.

Prema ustavnom jamstvu prava na pristup informacijama, potrebno je naglasiti kako su ograničenja od pristupa u demokratskom društvu nužna, jer iako je ideal svakog demokratskog društva najveća moguća otvorenost i transparentnost, apsolutna otvorenost i transparentnost, bez zaštite drugih priznatih i legitimnih interesa, dovela bi u određenim slučajevima do povrede ustavom zajamčenih prava građana i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom. Transparentnost tijela javne vlasti vrijednost je suvremenih demokratskih društava. Ideja da vlast treba biti otvorena, vidljiva, pristupačna, informirati građane i organizirane interese o onome što radi i kako troši javna sredstva, danas je globalno prihvaćena. Koristi transparentne vlasti vide se u povećanoj odgovornosti, smanjivanju diskrecije i arbitrarnosti, smanjenoj korupciji, informiranom građanstvu i posljedično boljoj kvaliteti demokracije i vladavini prava.

Povjerenik za informiranje kao neovisno, zakonom uspostavljeno državno tijelo koje osigurava pravnu zaštitu prava na pristup informacijama, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. U tom smislu Povjerenik za informiranje potiče i promiče pravo na pristup informacijama kao demokratsko pravo građana da dođu do informacija u posjedu tijela javne vlasti. Pravo na pristup informacijama je ujedno apostrofirano kao preventivni alat za borbu protiv korupcije, ali i kao pravo koje jača odgovornost i otvorenost tijela javne vlasti, te koje omogućava nadzor građana nad javnom upravom i veću uključenost građana u postupke donošenja odluka i kreiranju javnih politika.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje prilikom provedbe nadzora, praćenja i promicanja prava na pristup informacija nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga i Povjerenik za informiranje, uz primarno ostvarivanje spomenute svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama i poticanje razvoja transparentne i otvorene javne vlasti, ima također i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Uz gore spomenuto ustavnopravno ograničenje prava na pristup informacijama iz članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske, koje govori o nužnosti ograničenja u slobodnom i demokratskom društvu, potrebno je spomenuti i članak 16. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, kojim je općenito propisano da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

U tom je smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zlouporabe prava normirano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, na način kojim je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava. Za procjenu postojanja zlouporabe prava relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.

U pravnoj teoriji se zlouporaba prava definira kao vršenje sadržaja subjektivnoga prava protivno svrsi prava ili nanošenjem nedopuštene štete interesu trećih osoba. Zabranjena je u svim pravnim sustavima i to izričito ili zabrana proizlazi iz shvaćanja javnoga poretka. Zakonom o pravu na pristup informacijama je omogućeno bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi, domaćoj ili stranoj, pravo na pristup informacijama u skladu s uvjetima i ograničenjima koja su propisana navedenim Zakonom, a također je osigurana pravna zaštita u slučaju ograničavanja prava na pristup informacijama. Navedenim Zakonom je zlouporaba prava predviđena kao razlog za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama. Zakonom nije definiran sadržaj zlouporabe prava, osim kvalificiranog primjera, te je ostavljeno praksi da uspostavi pravni standard.

lako je pitanje zlouporabe prava pravno uređeno, u praksi zlouporabu prava treba koristiti iznimno i to samo u slučaju kada ponašanje korisnika ometa rad i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti imajući u vidu da se ograničava ustavno pravo građana.

Zlouporaba prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih. Korisnik pravo može ugrožavati osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije. Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju postupovne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, bez navođenja svrhe traženja određenih informacija koje su u posjedu tijela javne vlasti, i slično, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba.

Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanja predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali, razumljivo, ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zloupotrebe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženje informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest tih zahtjeva. Naime, iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja pa tako, primjerice, podnositelj biva uvijek nezadovoljan s dobivenom informacijom, i nakon zaprimanja informacije postavlja niz dodatnih pojašnjenja iako postoje dokazi da je tijelo javne vlasti ispravno postupilo.

Načini na koje se može zlorabiti pravo na pristup informacijama mnogobrojni su i različiti. Zakon o pravu na pristup informacijama određuje okolnosti koje tijelo javne vlasti može primijeniti kod odbijanja zahtjeva za pristup informacijama, koje se pored ostalog mogu odnositi na podnošenje velikog broja zahtjeva za pristup informacijama. Sama činjenica da se jednim zahtjevom traži više informacije ne mora nužno i automatski značiti da je došlo do zlouporabe prava. Zakonom o pravu na pristup informacijama predviđeno je kao procesno rješenje mogućnost produživanja roka za rješavanje zahtjeva za pristup informacijama, ako korisnik jednim zahtjevom traži više informacija, tako da svaki takav zahtjev kojim se traži više informacija ne može se ocijeniti kao zlouporaba.

Prvi korak u ocjeni je li došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama predstavlja načelo međusobne suradnje i pomoći, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama.

Tijela javne vlasti su obvezna prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama rješavati zahtjeve za pristup informacijama te proaktivno objavljivati informacije. Provjeru stupnja usklađenosti sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, svako tijelo javne vlasti može učiniti postupkom samoprocjene i to na način da koristi Upitnik o usklađenosti postupanja tijela javne vlasti sa Zakonom o pravu na pristup informacijama koji je izradio Povjerenik za informiranje. Navedeni Upitnik služi kao sredstvo za samoprocjenu u svrhu upravljanja kvalitetom u području osiguravanja transparentnosti i otvorenosti, a Povjereniku za informiranje u svrhu inspekcijskog postupka. Iz dobivenih podataka se može zaključiti o tome koliko je tijelo javne vlasti zaprimilo zahtjeva za pristup informacijama i koliko je od toga broja zahtjeva, podnio pojedini korisnik i postoji li povezanost između korisnika primjerice putem rodbinske povezanost, povezanost fizičke osobe i pravne osobe putem ovlaštenih osoba za zastupanje i si. Zatim je potrebno utvrditi rješava li tijelo javne vlasti zahtjeve korisnika u zakonskim rokovima i koliki je udio zahtjeva koji su riješeni izvan roka i da li se zahtjevi eventualno ne rješavaju u zakonskim rokovima samo u slučaju određenog korisnika ili postoje eventualno opravdani razlozi za nerješavanje pojedinačnog zahtjeva. Osim toga je važno razmotriti koliki je postotak žalbi koje je Povjerenik za informiranje usvajao, koliko je žalbi zbog tzv. šutnje uprave bilo osnovano te je li tijelo javne vlasti postupalo po odlukama Povjerenika za informiranje, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ili nadležnog prekršajnog suda.

Osim rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, za ocjenu postupanja tijela javne vlasti potrebno je uzeti u obzir i obvezu tijela javne vlasti da objavljuju informacije na internetskoj stranici. Ukoliko tijelo javne vlasti ne objavljuje informacije samim time stvara se okolnost da korisnici u potrazi za određenim informacijama nemaju drugog načina nego podnijeti zahtjev za pristup informacijama.

Prilikom utvrđivanja moguće zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je razmotriti na koji način je tijelo javne vlasti organiziralo rad službenika za informiranje odnosno je li službeniku za informiranje glavna ili osnovna radna obveza primjena Zakona o pravu na pristup informacija ili ima i druge radne obveze. Također je potrebno razmotriti ukupan broj osoba koje tijelo javne vlasti zapošljava kako bi se mogla utvrditi da li obradom zahtjeva za pristup informacijama dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer se određeni broj službenika angažira na obradi zahtjeva za pristup informacijama (izrada preslika, pretvaranje informacija u neki drugi oblik i sl.).

Kod tijela javne vlasti zatim treba cijeniti i postupanje u pojedinim fazama rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, kao što je nepotrebno produžavanje rokova za rješavanje zahtjeva, dostave nepotpunih informacija, nepotrebnom komunikacijom s korisnikom kojom se zahtjev ne rješava, a produžava se rješavanje zahtjeva.

Osim toga treba provjeriti stvara li tijelo javne vlasti za korisnika nepotrebne administrativne prepreke prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, kao što je neuvažavanje zahtjeva koji su podneseni putem elektroničke pošte i sl., što u određenim slučajevima može izazvati protureakciju korisnika.

U odnosu na tijela javne vlasti potrebno je obuhvatiti i odnos službenika za informiranje i drugih službenika u tijelu javne vlasti prema korisniku, primjena načela pomoći stranci iz Zakona o općem upravnom postupku, također primjena etičkih načela koje podrazumijeva profesionalno, nepristrano postupanje i primjena stručnog znanja na način da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući u skladu s načelom ustavnosti, zakonitosti i zaštite javnog interesa.

Prilikom razmatranja sadržaja zlouporabe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, moguće je razlaganje na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj su subjektivni i objektivni elementi u međusobnom odnosu i tako kreiraju posebnu činjeničnu i pravnu situaciju.

U odnosu na pojedinog korisnika prava objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama u kojem stoji „...osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti."

Objektivni element zlouporabe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zlouporabe, zlouporaba prava na pristup informacijama može biti ostvarena i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.

lako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, neozbiljne zahtjeve. Zakonom o pravu na pristup informacijama nije ograničen broj zahtjeva koje korisnik može podnijeti. Jedino ograničenje postoji u slučaju da korisnik traži istu informaciju, a nije protekao rok od 90 dana. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene duljim vremenskim razdobljem, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja prava drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje uprave, u javnom interesu.

Subjektivni element kod korisnika prava možemo prepoznati u članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama." Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zlouporabe potrebno je utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava koje dovodi do šikanoznog postupanja.

Subjektivni element zlouporabe bi stoga mogao uči u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes. Subjektivni kriteriji obuhvaćaju korištenje uvredljivog jezik, osobne zamjerke prema tijelu javne vlasti ili pojedinih osoba u tijelu javne vlasti, upornost u podnošenju zahtjeva, neutemeljene optužbe, namjerno izazivanje smetnje i otežavanje rada tijela javne vlasti.

Spajanjem subjektivnog i objektivnog elementa zlouporabe prava rezultat bi se trebao iskazivati u prekoračivanju pravne i moralne granice primjene instituta prava na pristup informacijama, što rezultira u neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada i funkcioniranja tijela javne vlasti, bez ostvarivanja javnog interesa koji bi nadilazio moguće opterećenje.

Zahtjevi korisnika prava na pristup informacijama doprinose javnom interesu osobito u slučajevima kada se zahtjevima traže informacije o javnoj potrošnji, radu i odlukama koje donose tijela javne vlasti. Za razliku od takvih slučajeva, korisnici pojedinim zahtjevima mogu tražiti informacije koje nisu nastale u vezi s djelokrugom ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Imajući sve navedeno, potrebno je razmotriti je li u konkretnom slučaju došlo do zlouporabe prava i je li odluka HBOR-a o zlouporabi prava na pristup informacijama utemeljena na zakonu.

Sukladno članku 2. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, HBOR je razvojna i izvozna banka Republike Hrvatske, čiji je cilj poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva.

Člankom 10. istoga Zakona propisano je kako svojim poslovanjem HBOR, u okviru svojih ovlasti i nadležnosti, potiče sustavni, održivi i ravnomjeran gospodarski i društveni razvitak, sukladno općim strateškim ciljevima Republike Hrvatske, te je ujedno propisano kako su djelatnosti HBOR-a prvenstveno financiranje obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva, financiranje infrastrukture, poticanje izvoza, potpora razvitku malog i srednjeg poduzetništva, poticanje zaštite okoliša, osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika, te da u cilju obavljanja tih djelatnosti Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrava kredite i druge plasmane, izdaje bankarska i druga jamstva, zaključuje ugovore o osiguranju i reosiguranju, ulaže u dužničke i vlasničke instrumente, obavlja i druge financijske poslove i usluge u svrhu provedbe djelatnosti određenih ovim člankom. Također je propisano da Vlada Republike Hrvatske može povjeriti Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak obavljanje i drugih financijskih poslova ako ocijeni da je to u interesu Republike Hrvatske.

Iz navedenih odredbi je vidljivo da HBOR obavlja niz poslova koji su vitalni za razvitak hrvatskog gospodarstva, stoga opterećivanje u radu može dovesti do realnih i štetnih posljedica za korisnike.

Stoga ako se uzme u obzir da dokumentacija u kojoj se nalaze zatražene informacije sadrži informacije za koje postoji zakonsko ograničenje radi zaštite bankovne tajne koje bi trebalo prekriti, dolazi se do zaključka kako bi omogućavanje pristupa zatraženim informacijama dovelo do prekomjernog opterećivanja rada tijela javne vlasti, jer bi bilo potrebno kopirati svaki dokument i potom prekrivati informacije za koje postoje pojedina zakonska ograničenja.

Kada bi razmatrali samo konkretnu upravnu stvar, to možda i ne bi bio dovoljan razlog za potvrđivanje zloupotrebe prava na pristup informacijama, međutim, neselektivnost i općenitost žaliteljevih zahtjeva, a time i zloupotrebu prava, možemo utvrditi ako uzmemo u obzir i ostale zahtjeve za pristup informacijama koje je podnio žalitelj tijelu javne vlasti, kako bi se u ukupnom kontekstu moglo razmotriti dolazi li do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Tako je zahtjevom za pristup informacijama od 21. siječnja 2017. godine žalitelj zatražio od HBOR-a sljedeće informacije: 1. Kada su tijekom 2016. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 2. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a tijekom 2016. godine i 3. Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a tijekom 2016. godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 1. veljače 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2016. godine, uz iznose kredita.

Zahtjevom za pristup informacijama od 8. veljače 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a sljedeće informacije: 1. Izvješće o donesenim odlukama temeljem prijenosa ovlaštenja Upravi za određene izmjene uvjeta odobrenih kredita i drugih financijskih poslova vrijednosti veće od 37.000.000,00 kn koje je prezentirano Nadzornom odboru naslova održane dana 15. lipnja 2016. godine pod točkom 10 dnevnog reda; 2. Sve odluke o prijenosu ovlaštenja prijenosa ovlaštenja Upravi za određene izmjene uvjeta odobrenih kredita i drugih financijskih poslova vrijednosti veće od 37.000.000,00 kn koje je donio Nadzorni odbor ili drugo nadležno tijelo naslova u razdoblju od 1.1.2008. godine do 31. prosinca 2016. godine; 3. Kada su tijekom 2015. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 4. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a tijekom 2015. godine; 5. Koji su bili prijedlozi odluka (sadržaj) o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a tijekom 2015. godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 12. ožujka 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a sljedeće informacije: 1. Kada su tijekom 2013. i 2014. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 2. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a tijekom 2013. i 2014. godine; 3. Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a tijekom 2013. i 2014.godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 5. svibnja 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a sljedeće informacije: 1. Kada su od 1. siječnja do 30. travnja 2017. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 2. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a od 1. siječnja do 30. travnja 2017. godine; 3. Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a od 1. siječnja do 30. travnja 2017. godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 28. svibnja 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. siječnja do 30. travnja 2017. godine, uz iznose kredita.

Zahtjevom za pristup informacijama od 13. lipnja 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a sljedeće informacije: 1. Kada su od 1. do 31. svibnja 2017. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 2. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a od 1. do 31. svibnja 2017. godine; 3. Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a od 1. do 31. svibnja 2017. godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 1. srpnja 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. svibnja do 30. lipnja 2017. godine, uz iznose kredita.

Zahtjevom za pristup informacijama od 31. srpnja 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a sljedeće informacije:1. Kada su od 1. do 30. lipnja 2017. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 2. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a od 1. do 30. lipnja 2017. godine i 3. Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a od 1. do 30. lipnja 2017. godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 14. kolovoza 2017. godine žalitelj je tražio od HBOR-a sljedeće informacije: 1. Kada su od 1. do 31. srpnja 2017. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 2. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a od 1. do 31. srpnja 2017. godine i 3. Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a od 1. do 31. srpnja 2017. godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 14. kolovoza 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. srpnja do 31. srpnja 2017. godine, uz iznose kredita.

Zahtjevom za pristup informacijama od 1. rujna 2017. godine žalitelj je tražio od HBOR-a sljedeće informacije:1. Kada su od 1. do 31. kolovoza 2017. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 2. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a od 1. do 31. kolovoza 2017. godine i 3. Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a od 1. do 31. kolovoza 2017. godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 19. rujna 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2017. godine, uz iznose kredita.

Zahtjevom za pristup informacijama od 4. listopada 2017. godine žalitelj je tražio od HBOR-a sljedeće informacije:1. Kada su od 1. do 30. rujna 2017. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 2. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a od 1. do 30. rujna 2017. godine i 3. Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a od 1. do 30. rujna 2017. godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 14. listopada 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. rujna do 30. rujna 2017. godine, uz iznose kredita.

Zahtjevom za pristup informacijama od 2. studenoga 2017. godine žalitelj je tražio od HBOR-a sljedeće informacije:1. Kada su od 1. do 31. listopada 2017. godine održavane sjednice Nadzornog odbora HBOR-a; 2. Koji su bili dnevni redovi sjednica Nadzornog odbora HBOR-a od 1. do 31. listopada 2017. godine i 3. Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a od 1. do 31. listopada 2017. godine.

Zahtjevom za pristup informacijama od 10. studenoga 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. rujna do 31. listopada 2017. godine, uz iznose kredita.

Zahtjevom za pristup informacijama od 11. prosinca 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. rujna do 30. studenoga 2017. godine, uz iznose kredita.

Zahtjevom za pristup informacijama od 22. prosinca 2017. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a vezano za održanu sjednicu Nadzornog odbora HBOR-a od 12. prosinca 2017. godine sljedeće informacije: Koji su bili prijedlozi odluka o kojime je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a, Materijali za sjednicu koji su predočeni članovima Nadzornog odbora, tonski zapis ili presliku (ili skenirano) pisanog zapisnika (ako ne postoji tonski zapis) sa sjednice.

Zahtjevom za pristup informacijama od 8. siječnja 2018. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. do 31. prosinca 2017. godine, uz iznose kredita.

Zahtjevom za pristup informacijama od 3. veljače 2018. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a sljedeće informacije:

1. Je li čelnik tijela javne vlasti imao savjetnike koje je imenovao u razdoblju od 2014. godine do 2017. godine? Ako čelnik ima ili je imao čelnik tijela javne vlasti savjetnike koje je imenovao u razdoblju od 2014. godine do 2017. godine

-       dostaviti akt (odluku ili slično pismeno) o imenovanju svih savjetnika/e koji sadrži ime i prezime savjetnika te područje djelatnosti koje pokriva,

-       koliko iznosi bruto naknada isplaćena po pojedinom savjetniku ako nije razvidno iz akta - naznačiti ako savjetnik obavlja poslove bez naknade

-       koliko iznose troškovi koji terete proračun tijela javne vlasti po savjetniku/savjetnicima (ako tijelo javne vlasti nema razrađeni pojedinačni podatak onda zbirni podatak)

-       da li je imenovani savjetnik/ci primao stranke (građane, pravne osobe i slično) te kontakt za pojedinog savjetnika

2. Je li tijelo javne vlasti koristilo usluge vanjskih savjetnika u razdoblju od 2014. godine do 2017. godine? Ako je tijelo javne vlasti koristilo usluge vanjskih savjetnika u razdoblju od 2014. godine do 2017. godine

-       dostaviti akt (odluka, ugovor ili slično pismeno) kojim se reguliraju poslovni odnosi sa vanjskim savjetnicima

-       koliko iznosi ukupno naknada isplaćena po pojedinom vanjskom savjetniku ako nije razvidno iz akta - naznačiti ako je pružena usluga savjetovanja bez naknade u razdoblju od 2014. godine do 2017. godine

-       postoje li drugi troškovi koji terete proračun tijela javne vlasti a proizašli su iz poslovnog odnosa s pojedinim vanjskim savjetnikom po vanjskom savjetniku/savjetnicima - ako tijelo javne vlasti nema razrađeni pojedinačni podatak onda zbirni podatak).

Zahtjevom za pristup informacijama od 17. veljače 2018. godine žalitelj je zatražio od HBOR-a dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. do 31. siječnja 2018. godine, uz iznose kredita.

Dana 5. ožujka 2018. godine žalitelj je podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je tražio sljedeće informacije:

-       Odluka uprave s obrazloženjem koja je dostavljena članovima Nadzornog odbora na odobrenje od 25. veljače 2015. godine kojom se odobravaju dva kredita za kupnju brodova koji se grade u brodogradilištu Hrvatska brodogradnja Trogir d.d. za KAIROS SHIPPING LLC, Marshall Islands i KAIROS SHIPPING II LLC, Marshall Islands

-       Prijedlog odluke Nadzornog odbora s obrazloženjem u vezi poziva pisanog izjašnjavanja od 05. svibnja 2015. godine za davanje suglasnosti na konačnu odluku u ulaganju u HOTELE PLAT d.d.

-       Materijali s prijedlogom odluke za točku 5. sjednice Nadzornog odbora od 11. svibnja 2015. godine za korisnika Joint Stock Commercial Bank for Charity and Spiritual Development od Fatherland PERESVET

-       Materijali s prijedlogom odluke za točku 13. sjednice Nadzornog odbora od 11. svibnja 2015. godine – Informacija o odbijenim i vraćenim zahtjevima za kredit HBOR-a u 2014. godini

-       Materijali s prijedlogom odluke za točku 15. sjednice Nadzornog odbora od 11. svibnja 2015. godine – Izvješće o izravno odobrenim kreditima

-       Materijali s prijedlogom odluke za točku 18. sjednice Nadzornog odbora od 11. svibnja 2015. godine – Izvješće o stambenom kreditiranju radnika HBOR-a

Zahtjevom za pristup informacijama od 22. ožujka 2018. godine žalitelj je zatražio dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 01. veljače do 28. veljače 2018. godine.

Dana 06. travnja 2018. godine žalitelj je zahtjevom za pristup informacijama tražio sljedeće informacije:

-       Materijali za sjednicu Nadzornog odbora od 19. svibnja 2015. godine, toč. 2. Prijedlog odobrenja kredita za kupnju dva broda koja se grade u kineskom brodogradilištu Qingshan Shipyard of China Changjiang National Shipping Group za Atlant Dolphin Shipping Corporation; Marshall Islands u vlasništvu Atlanske plovidbe d.d. Dubrovnik

-       Odluka Uprave za čiju suglasnost se traži pisano izjašnjavanje dana 07. srpnja 2015. godine u vezi s prijedlogom izmjena uvjeta odluke o odobrenju kredita za korisnika Joint Stock Commercial Bank for Charity and Spiritual Development of Fatherland Peresvet

-       Materijali s prijedlogom odluke sjednice Nadzornog odbora od 20. srpnja 2015. godine za sljedeće točke: točka 11. Prijedlog odobrenja kredita po Programu Turizam za korisnika kredita Mirnovec park d.o.o., Biograd na Moru, točka 16. Izvješće o izravno odobrenim kreditima i točka 18. Kvaliteta portfelja na dan 30. lipnja 2015. godine

-       Informaciji o postupanju u projektu Minky Monkey društva Mali biskviti d.o.o.

-       Odluka Uprave za čiju suglasnost se traži pisano izjašnjavanje dana 16. rujna 2015. godine pod točkom 3. Prijedlog odobrenja kredita po Programu Turizam za korisnika kredita Sunčane toplice d.o.o., Bizovac

-       Materijali s prijedlogom odluke sjednice Nadzornog odbora od 29. listopada 2015. godine pod točkom 9. Prijedlog odobrenja kredita (izravni krediti i preko Zagrebačke banke d.d.) za korisnika Trgovački centar Max stoja d.o.o.

Zahtjevom za pristup informacijama od 24. travnja 2018. godine žalitelj je zatražio dostavu popisa svih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 01. do 31. ožujka 2018. godine uz iznose kredita.

Dana 14. svibnja 2018. godine zaprimljen je zahtjev za pristup informacijama žalitelja kojim traži sljedeće informacije:

-       Materijali pripremljeni za sjednicu Nadzornog odbora od 14. ožujka 2018. godine za sljedeće točke: točka 18. Prijedloga davanja suglasnosti na restrukturiranje potraživanja po Ugovoru o klupskom kunskom kreditu, točka 20. Razno

-       zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora, kao elektronski zvučni zapis ili sačinjeni pisani prijepis

-       Materijali pripremljeni za sjednicu Nadzornog odbora od 12. travnja 2018. godine za sljedeće točke: točka 4. Informacija o aktualnim događanjima u poslovanju društvu, točka 7. Prijedlog odluke o ulaganju HBOR-a fondove rizičnog kapitala u suradnji s EIF-om, točka 8. Informacija o trenutnom statusu fondova Nexus FGS i Nexus II, sve točke 9. – 16. Izvješća, planovi, informacije i prijedlozi, točka 17. Razno, zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora kao elektronski zvučni zapis ili sačinjeni pisani prijepis

Dana 23. lipnja 2018. godine zaprimljen je zahtjev za pristup informacijama žalitelja kojim traži sljedeće informacije:

-          materijale koji su pripremljeni za sjednicu Nadzornog odbora od 21. svibnja 2018. godine i to: točka 4. Prijedlog davanja suglasnosti na izmjene uvjeta kredita po Ugovoru o kreditu zaključenim s Privrednom bankom Zagreb d.d., točka 5. Prijedlog davanja suglasnosti na smanjenje kamatne stope i iznosa novčanog depozita, kredit odobren po programu „Turizam“, točka 8.-14. Izvješća, planovi i prijedlozi

-          zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora od 21. svibnja 2018. godine kao elektronski zvučni zapis ili sačinjeni pisani prijepis

Uvidom u spis predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo postupalo sukladno načelu suradnje, s obzirom da prvotne zahtjeve žalitelja nije odbijalo zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, već je povodom žaliteljevog zahtjeva od 21. siječnja 2017. godine, kojim je isti tražio pristup sadržaju prijedloga odluka o kojima je raspravljao i trebao odlučivati Nadzorni odbor HBOR-a tijekom 2016. godine, donijelo je rješenje broj 01/2017 kojim je žalitelju djelomično odobren pristup traženim informacijama, na način da su prekriveni podaci koji su zaštićeni zakonom, te je 27. veljače 2017. godine podnositelju zahtjeva poslan paket s traženim informacijama od 500 strana teksta. Nadalje, HBOR navodi kako je žalitelj i nakon toga nastavio s podnošenjem cijelog niza zahtjeva za dostavom velikog broja informacija, odnosno stranica materijala, čime je očito zloupotrijebio pravo na pristup informacijama, budući da je zbog učestalih zahtjeva za dostavom informacija u kraćem vremenskom razdoblju te zahtjeva kojim se traži velik broj informacija, došlo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

U ovom žalbenom predmetu je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o opsežnom zahtjevu za pristup informacijama koji u kombinaciji sa ostalim zahtjevima za pristup informacijama dovodi do zlouporabe prava na pristup informacijama. Žaliteljevo korištenje instituta prava na pristup informacijama kolidira s javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji, ali ujedno predstavlja i obezvrjeđivane njegova cilja i svrhe. Svako daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ima za posljedicu neopravdano opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti, predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela te je u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti.

Povjerenik za informiranje je u ovom slučaju dužan zaštiti dostojanstvo i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti, ali i sam pravni poredak, te je utvrdio                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      kako je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan