KLASA: UP/II-008-07/18-01/914
URBROJ: 401-01/10-19-2
Zagreb, 22. siječnja 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog novčarskog saveza d.o.o., Urbroj: 18-IZK-000321 od 27. kolovoza 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o., Urbroj: 18-IZK-000321 od 27. kolovoza 2018. godine u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup informaciji o imenima i prezimena javnih bilježnika kojima su izvršene isplate u razdoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine i iznosima pojedinačnih isplata, odnosno informaciji o odvjetničkom društvu kojem je izvršena isplata u razdoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine i iznosu isplate.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji o imenima i prezimena javnih bilježnika kojima su izvršene isplate u razdoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine i iznosima pojedinačnih isplata, odnosno informaciji o odvjetničkom društvu kojem je izvršena isplata razdoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine i iznosu isplate.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatski novčarski zavod d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem djelomično je prihvaćen zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za pristup informaciji, kojim je tražio informaciju o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima i odvjetnicima od strane prvostupanjskog tijela u razodoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine, na način da je prvostupanjsko tijelo žalitelju dostavilo podatak o ukupnim isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima u razdoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine, a uskraćen je pristup pojedinačnim informacijama, temeljem članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da su sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Dalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članaka 30. te 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), s obzirom da žalitelju nije dana mogućnost sudjelovanja u ispitnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. kolovoza 2018. godine, tražio informaciju o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima u razdoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po pojedinom javnom bilježniku, te informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima u navedenom razdoblju po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se na dio tražene informacije može primijeniti zakonska ograničenja iz članaka 15. stavka 2. točaka 2. Zakona, odnosno da isti predstavljaju poslovnu tajnu.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.
Uvidom u sudski registar za trgovačko društvo Hrvatski novčarski zavod d.o.o. utvrđeno je da su osnivači istog Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o. i Hrvatska narodna banka, a kao jedna od djelatnosti navedena je proizvodnja kovanog optjecajnog novca i prigodnog kovanog optjecajnog novca.
Daljnim uvidom u sudski registar za trgovačko društvo Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o. utvrđeno je da je osnivač istog Republika Hrvatska, dok iz članka 2. stavka 9. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (“Narodne novine”, 75/08, 54/13) proizlazi da je HNB u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske.
S obzirom da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima automatski dostupne javnosti, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, u konkretnom slučaju nema mjesta pozivanju na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na zaštitu poslovne tajne, ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Po logici stvari, informacije o isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, a niti predstavljaju druge informacije zbog kojeg čijeg bi priopćavanja trećim osobama mogle nastupiti štetne posljedice.
Također se ističe da se neosnovano prvostupanjsko tijelo poziva na odredbe Zakona o zaštiti novčarskih institucija („Narodne novine“, 56/15).
Člankom 1. navedenog Zakona propisano je da je svrha zakona smanjenje rizika i povećanje zaštite osoba u novčarskim institucijama, što se postiže njihovom neposrednom zaštitom ili posredno zaštitom njihove imovine.
Osim toga, mjere zaštite tajnosti osobnih i drugih podataka odnose se samo na podatke prikupljene sredstvima tehničke zaštite sukladno članku 38. Zakona i ni na koji način ne utječu na definiranje poslovne tajne sukladno odredbi članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Također nije od utjecaja niti pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da je nositelj standarda upravljanja informacijskom sigurnošću, jer informacije koje su predmet postupka ne predstavljaju povjerljive informacije, već informacije o raspolaganju javnim sredstvima.
Ukazuje se i na praksu Visokog upravnog suda RH izraženoj u presudi UsII-265/17 od 25. listopada 2018. godine prema kojoj isplate odvjetnicima i javnim bilježnicima od strane tijela javne vlasti predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima, kao i na presudu Visokog upravnog suda RH, broj: UsII-137/18 od 20. rujna 2018. godine, u kojoj je zauzet stav da i uplata temeljnog kapitala od strane Republike Hrvatske ukazuje na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjerenik za informiranje smatra da informacija o raspolaganju javnim sredstvima uključuje podatak o iznosu i osobi kojoj je iznos isplaćen, pa ukupni podatak, bez navođenja pojedinih osoba kojoj je izvršena isplata ne predstavlja potpunu i točnu informaciju u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da je davanjem podataka o ukupnim isplatama, bez navođenja pojedinačnih iznosa, zadovoljen javni interes.
U odnosu na žalbene navode žalitelja o povredi članaka 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku, isti su neosnovani iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 51. Zakona o općem upravnom postupku, ispitni postupak se provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razrješavanje stvari, i to u situaciji kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, a što ovdje nije slučaj.
Osim toga, sukladno članku 30. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke, ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, ili kad je tako propisano zakonom. Po logici stvari, navedena odredba se odnosi na upravne postupke u kojima postoji obveza provođenja ispitnog postupka, a u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je neposredno rješavalo upravnu stvar na temelju članka 50. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, iz kojeg razloga ne mogu biti povrijeđena prava stranke u ispitnom postupku zajamčena člankom 52. Zakona o općem upravnom postupku.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., i 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan