KLASA: UP/II-008-07/18-01/653

URBROJ: 401-01/05-19-4

Zagreb, 23. siječnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Šibenika, ........., izjavljene protiv rješenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, KLASA: 008-01/18-01/05, URBROJ: 50439-05/66-18-04 od 22. kolovoza 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, KLASA: 008-01/18-01/05, URBROJ: 50439-05/66-18-04 od 22. kolovoza 2018. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem  Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost (u daljnjem tekstu: UVNS) odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj)  kojim je zatražen politički sporazum Republike Hrvatske i Srbije uz arbitražu Sjedinjenih Američkih Država o humanom preseljenju građana srpske nacionalnosti u svezi akcije „Oluja“ te transkript sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost vezana uz akciju „Oluja“ prije i nakon nje. Predmetni zahtjev odbačen je temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju niti ima saznanja gdje se informacija nalazi.

Žalitelj je  na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja  i pogrešne primjene zakona. Žalitelj smatra kako je UVNS stvarni i pravni vlasnik tražene informacije i zna gdje se tražene informacije nalaze jer mu je to zakonska dužnost. Žalitelj potom navodi proces osnivanja UVNS-a i zaključuje kako se nije promijenila sama upravljačka i bazična funkcija UVNS-a, a odnosi se na činjenicu da navedeno tijelo nadzire i određuje rad podređenih sigurnosno-obavještajnih službi i arhivira podatke, pri čemu je ostao isti sastav vijeća koji predsjedava uredom. Ističe kako  je netočna tvrdnja UVNS-a da ne posjeduje traženu informaciju i da ne zna gdje se ista nalazi, slijedom čega tijelo javne vlasti vrši povredu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacija od 7. kolovoza 2018. godine, kojeg je UVNS zaprimio 8. kolovoza 2018. godine, zatražio 1. Politički sporazum Republike Hrvatske i Srbije uz arbitražu Sjedinjenih Američkih Država o humanom preseljenju građana srpske nacionalnosti u svezi akcije „Oluja“; 2. Transkript sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost vezana uz akciju „Oluja“ prije i nakon nje.

UVNS je žaliteljev zahtjev odbacio rješenjem, KLASA: 008-01/18-01/05, URBROJ: 50439-05/66-18-04 od 22. kolovoza 2018. godine, u čijem obrazloženju stoji da je u postupku donošenja ovog rješenja utvrđeno da UVNS ne posjeduje tražene informacije niti ima saznanja gdje se iste nalaze. Također se navodi kako je utvrđeno da se žalitelj zahtjevom za pristup informacijama obratio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je zahtjev ustupilo UVNS-u, temeljem članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Postupajući po ustupljenom zahtjevu, UVNS je utvrdio da ne raspolaže navedenim informacijama te da nije vlasnik istih (niti pravni sljednik), a koji odgovor je dostavljen na znanje i žalitelju.

U očitovanju UVNS-a na žalbu, KLASA: 008-01/18-01/05, URBROJ: 50439-05/66-18-06 od 6. rujna 2018. godine, u bitnom se navodi kako UVNS ponovno ističe kako ne samo da ne posjeduje tražene informacije, već ne može sa sigurnošću utvrditi gdje se iste nalaze. Naime, UVNS ističe u očitovanju, kako je žalitelj pogrešno utvrdio da je UVNS osnovan 1993. godine, odnosno da je pravni sljednik Ureda za nacionalnu sigurnost (dalje u tekstu: UNS), budući da je UVNS osnovan Zakonom o sigurnosnim službama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/02 i 38/02-ispravak). Istim Zakonom utvrđen  je prestanak rada UNS-a te Obavještajne agencije (OA) kao pravnog sljednika UNS-a. Predmetni Zakon prestao je važiti stupanjem na snagu Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“. broj 79/06 i 105/06-ispravak, dalje u tekstu: ZSOS), koji je i trenutno na snazi. Sukladno odredbama ZSOS-a, OA prestaje sa radom, a pravnim sljednikom OA-e postaje SOA. UVNS navodi kako je Zakonom o sigurnosnim službama Republike Hrvatske u članku 94. stavku 1. propisano da prostor, opremu, uređaje i druga sredstva UNS-a preuzima OA, međutim, suprotno navodu žalitelja, nije propisano da ured (UNS) zadržava arhiviranje dokumentacije. UVNS zaključno ističe da nije pravni sljednik UNS-a, već je to SOA, pa stoga navodi kako  UVNS ne posjeduje tražene informacije, niti ima saznanja radi li se o klasificiranim podacima ili o informacijama na kojima ne postoje ograničenja prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, kako to tvrdi žalitelj.

Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Uvidom  spis predmeta, a pogotovo u navode iz žaliteljeve žalbe, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako niti jednim dokazom ili argumentom nije potkrijepljena tvrdnja da UVNS posjeduje zatražene informacije, odnosno da ima saznanja gdje se iste nalaze.

Ujedno nigdje nije naveden podatak da je UVNS navedene informacije ikada zaprimio, niti da ih je temeljem zakonske obveze trebao imati u svoje posjedu.

UVNS je u dostavljenom odgovoru na žalbu navođenjem zakona kojim su ustrojena tijela sigurnosno-obavještajnog sustava dokazao kako ne bi trebao posjedovati zatražene informacije ni kao vlasnik istih ni kao pravni sljednik.

Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a prvostupanjsko tijelo je stoga o zahtjevu stranke odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, tako da se  prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan