KLASA: UP/II-008-07/18-01/805

URBROJ: 401-01/05-19-2

Zagreb, 22. siječnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Drinovaca, ........., izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: PPI-DO-7/2018 od  23. 10. 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: PPI-DO-7/2018 od  23. 10. 2018. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (u daljnjem tekstu: ODO Split) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj)  od  9. veljače 2018. godine, kojim žalitelj traži informacije o radnjama koje su poduzete povodom nezakonitosti prilikom primopredaje vojarne „Bribirski knezovi“ u Šibeniku. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 4., u svezi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zahtjevom ne traži informacija u smislu definicije informacije iz navedene zakonske odredbe.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona te povrede materijalnog prava. Žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu i neka primora tijelo javne vlasti, ODO Split, da mu omogući pristup zatraženim informacijama.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 9. veljače 2018. godine zatražio informaciju o tome kojeg dana, mjeseca i godine je ODO Split dobilo dokumentaciju o navodnom kriminalu u vojarni „Bribirski knezovi“ u Šibeniku koja je s popratnim pismom djelatnih vojnih osoba bila upućena i na adresu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dana 11. svibnja 2001. godine te što je konkretno poduzeto na osnovu nespornih dokaza o nezakonitostima prilikom primopredaje označene vojarne u Šibeniku. Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama ODO Split donijelo rješenje Broj: PPI-DO-7/2018 od 23. listopada 2018. godine te je protiv istoga žalitelj izjavio žalbu.

ODO Split u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako žalitelj u odnosu na nalog o pretrazi Županijskog suda u Splitu broj Kir-956/2011 od 14. rujna 2011. navodi klevetnički i uvredljiv sadržaj koji ni u kom slučaju ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Tijelo javne vlasti potom citira odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te zaključuje kako pravilnom i potpunom analizom zahtjeva podnositelja neprijepornim proizlazi da u smislu citirane odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama njegov zahtjev ne ispunjava uvjete ostvarivanja prava na pristup informacijama, obzirom da se ne može podvesti pod izraz „informacija.“

U žalbenom postupku potrebno se prvenstveno osvrnuti na sadržaj žaliteljevih podnesaka koji su uvredljivog sadržaja i nisu sukladni načelu međusobnog poštovanja i suradnje koje je propisano člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama i u kojem se navodi da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Žalitelj, primjerice, kao predmet svojeg zahtjeva za pristup informacijama i predmet žalbe navodi „Srbočetnička korumpirana banda ratnog zločinca i i ubojice Mladena Bajića?“ te se na još nekoliko mjesta u njegovim podnescima uočava neprimjeren i uvredljiv sadržaj kojemu svakako nije mjesto u službenoj komunikaciji.

U žalbenom je postupku nadalje utvrđeno da se žalitelj raspituje o statusu svoje vlastite kaznene prijave koja je sa popratnim pismom upućena  Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, što se ne može podvesti pod definiciju informacije iz Zakona o pravu na pristup informacijama.

Žaliteljev zahtjev se može definirati kao zahtjev za informiranjem koji ne potpada pod odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama već se  može eventualno razmatrati temeljem odredbi Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 5/14 i 123/15), pogotovo njegove glave X. Rad sa strankama i drugim osobama, unutar koje se nalaze odredbe o primanju stranaka i drugih osoba te razgledavanje spisa.

U tom je smislu tijelo javne vlasti ispravno postupilo, budući da je člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje te u slučaju potrebe dostaviti podnositelju zahtjeva presliku iste.

Uvidom u žaliteljev zahtjev za pristup informacijama razvidno je kako žalitelj ne traži informaciju u materijaliziranom obliku, nego postavlja upit tijelu javne vlasti o zaprimanju i postupanju po kaznenoj prijavi koju je inicirao sam žalitelj. Drugim riječima, žalitelj se informira o statusu vlastitog podneska.

Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Slijedom navedene zakonske odredbe, u ovom slučaju je sporan i sam status žaliteljevog zahtjeva, budući da se zahtjevom traže objašnjenja vezana uz određeni spis predmeta, a s obzirom da je žalitelj podnio kaznenu prijavu koja je predmet njegovog zahtjeva, ukazuje se i na odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim  je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, stoga se dostupnost informacijama u ovom slučaju može razmatrati i temeljem odredbi Zakona o kaznenom postupku.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je  kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan