KLASA: UP/II-008-07/17-01/930
URBROJ: 401-01/05-18-2
Zagreb, 27. 12. 2018.
Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Raiffeisenbank Austria d.d., zastupane po ........., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ........., ........., ........., ......... i ........., Rijeka, .........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-17-17-13 od 5. 10. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacija, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-17-17-13 od 5. 10. 2017. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) odbijen je zahtjev za pristup informacijama Raiffeisenbank Austria d.d., zastupanog po punomoćnicima ........., ........., ........., ......... i ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražena sljedeća informacija: 1. da li se na dan 4. 2. 2014. godine protiv društva GOLD BOX d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 52, OIB 73564183237 vodio ovršni postupak radi naplate eventualne obveze iz porezno-dužničkog odnosa i ako jest, o kojem se postupku radi i koja je točno obveza naplaćivana u tom postupku; 2. da li se u eventualnom postupku nadzora nad poslovanjem ovog društva utvrdilo da GOLD BOX d.o.o. nema pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost po osnovi prijave (obrasca) PDV-a za period 1. 11. 2013. – 30. 11. 2013. godine koji je dostavljen nadležnom poreznom tijelu dana 4. 12. 2013. godine u ukupnom iznosu od 11.716.226,06 kn i po osnovi prijave (obrasca) PDV-a za period 1. 12. 2013. – 31. 12. 2013. godine dostavljen poreznom tijelu dana 8. 1. 2014. godine u ukupnom iznosu od 8.844.040,01 kn, a koje su tražbine na povrat poreza na dodanu vrijednost zaplijenjene rješenjem Porezne uprave, KLASA: IP/I-471-02/14-01/91, URBROJ: 513-07-01-14-04 od 24. 4. 2014. godine, i ako je navedeno utvrđeno da li je doneseno rješenje o navedenom za koji iznos tražbine, koji je sadržaj predmetnog rješenja te da li je rješenje postalo izvršno i pravomoćno i kada. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16).
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje Porezne uprave pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra kako Porezna uprava nije postupila prema uputi Povjerenika za informiranje sadržanoj u rješenju KLASA: UP/II-008-07/16-01/639, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 11. 9. 2017. godine te da nije pravilno provela test razmjernosti i javnog interesa. Žalitelj navodi kako je učinjena povreda odredaba upravnog postupka budući da pobijano rješenje ne sadrži utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili odlučni pri ocjeni pojedinih dokaza, te da se, posljedično navedenom, pobijano rješenje niti ne može ispitati, a stranci je onemogućeno pobijanje rješenja žalbom, sve imajući u vidu da nisu opisane činjenice uslijed kojih tijelo zaključuje da ne postoji javni interes, odnosno da ne prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićeni interes. Žalitelj potom obrazlaže da je prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti moralo imati u vidu i činjenicu da je žalitelj stranka (cesionar) ugovora koji su predmet zahtjeva za pristup informacijama, a sukladno predmetnim ugovorima Ministarstvo financija je cesus, odnosno dužnik koji umjesto starom, obvezu mora izvršiti novom vjerovniku, podrazumijeva se ako tražbina postoji. Žalitelj navodi kako su za procjenu postojanja tražbine neophodni upravo podaci zatraženi zahtjevom za pristup informacijama. Žalitelj navodi kako će u slučaju podnošenja tužbe radi isplate protiv Republike Hrvatske, a radi naplate ustupljenih tražbina, Porezna uprava morati u parničnom postupku iznijeti zatražene činjenice i priložiti dokaze. Žalitelj zaključuje kako je Porezna uprava prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa morala imati u vidu iznesene činjenice i odlučiti kako prevladava javni interes u odnosu na interes zaštite porezne tajne. Žalitelj još navodi kako se javni interes iskazuje i u mogućem izbjegavanju troškova eventualnog parničnog postupka koji bi pokrenuo žalitelj radi naplate ustupljenih tražbina, ali kako se javni interes iskazuje i u izbjegavanju angažiranja i dopunskog opterećivanja pravosuđa. Žalitelj završno navodi kako se može zaključiti da ne postoji samo javni interes, već i konkretni pravni i poslovni interes podnositelja zahtjeva za pristup zatraženim informacijama. Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. 11. 2016. godine zatražio od Porezne uprave gore navedene informacije te da je Porezna uprava rješenjem, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-00-16-4 od 17. 11. 2016. godine, odbila žaliteljev zahtjev kao neosnovan. Povjerenik za je nakon uložene žalbe donio rješenje, KLASA: UP/II-008-07/16-01/639, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 11. 9. 2017. godine, kojim je poništio navedeno rješenje Porezne uprave te je predmet vratio na ponovni postupak. Porezna uprava je u ponovljenom postupku donijela rješenje, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-17-17-13 od 5. 10. 2017. godine, kojim je ponovno odbila žaliteljev zahtjev, a žalitelj je uložio žalbu Povjereniku za informiranje.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u pobijano rješenje Porezne uprave, u čijem se obrazloženju navodi uputa iz rješenja Povjerenika za informiranje te se zaključuje kako je ponovnim uvidom u činjenično stanje, tijekom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, utvrđeno da je tijelo javne vlasti i dalje u nemogućnosti žalitelju dostaviti tražene informacije, obzirom da je dužna poštovati odredbu članka 8. Općeg poreznog zakona, odnosno poreznu tajnu. U obrazloženju se potom navodi kako je sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. Člankom 8. Općeg poreznog zakona propisana su izuzeća od čuvanja porezne tajne, ali niti jedno se ne može primijeniti na predmetni zahtjev. U obrazloženju se zaključno navodi kako obzirom da je utvrđeno kako korisnik ima određeni pravni interes, odnosno da svojim zahtjevom traži informacije koje mu ovo porezno tijelo zbog navedenih zakonskih odredbi nije u mogućnosti dostaviti, temeljem članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ga je potrebno obavijestiti da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je Porezna uprava prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama ponovno nepotpuno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenila materijalne i postupovne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Porezna uprava je očito pogrešno protumačila uputu Povjerenika za informiranje sadržanu u obrazloženju rješenja, KLASA: UP/II-008-07/16-01/639, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 11. 9. 2017. godine, u kojem se zbog specifičnosti ovog predmeta tijelo javne vlasti upućuje da razmotri odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Povjerenik za informiranje je navedenu odredbu koristio kao smjerokaz tijelu javne vlasti da razmotri može li pristup zatraženoj informaciji omogućiti temeljem posebnog propisa u slučaju kada korisnik ističe posebni pravni interes da dođe do zatražene informacije.
U slučaju da postoji poseban pravni propis koji utvrđuje dostupnost zatražene informacije, tijelo javne vlasti moralo je utvrditi može li žalitelj ostvariti pristup predmetnoj informaciji temeljem posebnog propisa, u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, već bi se žalitelja temeljem članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo kako mu je zatražena informacija dostupna temeljem posebnog propisa.
Porezna uprava je, međutim, utvrdila postojanje posebnog pravnog interesa i citirala je odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali je svejedno ponovo uskratila pristup zatraženoj informaciji zbog čuvanja porezne tajne.
Porezna uprava je, naime, pogrešno primijenila postupovne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama zato je nije obrazložila temeljem kojeg propisa je žalitelju zatražena informacija dostupna, te jer nije temeljem tog posebnog propisa razmatrala mogućnost da žalitelju omogući pristup zatraženoj informaciji.
Izreka rješenja je, slijedom navedenog, u proturječnosti sa dijelom obrazloženja, odnosno Porezna uprava nije mogla istovremeno primijeniti odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem se slučaju na zahtjev ne primjenjuju odredbe navedenog Zakona, i odredbu članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje ograničenje pristupa zbog porezne tajne.
Porezna uprava, nadalje, nije provela test razmjernosti i javnog interesa na način da detaljnije razmotri interes da se zaštiti tražena informacija i interes javnosti da se omogući pristup predmetnoj informaciji - već je samo zaključila kako u konkretnom slučaju korisnik ima određeni pravni interes, ne dajući pritom nikakve dodatne argumente u prilog obje suprotstavljene teze.
Slijedom navedenog, test razmjernosti i javnog interesa Porezne uprave je nepotpun i neargumentiran, drugim riječima nepravilan, budući da Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku ispituje pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, ukazuje se na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), kojom je propisano kako u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
Navedeno načelo utvrđivanja materijalne istine, kao jedno od okosnica svakog upravnopravnog postupka, trebalo bi posebno doći do izražaja u slučaju kada se diskvalificira ustavno pravo korisnika na pristup informacijama, tako da bi prvostupanjsko tijelo u rješenju trebalo prezentirati činjenice i okolnosti na način da se nedvosmisleno utvrdi kako ograničenje od pristupa informaciji preteže nad pravom na pristup zatraženoj informaciji.
U tom se smislu ističe važnost obrazloženja rješenja, jer obrazloženje omogućava stranci da pomoću žalbe zaštiti svoje interese i pokuša pobiti navode iz rješenja tijela javne vlasti. Kada rješenje nema valjano obrazloženje, podnositelj zahtjeva je doveden u nejednak položaj u odnosu na tijelo i ne može u potpunosti ostvariti svoje ustavom zajamčeno pravo na žalbu.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjsko tijelo je dužno razmotriti žaliteljev zahtjev i odlučiti ima li mjesta za primjenu odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem slučaju će samostalno odlučiti temeljem posebnog propisa o pravnom interesu žalitelja da dobije traženu informaciju, a odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama se tada neće primjenjivati.
U slučaju da se žaliteljev zahtjev ne može razmatrati temeljem posebnog propisa, tijelo javne vlasti je dužno identificirati postojanje ograničenja od pristupa informaciji, te je prije donošenja odluke dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa na način da u konkretnom slučaju pruži argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen te zašto ograničenje od pristupa u konkretnom slučaju preteže nad interesom javnosti da dobije informaciju, odnosno zašto bi uskraćivanjem pristupa bio povrijeđen javni interes za pristupom traženoj informaciji i koji su to razlozi zbog kojih interes javnosti za informacijom preteže nad potrebom ograničenja od pristupa.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan