KLASA: UP/II-008-07/18-01/857
URBROJ: 401-01/06-18-2
Zagreb, 27.12.2018.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe .......... iz Splita, .........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o., Interni broj: 5968/18 od 23.10.2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba .......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o., Interni broj: 5968/18 od 23.10.2018. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu/ispravak informacije .......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 9.10.2018. godine temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu/ispravak informacije. Žalitelj je, nezadovoljan odgovorom trgovačkog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. od 21.9.2018. godine, navedenom tijelu javne vlasti dostavio podnesak od 9.10.2018. godine, kojim je tražio potpise suvlasnika koji su predstavnika suvlasnika stambene zgrade na adresi .......... u Splitu ovlastili za potpisivanje Ugovora o opskrbi pitkom vodom i odvodnji.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako istu izjavljuje jer je trgovačko društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. nezakonito odbilo njegov zahtjev za dopunu informacije, s obzirom da mu nije dostavilo u zahtjevu zatraženu informaciju nego po četvrti put krivu informaciju. Žalitelj navodi da je tražio potpise suvlasnika glede Ugovora o opskrbi pitkom vodom i odvodnji od 18.4.2011. godine, a da mu je isporučitelj javne usluge dostavio potpise suvlasnika glede Ugovora raspodjele i obračuna potrošnje vode od neutvrđenog datuma, što smatra besmislenim te izražava sumnju u to da se radi o pokušaju navedenog tijela javne vlasti da opravda nezakonito postupanje odnosno podmetanju krivih informacija umjesto onih koje su se zahtjevom tražile od strane trgovačkog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o., pojašnjavajući nadalje takvo svoje mišljenje. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj dana 11.9.2018. godine trgovačkom društvu Vodovod i kanalizacija d.o.o., kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio dostavu potpisa svih suvlasnika zgrade u ulici .......... u Splitu (u kojoj stanuje), koji su ovlastili predstavnika te zgrade, gospodina .......... da 19.4.2011. godine potpiše ugovor o opskrbi pitkom vodom i odvodnji sa javnim poduzećem Vodovod i kanalizacija d.o.o., Biokovska 3, Split. Također je utvrđeno da je postupivši po navedenom zahtjevu trgovačko društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. uz dopis Interni broj: 5968/18 od 21.9.2018. godine žalitelju dostavilo Ugovor o opskrbi pitkom vodom i odvodnji od 18.4.2011. godine, Zahtjev za izdavanje pojedinačnih računa suvlasnika zgrade na adresi .........., Split, Dodatak međuvlasničkom ugovoru te suglasnost kojom suvlasnici zgrade na adresi .......... u Splitu ovlašćuju zakonskog zastupnika suvlasnika .......... da potpiše Ugovor raspodjele i obračuna vode za zgradu na navedenoj adresi radi izdavanja pojedinačnih računa suvlasnicima sa internim vodomjerima sa 20% povećanim iznosom po očitanom vodomjeru. U citiranom dopisu trgovačko društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. je pojasnilo da je žalitelju već ranije u dva navrata dostavilo „suglasnost kojom su suvlasnici zgrade .......... ovlašćuju zakonskog zastupnika suvlasnika .......... da potpiše Ugovor raspodjele i obračuna vode...” te da mu je ponovno dostavljaju i obavještavaju ga kako je upravo taj popis suvlasnika bio i jest „formular” kojeg su sami suvlasnici samostalno sročili i priložili kao potrebnu suglasnost za potpisivanje Ugovora o opskrbi pitkom vodom i odvodnji dana 18.4.20111. godine, a s obzirom da upravitelj vodoopskbe u tom trenutku nije imao predviđen formular na kojem bi suvlasnici prikupljali svoje potpise za prelazak na pojedinačne račune za utrošak vode.
Iz spisa predmeta je nadalje utvrđeno da je žalitelj nakon što je zaprimio gore citirani dopis s prilozima, podnio predmetni zahtjev za dopunom informacije dana 9.10.2018. godine odnosno ponovio svoj zahtjev od 11.9.2018. godine, navodeći da trgovačko društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. ponovno nije odgovorilo na njegov zahtjev odnosno da mi nisu dostavljeni traženi potpisi svih suvlasnika zgrade na adresi Ruđera Boškovića 19 u Splitu. U predmetnom zahtjevu žalitelj je naveo su potpisi koji su mu dostavljeni potpisi kojima su suvlasnici navedene zgrade ovlastili svog predstavnika da potpiše Ugovor raspodjele i obračuna potrošnje vode odnosno da se isti ne odnose na Ugovor vezano za koji je tražio potpise. U istom je zahtjevu žalitelj također naveo da se Ugovor raspodjele i obračuna potrošnje vode odnosi na jedan manji dio suvlasnika a da se Ugovor o opskrbi pitkom vodom i odvodnji odnosi na sve suvlasnike, koji će potpisivanjem istog ugovora biti u obvezi istog se pridržavati. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je i da je trgovačko društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. povodom predmetnog zahtjeva, donijelo rješenje o odbijanju zahtjeva Interni broj: 5968/18 od 23.10.2018. godine, kojim je odbilo isti zahtjev kao neosnovan, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije.
U obrazloženju osporenog rješenja trgovačko društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. je navelo kako je uvidom u predmetni zahtjev utvrđeno da je isti neosnovan iz razloga što mu je navedeno tijelo javne vlasti dopisom od 21.9.2018. godine dostavilo tražene informacije odnosno traženi popis suvlasnika koji su predstavnika suvlasnika stambene zgrade na adresi Ruđera Boškovića 19, Split, ovlastili na potpisivanje Ugovora o opskrbi pitkom vodom i odvodnji, pa je slijedom navedenog sukladno članku 23. stavku 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama isti odbijen.
Daljnjim uvidom u spis predmeta i razmotrivši sve prethodno navedeno te žaliteljev zahtjev za dopunu/ispravak informacije, Povjerenik za informiranje zaključuje kako je žalitelj navedenim zahtjevom zapravo ponovio svoje ranije traženje. Također, razvidno je da je u obrazloženju osporenog rješenja navedeno kako su žalitelju povodom zahtjeva od 11.9.2019. godine dostavljene tražene informacije dopisom od 21.9.2018. godine te da je žalitelj 9.10.2018. godine ponovio isti zahtjev. Iz predmetnog zahtjeva za dopunu informacije utvrđeno je da je žalitelj u istom ponovio svoj zahtjev od 11.9.2018. godine, uz navođenje svog tumačenja o zaprimljenoj informaciji po istom, a povodom kojeg je doneseno osporeno rješenje jer je utvrđeno da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad korisniku omogućuje pristup traženoj informaciji.
Odredbom članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njen ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Tijelo javne vlasti obvezno je odlučiti o zahtjevu za ispravak odnosno dopunu informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.
U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi da li je žalitelj predmetnim zahtjevom za dopunu/ispravak informacije tražio podatak koji se može podvesti pod gore citiranu definiciju „informacije“, posjeduje li tijelo javne vlasti zatraženu informaciju u trenutku podnošenja zahtjeva te postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.
S obzirom na sve navedeno te na navode predmetne žalbe, u kojoj žalitelj zapravo ponavlja svoj zahtjev navodeći svoje viđenje o postupanju prvostupanjskog tijela po njegovom zahtjevu te iznoseći sumnje u namjerno dostavljanje „krivih” informacija smatrajući da u posjedu tijela javne vlasti postoji neki drugi popis suvlasnika sa potpisima, predmetna žalba ne može se prihvatiti. Naime, u dopisu Interni broj: 5968/18 od 12.12.2018. godine, kojim je dostavljen spis predmeta po žalbi žalitelja, trgovačko društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. se očitovalo Povjereniku za informiranje kako ne posjeduje dodatne izrađene informacije koje se odnose na predmetno traženje, pa stoga iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti u pogledu predmetnog traženja po ranijem zahtjevu za pristup informacijama od 11.9.2018. godine omogućilo žalitelju pristup informacijama koje je imalo odnosno one informacije na koje se po njihovom utvrđenju odnosi predmetni zahtjev.
Naime, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti odnosno da izrađuje novu informaciju. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva.
Posebno se napominje da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji u slučaju kada je njezino postojanje kod istog tijela javne vlasti nedvojbeno utvrđeno.
S obzirom na sve navedeno te da je trgovačko društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. po njegovom prvom zahtjevu žalitelju omogućilo pristup zatraženim informacijama te je žalitelj u zahtjevu za dopunu informacija samo ponovio isto traženje, u žalbenom je postupku zaključeno je da je tijelo u pogledu predmetnog zahtjeva za dopunu informacije ispravno odbilo isti zahtjev kao neosnovan, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan