KLASA: UP/II-008-07/18-01/551
URBROJ: 401-01/04-18-4
Zagreb, 13. prosinca 2018.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe .......... iz Splita, .........., zastupane po punomoćniku .........., odvjetniku u Splitu, .........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 008-02/18-01/7, URBROJ: 341-99-01/9-18-2 od 7. lipnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba .........., izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 008-02/18-01/7, URBROJ: 341-99-01/9-18-2 od 7. lipnja 2018. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odbijen je zahtjev za pristup informacijama .......... (dalje u tekstu: žaliteljica) zastupane po punomoćniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, od 1. lipnja 2018. godine, kojim zahtjevom je tražila: „…po kojoj osnovi .......... sin .......... rođ. .........., OIB: .........., s prebivalištem u Splitu, .......... ostvaruje pravo na isplatu mirovine točnije ostvaruje li .......... sin .......... rođ. .........., OIB: .......... pravo na invalidsku mirovinu na temelju dijagnoze posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) kao posljedica zaobljavanja ili ratne traume?“. Zahtjev žaliteljice odbijen je temeljem članka 23. stavka 5., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je tražena informacija profesionalna tajna, a ujedno je ista zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobija rješenje u cijelosti jer je isto zasnovano na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pogrešnoj primjeni materijalnih odredbi zbog čega je nezakonito. Ističe kako je dana 24. svibnja 2018. godine, pisanim putem podnijela zahtjev za izdavanjem podatka po kojoj osnovi .......... ostvaruje pravo na isplatu mirovina Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi Split, u kojem zahtjevu je detaljno obrazložila po kojem zakonskom osnovu i zašto traži izdavanje navedenog podatka te je dana 1. lipnja 2018. godine od strane Područne službe Split telefonskim putem upućena da navedeni zahtjev proslijedi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi putem e-maila, što je i učinila. Nadalje navodi kako je podnijela zahtjev za izdavanje podataka prije stupanja na snagu Uredbe (EU) 2016/679 na koju se poziva tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju, a koja Uredba je stupila na snagu 25. svibnja 2018. godine, pa u tom smislu nema mjesta primjeni navedene Opće uredbe o zaštiti podataka jer se ista ne može primjenjivati retroaktivno budući je takva primjena propisa protuustavna, pa je jasno kako je tijelo javne vlasti o zahtjevu stranke koji je podnesen dana 24. svibnja 2018. godine moralo odlučiti na temelju propisa koji su bili na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, a ne na temelju Uredbe (EU) 2016/679 koja je stupila na snagu nakon podnošenja zahtjeva. Žaliteljica navodi kako tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju navodi da se zatraženi podatak, po kojoj osnovi .......... ostvaruje pravo na mirovinu, sukladno članku 79. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje smatra profesionalnom tajnom te da je zahtjev valjano odbijen pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, međutim da je odredbom članka 79. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje propisano: „Profesionalnom tajnom smatraju se osobni podaci radnika, osiguranika i korisnika prava iz mirovinskog osiguranja i doplatka za djecu i drugih osoba koje saznaju radnici Zavoda u obavljanju svoga zanimanja i svojih poslova ili koje saznaju članovi Upravnog vijeća i drugih tijela Zavoda, a čije bi neovlašteno otkrivanje moglo štetiti interesu osobe na koju se podaci odnose ili članovima njene obitelji." Zaključuje kako iz navedene odredbe proizlazi da se profesionalnom tajnom smatraju samo oni podaci čije bi neovlašteno otkrivanje štetilo interesu osobe na koju se odnose ili članovima njezine obitelji. Žaliteljica navodi kako podatak je li netko ostvaruje pravo na isplatu mirovine po osnovi invaliditeta ne predstavlja profesionalnu tajnu odnosno ne predstavlja podatak čije bi otkrivanje na bilo koji način moglo štetiti osobi na koju se odnosi jer invaliditet ili podatak o invaliditetu nije nešto štetno točnije invaliditet nije društveno neprihvatljiva pojava čije bi otkrivanje moglo štetiti osobi na koju se odnosi pa se time ni otkrivanjem podatka da netko po osnovi invaliditeta prima mirovinu ne nanosi niti se može nanijeti ikakva šteta osobi na koju se takav podatak odnosi. Napominje kako je osoba koja ima invaliditet svjesna svog invaliditeta i činjenice da s obzirom na svoje zdravstveno stanje ima pravo pod uvjetima propisanim važećim propisima ostvarivati prava iz mirovine kod nadležnog tijela te ako ta prava sukladno zakonu osoba i ostvaruje onda u tom smislu nije jasno zašto bi se takav podatak smatrao podatkom čije bi otkrivanje moglo štetiti interesu osobe na koju se odnosi. Ističe kako se zatraženi podatak ne može smatrati profesionalnom tajnom, a ovlast i dužnost tijela javne vlasti da dostavi navedeni podatak proizlazi iz kogentne odredbe članka 14. Zakona o odvjetništvu. Također ističe kako iz svega navedenog proizlazi kako je tijelo javne vlasti prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno utvrdilo da zatraženi podatak predstavlja profesionalnu tajnu zbog čega je posljedično pogrešno primijenilo materijalne odredbe točnije odredbu članka 15. i 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, a ni kod takve pogrešne primjene materijalnog prava tijelo javne vlasti nije na pravilan način provelo test razmjernosti jer u konkretnom slučaju itekako prevladava javni interes za dostavom i objavom zatražene informacije. Žaliteljica ističe kako je .......... putem medija izvijestio širu javnost kako je potpuno psihički i fizički zdrav te da je kao potpuno fizički i psihički zdrava osoba pogreškom odabrane liječnice upućen na prisilno psihijatrijsko liječenje, pa u tom smislu kod šire javnosti postoji interes za informacijom je li gospodin .......... doista potpuno psihički i fizički zdrav te kako potpuno psihički i fizički zdrava osoba može primati mirovinu po osnovi invaliditeta te u tom smislu javni interes preteže nad interesom osobe na koju se podatak odnosi jer postoji mogućnost da gospodin Bakota neosnovano koristi pravima iz mirovine čime direktno nanosi štetu državnom proračunu Republike Hrvatske. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se žaliteljica zahtjevom od 1. lipnja 2018. godine putem punomoćnika obratila Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, kojim zahtjevom je tražila da joj se na temelju odredbe članka 14. Zakona o odvjetništvu dostavi podatak po kojoj osnovi .......... ostvaruje pravo na isplatu mirovine, točnije ostvaruje li pravo na invalidsku mirovinu i na temelju koje dijagnoze. Nadalje je utvrđeno da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donio rješenje KLASA: 008-02/18-01/7, URBROJ: 341-99-01/9-18-2 od 7. lipnja 2018. godine, kojim je odbio žaliteljičin zahtjev temeljem članka 23. stavka 5., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je tražena informacija profesionalna tajna, a ujedno je ista zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje vezano za pozivanje žaliteljice na odredbu članka 14. Zakona o odvjetništvu istaknuo kako je navedenim člankom propisano da su državna tijela, fizičke i pravne osobe koje imaju javne ovlasti dužne odvjetniku dati podatke koji su mu potrebni u obavljanju odvjetničke djelatnosti u konkretnom predmetu ako to nije u protivnosti s dužnošću čuvanja profesionalne ili službene tajne, te je pri tome podebljao i podcrtao riječi „ako to nije u protivnosti s dužnošću čuvanja profesionalne ili službene tajne“. Sukladno navedenom proizlazi da tražena informacija žaliteljici nije dostupna temeljem drugog propisa odnosno temeljem članka 14. Zakona o odvjetništvu jer je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da bi omogućavanje traženog podatka bilo u protivnosti s dužnošću čuvanja profesionalne tajne.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, a odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. istog Zakona propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. citiranog Zakona propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati; osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
Nadalje, člankom 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom i obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici i druge službene osobe u obavljanju svog zanimanja.
Člankom 106. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 17/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18.) propisano je da Zavod osigurava tajnost podataka unesenih u matičnu evidenciju na način propisan zakonom i općim aktom Zavoda.
Odredbom članka 107. istog Zakona propisano je da se podaci sadržani u matičnoj evidenciji koriste za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, provedbu tog osiguranja i za druge potrebe utvrđene zakonom.
Člankom 79. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine“, broj 28/14. i 24/15.) propisano je da se profesionalnom tajnom smatraju osobni podaci radnika, osiguranika i korisnika prava iz mirovinskog osiguranja i doplatka za djecu i drugih osoba koje saznaju radnici Zavoda u obavljanju svoga zanimanja i svojih poslova ili koje saznaju članovi Upravnog vijeća i drugih tijela Zavoda, a čije bi neovlašteno otkrivanje moglo štetiti interesu osobe na koju se podaci odnose ili članovima njene obitelji.
Sukladno citiranim odredbama razvidno je da informacija koju žaliteljica traži osobni podatak zaštićen i institutom profesionalne tajne.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja, a u kojem je sadržan i test razmjernosti i javnog interesa, proizlazi kako je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes za dostavom i objavom tražene informacije u odnosu na zaštitu i tajnost osobnih podataka tj. da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Naime, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je „test razmjernosti i javnog interesa“ procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio kako je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, iako se pogrešno pozvao na odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka odnosno Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, koji nije bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, pravilno ocijenio da prevladava potreba zaštite interesa koji se štiti u odnosu na javni interes. Naime, u žalbenom postupku je utvrđeno kako bi omogućavanje tražene informacije žaliteljici predstavljalo povredu Zakona o zaštiti osobnih podataka, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva žaliteljice, kao i povredu čuvanja profesionalne tajne. Zakonom o zaštiti osobnih podataka u članku 7. stavku 1. točkama 1. do 8. propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka. Nadalje, prema članku 11. istog Zakona voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim primateljima, na temelju pisanog zahtjeva primatelja u kojem je navedena svrha i pravni temelj, samo ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, a što ovdje nije slučaj jer prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima i oni su jednaki u njegovom ostvarivanju, te korisnici ne dokazuju pravni interes kako bi došli do traženih informacija. Naime, informaciju koju je žaliteljica zatražila od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje mogao bi temeljem zahtjeva za pristup informacijama zatražiti bilo koji drugi korisnik prava na pristup informacijama. U žalbenom postupku je utvrđeno kako bi omogućavanjem tražene informacije žaliteljici u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prikupio osobne podatke i moguće zlouporabe osobnih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Također je utvrđeno da bi omogućavanjem tražene informacije došlo do povrede profesionalne tajne, te da se razlozi koje žaliteljica navodi kao razloge za omogućavanje tražene informacije, ne mogu prihvatiti jer kako je već prethodno pojašnjeno Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike jednako, a u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes u odnosu na zaštićeni interes. Posebno se napominje da iako je tražena informacija vezana za objavu u medijima, iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet) pa se ne mogu niti prihvatiti žalbeni navodi žaliteljice kojim poziva na zaštitu javnog interesa, jer je i iz samog zahtjeva očito da za traženu informaciju postoji isključivo osobni interes žaliteljice.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Sukladno svemu navedenom u žalbenom postupku utvrđeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan