KLASA: UP/II-008-07/18-01/581
URBROJ: 401-01/04-18-4
Zagreb, 10. prosinca 2018.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 122. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe .......... iz Varaždina, .........., izjavljene protiv rješenja o prigovoru Trgovačkog suda u Zagrebu Broj: 9 Su-495/18-4 od 27. lipnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje o prigovoru Trgovačkog suda u Zagrebu Broj: 9 Su-495/18-4 od 27. lipnja 2018. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Broj: 9 Su-495/18-4 od 27. lipnja 2018. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor .......... (dalje u tekstu: žalitelj) izjavljen protiv obavijesti Trgovačkog suda u Zagrebu Broj: 26 Su-9/2018 od 3. svibnja 2018. godine, koju je zaprimio povodom svog zahtjeva za pristup informacijama od 2. svibnja 2018. godine kojim je tražio dostavu rješenja suca Hrvoja Lukšića R1-112/2018 (APN/Zagorje-Tehnobeton).
Protiv citiranog rješenja o odbijanju prigovora žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako izjavljuje žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u rješenju, kao i krive primjene zakona, a sve u cilju pokušaja da se naknadno opravda nezakonita, neustavna i krajnje neshvatljiva šutnja u vezi njegovog zahtjeva za pristup javnoj informaciji - rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu R1-162/18, tj. R1-112/18. Žalitelj napominje kako se u osporavanom rješenju navodi da je dana 3. svibnja 2018. godine odgovoreno na njegov zahtjev, međutim ovdje želi ukazati kako je od zamjenika službenika za informiranje dobio elektroničkom poštom odgovor u kojem tek stoji da nije stranka u postupku pa je dužan pri postavljanju zahtjeva uređujućoj osobi (sucu), učiniti vjerojatnim pravni interes, sve prema članku 44. stavku 2. Sudskog poslovnika. Ističe kako dakle zamjenik službenika za informiranje u svom postupanju ne donosi u vezi njegovog zahtjeva rješenje sukladno Zakonu o pravu na pristup informacija, već mu šalje naputak, obavijest i to prema Sudskom poslovniku. Zbog opisanog, žalitelj navodi kako je stava da Trgovački sud nije riješio njegov zahtjev sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. Nadalje navodi kako u osporavanom rješenju Trgovački sud u Zagrebu navodi da je sukladno članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama uputio obavijest korisniku prava kako su mu informacije dostupne temeljem posebnog postupka propisanog članka 44. stavka 1. i 2. Sudskog poslovnika protiv koje korisnik ima pravo pravne zaštite podnošenja prigovora čelniku tijela (članak 122. Zakona o općem upravnom postupku), imajući u vidu odredbu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku, koje pravo je korisnik iskoristio u zakonskom roku. S tim u vezi žalitelj ukazuje kako se Trgovački sud u Zagrebu pozvao na odredbu Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom se podnositelja zahtjeva za pristup informacija obavještava da mu je tražena informacija dostupna odnosno kako može izvršiti uvid u spis predmeta u kojem je isti stranka, međutim on nije stranka u konkretnom parničnom predmetu u smislu članka 43. Sudskog poslovnika, pa se ne može primijeniti niti odredba članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, te mu je navedeni Sud bio dužan ili mu dostaviti traženu informaciju (presliku odluke) ili o odbijanju izdati rješenje. Žalitelj navodi ako i je obaviješten da će se njegov zahtjev rješavati prema Poslovniku, a što drži pogrešnim, apsolutno je netočno da bi pravo na podnošenje „prigovora iskoristio u zakonskom roku", osim ako se pod prigovorom ne smatra to što je uređujućem sucu još 25. travnja, dakle puno prije obavijesti zamjenice službenika za informiranje, nastojao opravdati javni interes navodeći u dopisu: „temeljem čl. 44. Sudskog poslovnika, ljubazno vas prosim presliku ili uvid u rješenje R1- 112/2018, izdano 23. ožujka, koje mi je potrebno radi cjelovitog i točnog informiranja javnosti, osobito zaposlenika Zagorje Tehnobetona, kojemu prijeti naplata višemilijunske garancije od strane APN-a. Slobodan sam napomenuti da sam u vezi tog slučaja poslao zamolbe i upite APN-u i ZTB-u, odnosno Ministarstvu graditeljstva, ali nisam siguran hoću li do kraja tjedna od njih dobiti cjelovitu informaciju što se točno događa (za sada svi oni šute), pa se zato obraćam sudu s zamolbom za presliku rješenja". Nadalje navodi kako se na to, nažalost, oglušio uređujući sudac, kao i cijeli sud, a što ga ne čudi jer ne zna kako bi Trgovački sud u Zagrebu mogao opravdati uskratu dostave preslike svog prvostupanjskog rješenja, dok svi sudovi, pa i Trgovački sud u Zagrebu, javno objavljuju presude/rješenja nakon okončanja postupaka, izuzev kada to nije zakonom ograničeno ili u nekom drugom opravdanom razlogu. Ističe kako skreće pozornost da članak 44. Sudskog poslovnika govori o razgledavanju, fotografiranju i prijepisu cijelog ili dijelova sudskog spisa, a njega uopće ne zanima cijeli sudski spis niti neki dio, već ishod postupka - rješenje. Posebno ukazuje kako je uputa o podnošenju prigovora na postupanje tijela javnopravne vlasti, prema članku 156. Zakona o općem upravnom postupku, potpuno kriva i pogrešna nizu propisa jer Trgovački sud u Zagrebu nije upravno, već sudbeno tijelo, na čije postupanje se izravno primjenjuje Zakon o pravu na pristup informacijama, kao i pravna zaštita, koja je propisana navedenim propisom (pred povjerenikom i kasnije upravno-sudska). Ističe kako je prvenstveno preduvjet primjene Zakona o općem upravnom postupku da se radi o javnopravnom tijelu na način utvrđen člankom 1. Zakona o općem upravnom postupku, a trgovački sud nema takvu kvalifikaciju. Nadalje ističe kako korištenje prigovora iz članka 156. Zakona o općem upravnom postupku pretpostavlja da postupanje traje, a povreda pravnog interesa osobe je počinjena propuštanjem poduzimanja zakonom propisane radnje. Također ističe kako se pod postupanjem javnopravnih tijela podrazumijeva postupanje koje ima neposredan učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka. Po njegovom mišljenju, nedostavljanjem zainteresiranoj javnosti preslike sudske odluke ne utječe se neposredno na prava, obveze ili pravne interese zainteresirane javnosti pa se ne radi o postupanju, zbog čega upućivanje na korištenje prigovora na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku nije dopušteno. Žalitelj napominje kako predsjednik suda nije čelnik upravnog tijela pa isti niti ne može meritorno odlučivati o prigovoru iz članka 156, a zaštita koja se na temelju odredbe članka 156. Zakona o općem upravnom postupku pruža od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela ima karakter opće supsidijarne zaštite koju stranka može koristiti kada joj nijedno drugo pravno sredstvo ne stoji na raspolaganju. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta razvidno je da je žalitelj dana 2. svibnja 2018. godine zahtjevom za pristup informacijama od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio dostavu rješenja suca Hrvoja Lukšića R1-112/2018 (APN/Zagorje-Tehnobeton). Nadalje je razvidno da je Trgovački sud u Zagrebu dana 3. svibnja 2018. godine putem elektroničke pošte žalitelju dostavio obavijest Broj: 26 Su-9/2018 kako nije stranka u postupku pa je dužan pri postavljanju zahtjeva uređujućoj osobi učiniti vjerojatnim pravni interes, sve prema članku 44. stavku 2. Sudskog poslovnika. Također je razvidno da se žalitelj dana 10. svibnja 2018. godine obratio Povjereniku za informiranje s podneskom nazvanim „žalba“ izjavljenim protiv obavijesti Trgovačkog suda u Zagrebu Broj: 26 Su-9/2018 od 3. svibnja 2018. godine, a koji je podnesak je Povjerenik za informiranje dostavio Trgovačkom sudu u Zagrebu na nadležno postupanje budući da je utvrđeno da se radi o prigovoru protiv obavijesti.
Nadalje, uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je rješavajući o žaliteljevom prigovoru Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje Broj: 9 Su-495/18-4 od 27. lipnja 2018. godine kojim je prigovor žalitelja odbio kao neosnovan.
Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
Prema članku 122. Zakona o općem upravnom postupku, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.
Slijedom navedenog, a budući da je žalitelj podnio prigovor protiv obavijesti Trgovačkog suda u Zagrebu Broj: 26 Su-9/2018 od 3. svibnja 2018. godine i o kojem prigovoru je odlučeno pobijanim rješenjem kojim je odbijen predmetni prigovor kao neosnovan, Povjerenik za informiranje je analognom primjenom članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nadležno drugostupanjsko tijelo.
Člankom 23. stavkom 1. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika da mu je kao stranci u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.
Iz navedene odredbe razvidno je da tijelo javne vlasti odlučujući o zahtjevu korisnika ne donosi uvijek rješenje, već da u slučajevima iz članka 23. stavka 1. točaka 2.-6. Zakona donosi obavijest protiv koje korisnici imaju pravo pravne zaštite podnošenja prigovora čelniku tijela.
Iz spisa predmeta razvidno je da se žalitelj već ranije obraćao Trgovačkom sudu u Zagrebu i to dana 24. travnja 2018. godine sa zamolbom da mu se za potrebe članka dostavi preslika rješenja (R1-112/2018) o određivanju privremene mjere u predmetu Zagorje-Tehnobeton i Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama. Nadalje je razvidno da je dopisom Broj: 26 Su-11/18 od 25. travnja 2018. godine, Trgovački sud u Zagrebu žalitelju odgovorio kako ga se vezano za njegov upit upućuje da se sa svojim traženjem obrati uređujućem sucu Hrvoju Lukšiću koji je zadužen za predmet R1-112/2018, budući se radi o postupku koji nije pravomoćno okončan, a temeljem članka 44. Sudskog poslovnika.
U žalbenom postupku Trgovački sud u Zagrebu dostavio je Povjereniku za informiranje rješenje suca Hrvoja Lukšića 42. R1-112/2018 od 23. ožujka 2018. godine. Iz spisa predmeta i dostavljenog rješenja 42. R1-112/2018 proizlazi kako žalitelj nije stranka u postupku u kojem je doneseno navedeno rješenje, pa se odredba članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojim je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, kao i odredba članka 23. stavka 1. točke 4. da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika da mu je kao stranci u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena, ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju. Naime, kada bi samo stranke i osobe koje dokažu pravni interes imale pravo pristupa nekoj odluci suda, tada bi odredba iz članka 1. stavka 3. Zakon o pravu na pristup informacijama bila suvišna i bespredmetna.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz pobijanog rješenja, predmetnu žalbu i postojeću dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje Trgovački sud u Zagrebu je u prvostupanjskom postupku nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenice, te pogrešno je primijenio pravni propis na temelju kojeg se rješava stvar. Naime, budući da žalitelj nije stranka u postupku u kojem je doneseno predmetno rješenje suca Hrvoja Lukšića, niti je žalitelj dokazao pravni interes, već isti temeljem Zakona o pravu na pristup informacija kao bilo koja druga fizička ili pravna, domaća ili strana osoba traži od Trgovačkog suda u Zagrebu informaciju, Trgovački sud u Zagrebu trebao je meritorno odlučiti o zahtjevu žalitelja, a ne obavještavati žalitelja da nije stranka u postupku.
S obzirom na sve navedeno, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, a osobito utvrditi može li se i na koji način žalitelju omogućiti pristup traženoj informaciji temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar. Razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama propisani su u članku 23. Zakona o pravu na pristup informacijama pa će tako tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 1., 2., 3., i 4., ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije, ako se traži informacija koja se na smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona, te kod zlouporabe prava kada jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama propisana su u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Kada tijelo javne vlasti ograničava pristup zatraženoj informaciji dužno je prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr. osobni podaci, poslovna ili profesionalna tajna) provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Od provođenja testa razmjernosti i javnog interesa izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje su dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako tražena informacija predstavlja klasificirani podatak, a kako je to propisano člankom 16. stavkom 3. navedenog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama, koje su iz određene kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Ako tijelo javne vlasti utvrdi da prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Posebno je potrebno obratiti pozornost na odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno tom odredbom propisanu obvezu tijela javne vlasti da kod odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama razmotri mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa traženoj informaciji.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan