KLASA:UP/II-008-07/18-01/189
URBROJ: 401-01/04-18-5
Zagreb, 5. prosinca 2018.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi - podružnica Studentski centar iz Zagreba, .........., zastupanog po sindikalnoj povjerenici .........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00010, URBROJ: 533-01-18-0001 od 15. veljače 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00010, URBROJ: 533-01-18-0001 od 15. veljače 2018. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00010, URBROJ: 533-01-18-0001 od 15. veljače 2018. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi - podružnica Studentski centar, zastupanog po sindikalnoj povjerenici .......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 1. veljače 2018. godine kojim je tražio da mu se omogući pristup sljedećim informacijama: „1. Cjelovito izvješće o sanaciji Studentskog centra u Zagrebu, koje je izradilo Sanacijsko vijeće SC-a, 2. Zapisnik ili izvješće o primopredaji između sanacijskog upravitelja .......... i sanacijskog upravitelja .........., 3. Plan i program sanacije Studentskog centra u Zagrebu, koji je izradio sanacijski upravitelj .......... i/ili sanacijsko vijeće (mandat 2013-2016), 4. Plan i program sanacije Studentskog centra u Zagrebu, koji je izradio sanacijski upravitelj .......... i/ili sanacijsko vijeće (mandat 2016-do danas), 5. Popis vjerovnika Studentskog centra i visine njihovih tražbina (prema Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra od 17. siječnja 2002.), 6. Odluke o načinu namirenja vjerovnika sporazumnim smanjenjem njihovih tražbina prijebojem-njihovih tražbina s njihovim obvezama prema Republici Hrvatskoj, trojnim ili višestrukim prijebojem s njihovim vjerovnicima i obvezama tih vjerovnika prema Republici Hrvatskoj (prema Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra od 17. siječnja 2002.) i popis vjerovnika koji su na taj način namireni zajedno s iznosima koji su na taj način namireni, 7. Odluku o preuzimanjem dijela tražbina, koje se nisu mogle namiriti na načine iz prethodnog stavka, od strane Vlade Republike Hrvatske i njihovim plaćanjem iz sredstava državnog proračuna (prema Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra od 17. siječnja 2002.) i specificirani iznosi po vjerovnicima, 8. Specificirani iznosi sredstava po godinama koja su uplaćena Studentskom centru za sanaciju, 9. Svi zahtjevi za dodjelu sredstava za sanaciju Studentskog centra u Zagrebu, 10. Sve odluke o dodjeli sredstava za sanaciju Studentskog centra u Zagrebu, 11. Popis tijela i/ili osoba koje su kontrolirale trošenje sredstava za sanaciju Studentskog centra u Zagrebu te njihova izvješća o kontroli trošenja sredstava za sanaciju, 12. Odluka o plaćanju sredstava za sanaciju iz 2014. godine, 13. Specificirani iznosi sredstava koja su isplaćena za obnovu studentskih domova „Stjepan Radić“ i „Cvjetno naselje“ Studentskog centra u Zagrebu, 14. Svi zahtjevi za dodjelu sredstava za obnovu studentskih domova „Stjepan Radić“ i „Cvjetno naselje“ Studentskog centra u Zagrebu, 15. Sve odluke o dodjeli sredstava za obnovu studentskih domova „Stjepan Radić“ i „Cvjetno naselje“ Studentskog centra u Zagrebu i 16. Popis tijela i/ili osoba koje su kontrolirale trošenje sredstava za obnovu studentskih domova „Stjepan Radić“ i „Cvjetno naselje“ Studentskog centra u Zagrebu te njihova izvješća o kontroli trošenja sredstava.“ Zahtjev žalitelja je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 3. točkama 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne sukladno zakonu i onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor odnosno nadzor zakonitosti, budući da je Ministarstvo vezano za postupak sanacije zatražilo postupanje tijela nadležnih za nadzor zakonitosti.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da rješenje osporava u cijelosti i izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Nadalje navodi kako informacije koje je tražio nisu klasificirane stupnjem tajnosti, nisu poslovna, profesionalna ili porezna tajna, niti su zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka kao niti propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva. Također navodi kako pristup traženim informacijama nije ograničen međunarodnim ugovorima niti se radi o informacijama nastalim u postupku sklapanja ili pristupanja međunarodnim ugovorima ili pregovora s drugim državama ili međunarodnim organizacijama do završetka postupka, a niti o informacijama nastalim u području održavanja diplomatskih odnosa. Ističe kako smatra da objavljivanje traženih informacija ne bi omogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne, kao niti rad tijela koje obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor odnosno nadzor zakonitosti. Nadalje ističe kako se radi o informacijama tj. izvještajima i raznim odlukama koje su davno donesene i usvojene pa tražene informacije nisu u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti i njihovo objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije ne može ozbiljno narušiti proces njezine izrade. Također ističe kako informacije nisu nastale u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, niti bi njihovo objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova. Sukladno navedenom zaključuje kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo pogrešnu odluku da se pristup može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona. Žalitelj navodi kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije ograničilo pristup traženim informacijama nego u cijelosti odbilo zahtjev u kojem se tražilo 16 informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima. Napominje da je za sanaciju Studentskog centra u Zagrebu iz državnog proračuna uplaćeno preko 150 milijuna kuna, te da su dokumenti koje je tražio javnog karaktera i da njihovo ustupanje nema nikakve veze s eventualnim budućim sudskim postupcima, a štoviše dijelovi Cjelovitog izvješća o sanaciji Studentskog centra u Zagrebu objavljeni su u par članaka Jutarnjeg lista. Nadalje navodi kako ne vidi nikakvu povezanost niti između ostalih traženih dokumenata i eventualne istrage zakonitosti poslovanja Studentskog centra u sanaciji kao što su Plan i Program sanacije Studentskog centra, uplata sredstava za sanaciju po godinama, popisa vjerovnika SC-a i visine njihovih tražbina itd. Također navodi kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije podnijelo niti jedan dokaz da je zatražilo postupanje tijela nadležnih za nadzor zakonitosti, niti je navelo koja su to tijela. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 1. veljače 2018. godine, zatražio od Ministarstva znanosti i obrazovanja da mu se omogući pristup sljedećim informacijama: „1.Cjelovito izvješće o sanaciji Studentskog centra u Zagrebu, koje je izradilo Sanacijsko vijeće SC-a, 2. Zapisnik ili izvješće o primopredaji između sanacijskog upravitelja .......... i sanacijskog upravitelja .........., 3. Plan i program sanacije Studentskog centra u Zagrebu, koji je izradio sanacijski upravitelj Pejo Pavlović i/ili sanacijsko vijeće (mandat 2013-2016), 4. Plan i program sanacije Studentskog centra u Zagrebu, koji je izradio sanacijski upravitelj Mirko Bošnjak i/ili sanacijsko vijeće (mandat 2016-do danas), 5. Popis vjerovnika Studentskog centra i visine njihovih tražbina (prema Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra od 17. siječnja 2002.), 6. Odluke o načinu namirenja vjerovnika sporazumnim smanjenjem njihovih tražbina prijebojem-njihovih tražbina s njihovim obvezama prema Republici Hrvatskoj, trojnim ili višestrukim prijebojem s njihovim vjerovnicima i obvezama tih vjerovnika prema Republici Hrvatskoj (prema Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra od 17. siječnja 2002.) i popis vjerovnika koji su na taj način namireni zajedno s iznosima koji su na taj način namireni, 7. Odluku o preuzimanjem dijela tražbina, koje se nisu mogle namiriti na načine iz prethodnog stavka, od strane Vlade Republike Hrvatske i njihovim plaćanjem iz sredstava državnog proračuna (prema Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra od 17. siječnja 2002.) i specificirani iznosi po vjerovnicima, 8. Specificirani iznosi sredstava po godinama koja su uplaćena Studentskom centru za sanaciju, 9. Svi zahtjevi za dodjelu sredstava za sanaciju Studentskog centra u Zagrebu, 10. Sve odluke o dodjeli sredstava za sanaciju Studentskog centra u Zagrebu, 11. Popis tijela i/ili osoba koje su kontrolirale trošenje sredstava za sanaciju Studentskog centra u Zagrebu te njihova izvješća o kontroli trošenja sredstava za sanaciju, 12. Odluka o plaćanju sredstava za sanaciju iz 2014. godine, 13. Specificirani iznosi sredstava koja su isplaćena za obnovu studentskih domova „Stjepan Radić“ i „Cvjetno naselje“ Studentskog centra u Zagrebu, 14. Svi zahtjevi za dodjelu sredstava za obnovu studentskih domova „Stjepan Radić“ i „Cvjetno naselje“ Studentskog centra u Zagrebu, 15. Sve odluke o dodjeli sredstava za obnovu studentskih domova „Stjepan Radić“ i „Cvjetno naselje“ Studentskog centra u Zagrebu i 16. Popis tijela i/ili osoba koje su kontrolirale trošenje sredstava za obnovu studentskih domova „Stjepan Radić“ i „Cvjetno naselje“ Studentskog centra u Zagrebu te njihova izvješća o kontroli trošenja sredstava.“ Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-01/18-01/00010, URBROJ: 533-01-18-0001 od 15. veljače 2018. godine, kojim je odbilo zahtjev za pristup informacijama žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 3. točkama 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne sukladno zakonu i onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor odnosno nadzor zakonitosti, budući da je Ministarstvo vezano za postupak sanacije zatražilo postupanje tijela nadležnih za nadzor zakonitosti.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne. Nadalje, odredbom članka 15. stavka 3. točke 2. istog Zakona propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako bi njezino objavljivanje onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je „test razmjernosti i javnog interesa“ procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Međutim, prema ocjeni Povjerenika za informiranje u prvostupanjskom postupku nisu poštovana pravila postupka, te činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima. U obrazloženju pobijanog rješenja Ministarstvo znanosti i obrazovanja je u bitnome navelo da u predmetnome slučaju potreba zaštite prava na ograničenje prevladava nad javnim interesom za dostavom informacija traženih zahtjevom podnositelja jer je Ministarstvo vezano uz postupak sanacije zatražilo postupanje tijela nadležnih za nadzor zakonitosti, ali nije navelo argumente za ni protiv iz kojih bi bilo razvidno zašto preteže zaštita interesa koji se štiti u odnosu na javni interes. Uvidom u dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00010, URBROJ: 533-01-18-0007 od 4. listopada 2018. godine, kojim je Povjereniku za informiranje dostavljena tražena dokumentacija, razvidno je da se u istome navodi kako određene informacije koje je žalitelj tražio nisu izrađene odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja ih ne posjeduje. Tako primjerice Ministarstvo znanosti i obrazovanja navodi kako ne postoji izrađen popis osoba koje su radile kontrolu trošenja sredstava, a koji je tražen u točki 11. zahtjeva, zatim vezano za dokumentaciju traženu u točkama 5. 6. i 7. zahtjeva koja se odnosi na prvu sanaciju Studentskog centra u Zagrebu koja se provodila od 17. siječnja 2002. godine do 1. listopada 2004. godine, Ministarstvo znanosti i obrazovanja u citiranom dopisu od 4. listopada 2018. godine navodi kako u sustavu za upravljanje dokumentima i zadacima Centrix nema evidentiranih dokumenata pod nazivima „Popis vjerovnika Studentskog centra i visine njihovih tražbina (prema Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra od 17. siječnja 2002.)“, „Odluke o načinu namirenja vjerovnika sporazumnim smanjenjem njihovih tražbina prijebojem-njihovih tražbina s njihovim obvezama prema Republici Hrvatskoj, trojnim ili višestrukim prijebojem s njihovim vjerovnicima i obvezama tih vjerovnika prema Republici Hrvatskoj (prema Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra od 17. siječnja 2002.) i popis vjerovnika koji su na taj način namireni zajedno s iznosima koji su na taj način namireni“, „Odluku o preuzimanjem dijela tražbina, koje se nisu mogle namiriti na načine iz prethodnog stavka, od strane Vlade Republike Hrvatske i njihovim plaćanjem iz sredstava državnog proračuna (prema Odluci Vlade RH o sanaciji Studentskog centra od 17. siječnja 2002.) i specificirani iznosi po vjerovnicima“, kao i da u sustavu za upravljanje dokumentima i zadacima Centrix ne pronalaze „Odluku o plaćanju sredstava za sanaciju iz 2014. godine“, koja je tražena u točki 12. zahtjeva, no da će istu pokušati pronaći po drugim kriterijima pretraživanja. Također Ministarstvo znanosti i obrazovanja u citiranom dopisu od 4. listopada 2018. godine je navelo da „Plan i program sanacije Studentskog centra u Zagrebu koji je izradio sanacijski upravitelj ........... i/ili sanacijsko vijeće“, koji su traženi u točki 4. zahtjeva nije bilo nužno izraditi i dostaviti Ministarstvu znanosti i obrazovanja s obzirom na to da je Vlada Republike Hrvatske dana 6. travnja 2016. godine donijela odluku o razrješenju dotadašnjeg sanacijskog upravitelja Peje Pavlovića te je za novog sanacijskog upravitelja imenovan .......... pa je sam postupak sanacije nastavljen samo pod novim sanacijskim upraviteljem odnosno nije donesena nova odluka o sanaciji.
Iz svega navedenog proizlazi kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje pozivajući se samo paušalno da u predmetnome slučaju potreba zaštite prava na ograničenje prevladava nad javnim interesom za dostavom informacija traženih zahtjevom podnositelja jer je Ministarstvo vezano uz postupak sanacije zatražilo postupanje tijela nadležnih za nadzor zakonitosti, te na tako utvrđeno činjenično stanje nepravilno primijenilo materijalno pravo.
Sukladno navedenom na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), poništeno je prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku Ministarstvo znanosti i obrazovanja dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima te nedvojbeno utvrditi koje informacije iz žaliteljevog zahtjeva posjeduje, a nakon toga utvrditi u odnosu na informacije koje posjeduje da li postoje ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja su to ograničenja i da li za iste prevladava zaštita interesa koji se štiti ili javni interes. Napominje se da Ministarstvo znanosti i obrazovanja kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženim informacijama. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obveza tijelu javne vlasti da u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. toga članka, preostale dijelove informacije učini dostupnima. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a nakon primitka ovog rješenja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja obvezno je u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE