KLASA: UP/II-008-07/18-01/511
URBROJ: 401-01/05-18-3
Zagreb, 10. 12. 2018.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) i članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe ......... iz Rijeke, ........., podnesene protiv rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539017011/1586-18-185 od 27. 4. 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539017011/1586-18-185 od 27. 4. 2018. godine.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje u tekstu: SOA) odbijen je prigovor ......... (dalje u tekstu: žalitelj) podnesen protiv obavijesti SOA-e, KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539-010011/2101-18-177 od 6. 4. 2018. godine, koju je žalitelj zaprimio povodom svojeg zahtjeva za pristup informacijama kojim je od SOA-e zatražio dokumente/pismena u kojima su sadržani podaci o kontaktiranju Agencije s drugim državnim tijelima (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo financija – Carinska uprava i dr.) za mogući žaliteljev raspored u ta državna tijela tijekom preustroja sigurnosno-obavještajnog sustava u 2003. godini.
Protiv citiranog rješenja o odbijanju prigovora žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je pobijano rješenje nezakonito i pogrešno. Navodi kako je postupak pokrenut temeljem upute iz presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 3 UsI-978/17 od 11. 1. 2018. godine, koji je stava da žalitelj svoje pravo može eventualno ostvariti temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, te da prvostupanjski sud nije nadležan za odlučivanje u postupcima s osnove postupanja po odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, već je nadležan Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalitelj stoga osporava navod iz pobijanog rješenja da sukladno odredbi članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nema osnove za primjenu navedenog Zakona i postupanje po konkretnom zahtjevu, te je mišljenja da SOA mora izrijekom navesti u kojim postupcima su podnositelju žalbe bili dostupni dokumenti/pismena u kojim se nalaze traženi podaci. Žalitelj smatra da mora biti upoznat s predmetno traženim jer se ostvarivanjem tog prava ne traži preispitivanje zakonitosti niti jednog akta iz prethodnih postupaka, već se traži ostvarivanje prava na dostavu traženog koje se nalazi u osobnom dosjeu podnositelja žalbe ili u nekim drugim evidencijama SOA-e, a sve na temelju materijalnih propisa kojima se određuje zakonska obveza SOA-e na dostavu dokumenata čiji se sadržaj odnosi na podnositelja žalbe. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 22. 3. 2018. godine od SOA-e zatražio da mu se dostave postojeći dokumenti (koje je SOA naslovila i vodi kao očitovanje, odgovor, obavijest, zahtjev, traženje, informacija i sl.) koji se vode u bilo kojem materijaliziranom obliku, a koji sadrže podatke o sljedećem: dostavu dokumenata s oznakama klase, urudžbenog broja i datuma koji su sadržani u evidencijama (bilo kojeg oblika i naziva) pohranjenim u Agenciji, a koji sadrže podatke u koja je to, poimence, druga državna tijela Agencija pokušala rasporediti žalitelja, a sve na temelju tvrdnje sa str. 3. pismena Agencije KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539-017011/1586-17-131 od 13. 1. 2017. godine; dostavu dokumenata s oznakama klase, urudžbenog broja i datuma koji su sadržani u evidencijama (bilo kojeg oblika i naziva) pohranjenim u Agenciji, a koji sadrže potpis službene osobe te s koje pozicije (ravnatelj, pomoćnik ravnatelja za kadrovske poslove, načelnik centra, operativni službenik ili netko drugi) je ta osoba u ime Agencije kontaktirala čelnike ili druge ovlaštene osobe iz tih drugih državnih tijela; dostavu dokumenata s oznakama klase, urudžbenog broja i datuma koji su sadržani u evidencijama (bilo kojeg oblika i naziva) pohranjenim u Agenciji, a koji sadrže potpise službenih osoba te s koje pozicije (čelnici ili druge ovlaštene osobe) su te osobe u ime tih drugih državnih tijela kontaktirale sa službenim osobama iz Agencije; dostavu dokumenata s oznakama klase, urudžbenog broja i datuma koji su sadržani u evidencijama (bilo kojeg oblika i naziva) pohranjenim u Agenciji, a koji sadrže podatke iz kojeg razloga su čelnici ili druge ovlaštene osobe iz tih drugih državnih tijela odbili prijedlog Agencije za raspored podnositelja zahtjeva u ta druga državna tijela; dostavu dokumenata s oznakama klase, urudžbenog broja i datuma koji su sadržani u evidencijama (bilo kojeg oblika i naziva) pohranjenim u Agenciji, a koji sadrže podatke iz kojih se može nedvojbeno utvrditi je li autor i potpisnik citiranog navoda sa str. 3. pismena Agencije KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539-017011/1586-17-131 od 13. 1. 2017. godine osobno sudjelovao kao predstavnik Agencije u prethodno opisanom kontaktiranju Agencije s drugim državnim tijelima.
Nadalje, iz spisa predmeta je utvrđeno da je SOA povodom predmetnog zahtjeva dopisom, KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539-010011/2101-18-177 od 6. 4. 2018. godine, žalitelja obavijestila da je uvidom u cjelokupni spis koji se odnosi na rješavanje žaliteljevog radno-pravnog statusa utvrđeno da se sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odredbe navedenog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom. U dopisu se zaključno navodi da s obzirom da je žalitelju kao stranci u aktualnim sudskim postupcima dostupnost dokumenata/pismena koja su vezana za rješavanje njegovog radno-pravnog statusa tijekom 2003. godine dostupna u okviru tih postupaka, SOA je dužna postupiti po članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje u tekstu: ZUP) propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
Prema članku 122. ZUP-a, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.
Žalitelj je, sukladno navedenim zakonskim odredbama, podnio ravnatelju SOA-e prigovor, u kojem je u bitnom naveo kako je obavijest SOA-e od 6. 4. 2018. godine nezakonita, pogrešna, nelogična i nepotpuna u tvrdnji da žalitelj svoje pravo može ostvariti i u „aktualnim sudskim postupcima,“ budući da u takvom postupku to nije uspio ostvariti, stoga je podnio zahtjev za pristup informacijama. Žalitelj je mišljenja da navedena dokumentacija niti ne postoji, niti je službenik za informiranje mogao izvršiti uvid u istu, slijedom čega žalitelj podnosi prigovor temeljem članka 122. ZUP-a.
SOA je rješenjem, KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539017011/1586-18-185 od 27. 4. 2018. godine, odbila žaliteljev prigovor kao neosnovan, nakon čega je žalitelj uložio žalbu Povjereniku za informiranje.
U obrazloženju pobijanog rješenja SOA izlaže kronologiju ovog predmeta te navodi kako je žalitelj još 29. 1. 2018. godine uputio SOA-i zahtjev za dostavom očitovanja o kontaktiranju državnih tijela glede njegovog mogućeg rasporeda u druga tijela državne uprave tijekom preustroja sigurnosno-obavještajnog sustava 2003. godine, temeljeći svoj zahtjev na članku 18. Zakona o pravu na pristup informacijama, zatim dijelu teksta iz pismena SOA-e od 13. 1. 2017. godine te upute Upravnog suda u Rijeci (u daljnjem tekstu: Sud) poslovni broj: 3 UsI-978/17 od 11. 1. 2018. godine. SOA je temeljem predmetnog zahtjeva uputila stranci obavijest u kojoj joj je obrazloženo da se njezin podnesak ne smatra zahtjevom za pristup informacijama sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. SOA potom navodi kako je stranka u zahtjevu od 29. 1. 2018. godine istaknula dio teksta iz dopisa SOA-e od 13. 1. 2017. godine u kojem se navodi „tijekom preustroja sigurnosno-obavještajnog sustava obavljene su konzultacije s čelnicima drugih tijela državne uprave glede mogućih rasporeda pojedinih službenih osoba unutar tih tijela pa prigovor stranke iznesen pod ad 4.) o formalnom nedostavljanju Rješenja o raspolaganju Središnjem državnom uredu za upravu ne znači da se stranku nije pokušalo rasporediti unutar nekih drugih državnih tijela.“ SOA navodi kako se citiranim dijelom teksta nastojalo obrazložiti postupanje koje obuhvaća diskrecijsku odluku čelnika tijela o usmenim ili drugim konzultacijama, tijekom preustroja, koje se odnose na rješavanje pojedinih pitanja pa tako i premještaja službenika, stavljanje na raspolaganje i sl., a o postupanjima se ne vode službene evidencije koje bi predstavljale informacije, a kojima bi, prema Zakona o pravu na pristup informacijama, stranka eventualno imala pravo pristupa. Što se tiče presude Suda od 11. 1. 2018. godine, u kojem se žalitelj upućuje na mogućnost podnošenja zahtjeva za pristup informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, SOA navodi kako temeljem upute Suda ne proizlazi drugačija obveza SOA-e, osim razmatranja podnesenog zahtjeva za pristup informacijama sukladno Zakona o pravu na pristup informacijama; što je SOA dvaput učinila: temeljem zahtjeva od 29. 1. i zahtjeva od 22. 3. 2018. godine, te je postupila kao što je ranije navedeno. SOA potom navodi tijek žaliteljevog stavljanja na raspolaganje Vladi RH, što je rezultiralo prestankom državne službe po sili zakona protekom roka raspolaganja. SOA zaključuje kako je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja i prigovor odbiti kao neosnovan.
Prema članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno odbilo žaliteljev prigovor kao neosnovan, budući da se u ovom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, sukladno odredbi članka 1. stavka 3. navedenog Zakona.
U žalbenom postupku je također utvrđeno kako je SOA trebala detaljnije argumentirati zašto žalitelju nisu dostupne informacije temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno temeljem kojih posebnih propisa su regulirana žaliteljeva prava.
U tom smislu potrebno je naglasiti da je stavljanje žalitelja na raspolaganje Vladi RH rješenjem Protuobavještajne agencije Republike Hrvatske, koja je pravni prednik SOA-e, upravni postupak koji je rezultirao upravnim aktom – rješenjem o raspolaganju, stoga se u ovoj upravnoj stvari u pogledu dostupnosti informacija iz postupka primjenjuje odredba članka 84. ZUP-a, kojom je regulirano obavješćivanje o tijeku postupka i razgledavanje spisa.
Ujedno se napominje kako žalitelj ne traži informaciju koja je od javnog, već isključivo od privatnog, partikularnog žaliteljevog interesa, stoga navedenu informaciju ne bi mogao dobiti temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, s obzirom na načelo jednakosti, propisano člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju, navedeni Zakon upravo potencira omogućavanje informacija čije je dobivanje u javnom interesu, i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem privatnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija.
Drugim riječima, kada bi žalitelj, hipotetski, mogao dobiti tražene informacije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, to bi impliciralo da na zatraženim informacijama ne postoje zakonska ograničenja, ali i da bi sukladno načelu jednakosti bilo koji drugi korisnik mogao u tom slučaju dobiti tu istu informaciju.
To nadalje podrazumijeva načelo raspolaganja informacijom, odnosno članak 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da korisnik koji raspolaže informacijom ima pravo tu informaciju javno iznositi, što znači da bi dostupnost žaliteljevog spisa po odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama značila da bi njegov spis i informacije iz njegovog spisa bile dostupne i bilo kojem drugom podnositelju zahtjeva, ali i da bi ga onda bilo tko mogao i javno objaviti.
Navedene situacije sprječavaju odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kada je dostupnost određenim informacijama (od privatnog interesa, posebno osjetljive informacije i sl.) regulirana posebnim propisima, u kojem su slučaju isključene odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Budući da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama traži podatke koji se odnose na njega osobno, odnosno podatke fizičke osobe koja se stoga lako može identificirati, a ti podaci nisu od javnog interesa, već su jedino od žaliteljevog interesa, navedeni su podaci zaštićeni od obrade Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka).
Naime, budući da Zakon o pravu na pristup informacijama kao razlog ograničenja prava na pristup informacijama navodi i zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba, podnositelj zahtjeva ne može temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama doći do informacija koje se odnose na fizičku osobu, već se primjenjuju odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, pogotovo jer se ne traže podaci o fizičkoj osobi koji su od javnog interesa, odnosno ne postoji pravni temelj da se takvim podacima omogući javni pristup (primjerice, ne traže se podaci o financijskoj potpori ili plaći isplaćenoj fizičkoj osobi iz proračuna što bi se smatralo informacijom od javnog interesa).
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan