KLASA: UP/II-008-07/18-01/384

URBROJ: 401-01/05-18-2

Zagreb, 24. 10. 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe udruge FUTURIST, zastupane po predsjedniku udruge ......... iz Zagreba, .........,  izjavljene protiv rješenja Hrvatske gospodarske komore, KLASA: 008-02/18-04/05, URBROJ: 311-05-04-04-18-02 od 12. 2. 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske gospodarske komore, KLASA: 008-02/18-04/05, URBROJ: 311-05-04-04-18-02 od 12. 2. 2018. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.                           

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem  Hrvatske gospodarske komore (u daljnjem tekstu: HGK) odbijen je zahtjev za pristup informacijama udruge FUTURIST (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim su zatražene isplatne liste 3 najbolje plaćena zaposlenika HGK-a za plaću isplaćenu u siječnju 2018. godine (za prosinac 2017.). Žaliteljev zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 2. i točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu, profesionalnu tajnu te je zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi  kako rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Žalitelj u nastavku žalbe navodi kako je općepoznato da su iznosi bruto plaća zaposlenih u tijelima javne vlasti podatak od javnog interesa, kao što je općepoznato da nema ograničenja u povezivanju takvog podatka s osobom u tijelu javne vlasti. Žalitelj navodi kako je dobar primjer za to podatak o bruto plaći premijera, kojeg je Vlada RH riješila u korist korisnika informacije još početkom 2016. godine. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. 1. 2018 godine zatražio  isplatne liste 3 najbolje plaćena zaposlenika HGK-a za plaću isplaćenu u siječnju 2018. godine (za prosinac 2017.).

Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja, kojim je odbijen žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrđeno je kako HGK  u bitnom citira odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama  koje se odnose na ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne i profesionalne tajne te zaštite osobnih podataka, te odredbe koje se odnose na obvezu provođenje testa razmjernosti i javnog interesa prije donošenja odluke. HGK smatra kako predmetna informacija sadrži personalizirane podatke koji sukladno članku 2. stavku 1. točki 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka omogućavaju izravnu identifikaciju fizičkih osoba. Osim toga, HGK navodi kako je svojim općim aktom, Pravilnikom o zaštiti tajnosti podataka, osobne podatke radnika klasificirao poslovnom tajnom, a ujedno predmetni podaci predstavljaju profesionalnu tajnu. HGK navodi kako u konkretnom zahtjevu ne nalazi elemente javnog interesa za dostavom tražene informacije te da prevladava interes zaštite poslovne i profesionalne tajne, kao i pravo pojedinca na zaštitu osobnih podataka.

HGK je po sudu Povjerenice za informiranje u ovoj upravnoj strani propustio prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu i  profesionalnu tajnu te zaštićeni osobni podatak, te je ujedno propustio provesti test razmjernosti i javnog interesa na način propisan člankom 16. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, dok je odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Naime, bez obzira što je HGK u obrazloženju rješenja napomenuo kako je proveo test razmjernosti i javnog interesa, u žalbenom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti nije u konkretnom slučaju dalo argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u predmetnoj upravnoj stvari zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen, te nije obrazložilo zašto prevladava potreba zaštite prava na ograničenje  u odnosu na javni interes.

Općenita formulacija kako  „po provedenom testu razmjernosti i javnog interesa, ovo tijelo utvrđuje kako interes za traženjem konkretne informacije ne predstavlja javni interes te kao takav ne prevladava pred pravom pojedinca na zaštitu osobnih podataka te zaštitu profesionalne i poslovne tajne“ ne predstavlja provođenje testa razmjernosti i javnog interesa jer ne daje nikakva obrazloženja kakve su to moguće ugroze te koji je njihov stupanj i način manifestiranja, imajući na umu konkretnu informaciju zatraženu zahtjevom.

Poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Slijedom navedene definicije poslovne tajne, HGK  je u prvostupanjskom postupku bio dužan pružiti  valjano obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi omogućavanjem pristupa zatraženim informacijama dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese, što je ratio legis instituta poslovne tajne. Drugim riječima, tijelo javne vlasti ne smije spekulirati, nagađati i koristiti se argumentom zastrašivanja (argumentum in terrorem) oko nastanaka moguće štete prilikom davanja informacije, već  zakonsku svrhu  instituta poslovne tajne nalazimo u  argumentiranom ukazivanju na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa. Nije dovoljno pozvati se na zakonska ograničenja ili koristiti fraze (nastala bi šteta za gospodarske interese), već je potrebno iste utemeljiti i obrazložiti kako bi se utvrdila vjerojatnost ozbiljne povrede.

S obzirom na to da HGK u pobijanom rješenju navodi kako je zatražena informacija označena Pravilnikom o poslovnoj tajni kao poslovna tajna, žalbeno tijelo napominje kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferiori Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja viši pravni akt od predmetnog Pravilnika o poslovnoj tajni, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Pravilnika.

Ujedno se napominje kako zatražena informacija ne može predstavljati profesionalnu tajnu, budući da je člankom 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano kako profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, i druge službene osobe u obavljanju svog poziva.

Što se tiče zaštite osobnih podataka zaposlenika HGK-a, ukazujemo kako je člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst), koji je bio snazi u vrijeme rješavanja zahtjeva,  propisano da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka  7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su  pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Slijedom navedenog, iako pitanje isplate plaće fizičkoj osobi predstavlja osobni podatak, to ne znači  da takav podatak u svakom slučaju predstavlja i zaštićeni osobni podatak, a to pogotovo ne znači u slučaju kada je isplatitelj plaće tijelo javne vlasti.

Stoga, imajući u vidu sve ranije navedeno, napominje se kako Zakon o pravu na pristup informacijama, a pogotovo njegov članak 16. stavak 3., predstavlja pravni temelj iz članka 8. stavka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka, temeljem kojeg se zatraženi osobni podaci mogu dati kada su zatraženi zahtjevom za pristup informacijama.

Postavlja se pitanje zašto HGK nije našao elemente javnog interesa u postavljenom zahtjevu za pristup informacijama, pogotovo ako se uzme u obzir da je HGK pravna osoba s javnim ovlastima te da članarina HGK-u i doprinos javnoj ovlasti HGK, koje su komorski prihod, predstavljaju zakonom određen parafiskalni namet, koji se nalazi u registru neporeznih prihoda (http://www.mfin.hr/adminmax/docs/RNP080905.pdf).

Ujedno se napominje kako prema dosadašnjem tumačenju i praksi u primjeni odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, te upravnosudskim presudama koju su potvrđivale odluke drugostupanjskog tijela, bruto plaća zaposlenika tijela javne vlasti smatra se informacijom od javnog značaja, a koja bi trebala biti dostupna korisnicima prava na pristup informacijama.

Navedene primjere iz prakse mogu se pronaći na Tražilici odluka i mišljenja Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (TOM), na poveznici, http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

HGK je u ponovnom postupku dužan utvrditi činjenično stanje na način da razmotri žaliteljev zahtjev za pristup informacijama te utvrdi tri najveće plaće isplaćene u siječnju 2018. godine.

HGK prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva mora imati na umu da su zahtjevom zatražene  isplatne liste plaća, stoga treba utvrditi postoji li na zatraženim informacijama ograničenja od pristupa propisana člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te je potom dužan  prikazati utvrđeno činjenično stanje u spisu predmeta i potkrijepiti ga odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti zahtjev sukladno odredbi članka 23. navedenog Zakona.

Tijelo javne vlasti  također treba imati na umu odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te u određenim, zakonom propisanim slučajevima ograničavanja pristupa informaciji, prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa na način da u konkretnom slučaju pruži argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen te zašto ograničenje od pristupa u konkretnom slučaju preteže nad interesom javnosti  da dobije informaciju, odnosno zašto bi uskraćivanjem pristupa bio povrijeđen javni interes za pristupom traženoj informaciji i koji su to razlozi zbog kojih interes javnosti za informacijom preteže nad potrebom ograničenja od pristupa.

Osim navedenog, HGK treba uzeti u obzir dosadašnju praksu u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je utvrđeno da se bruto plaća zaposlenika tijela javne vlasti smatra informacijom od javnog značaja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.