KLASA: UP/II-008-07/17-01/1001
URBROJ: 401-01/11-18-6
Zagreb, 22. listopada 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Koprivnice, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. Urbroj: PSO-375/17-209 od 26. listopada 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. Urbroj: PSO-375/17-209 od 26. listopada 2017. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za dopunu i ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama kojim je zatražio da mu se dostave podaci o količinama deponiranog (uskladištenog) RDF-a kl. broj otpada 19 12 10 po mjesecima od 1. siječnja 2016. godine do 10. listopada 2017. godine, temeljem članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju i nema saznanja gdje se tražena informacija nalazi.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je dana 11. listopada 2017. godine zahtjevom za pristup informacijama od tijela javne vlasti zatražio podatke o količinama deponiranog i količinama otpremljenog RDF-a kl. broj otpada 19 12 10 po mjesecima od 1. siječnja 2016. godine do 10. listopada 2017. godine. Nadalje, navodi da je dana 24. listopada 2017. godine od tijela javne vlasti zaprimio informaciju koja je nepotpuna, podnio je zahtjev za dopunu informacija kojim je zatražio da mu se dostave podaci o količinama deponiranog (uskladištenog) RDF-a kl. broj otpada 19 12 10 po mjesecima od 1. siječnja 2016. godine do 10. listopada 2017. godine koji je odbačen jer tijelo javne vlasti tvrdi da nema traženu informaciju. Također, navodi da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje jer se na odlagalištu nalaze određene količine RDF-a, a tijelo javne vlasti pokušava na sve načine izbjeći odgovor o kolikim se deponiranim, to jest usklađenim količinama radi. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 24. listopada 2017. tijelu javne vlasti, trgovačkom društvu Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. podnio zahtjev za dopunu i ispravak informacije koju je zaprimio po svojem zahtjevu za pristup informacijama od 11. listopada 2017. godine, a kojim je zatražio da mu se dostave podaci o količinama deponiranog (uskladištenog) RDF-a kl. broj otpada 19 12 10 po mjesecima od 1. siječnja 2016. godine do 10. listopada 2017. godine.
Postupajući po žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama trgovačko društvo Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. donijelo je rješenje Urbroj: PSO-375/17-209 od 26. listopada 2017. godine kojim je predmetni zahtjev odbačen, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se tek da tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
U drugostupanjskom postupku tijelo javne vlasti dopisom br. PSO-588/18-ZV-175 od 21. svibnja 2018. godine dostavilo očitovanje vezano uz navode pobijanog rješenja. U citiranom dopisu u bitnome se navodi da je žalitelju povodom njegovog zahtjeva za pristup informacijama od 11. listopada 2017. godine dostavljen dopis br. PSO-342/17-MJ-192 sa trženim podacima o količini otpremljenog RDF-a pod KBO 19 12 10 u traženom razdoblju, sa napomenom da tvrtka do sada nije odložila otpad pod KBO 19 12 10 na odlagalište Piškornica, već je isti zaprimljen na privremeno skladištenje. Nadalje, navodi se da je tijelo javne vlasti rješenjem odbacilo žaliteljev zahtjev za dopunu informacije kojim je zatražio podatke o količinama deponiranog (uskladištenog) RDF-a kl. broj otpada 19 12 10 po mjesecima od 1. siječnja 2016. godine do 10. listopada 2017. godine jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju iz razloga što trgovačko društvo Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. u navedenom razdoblju nije odlagalo (deponiralo) RDF, već je isti na lokaciji odlagališta otpada Piškornica privremeno skladišten. Također, navodi se da se prema registru onečišćavanja okoliša razlikuju postupci oporabe i zbrinjavanja otpada te da postupak odlaganja (deponiranja) spada pod postupke zbrinjavanja, a postupak privremenog skladištenja spada pod postupke oporabe otpada, pa je stoga žaliteljev zahtjev odbačen zbog neposjedovanja tražene informacije iz razloga što taj otpad nije bio odlagan (deponiran), već je isti bio privremeno skladišten na lokaciji odlagališta otpada Piškornica.
Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrila navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i postojeću dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdila da osporeno rješenje treba poništiti. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje trgovačko društvo Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. je prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo odredbu materijalnog prava.
Naime, korisnik prava na pristup informacijama ne mora znati točan naziv dokumenta, datum, brojčanu oznaku određene informacije i sl., već mora navesti one podatke iz kojih se može utvrditi o kojoj se informaciji radi, što je žalitelj u ovom slučaju i učinio. Odnosno, odlučan razlog za odbacivanje žaliteljevog zahtjeva za dopunu i ispravak informacije ne može biti činjenica da je naveo da se tražena informacija odnosi na količinu deponiranog RDF-a, a ne privremeno skladištenog jer nije nužno da žalitelj bude upoznat s razlikama između postupaka oporabe i zbrinjavanja otpada. Osim toga, ako tijelo javne vlasti nije bilo sigurno o kojoj se informaciji radi, propustilo je žalitelja, sukladno članku 20. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama pozvati na ispravak zahtjeva te na taj način točno odrediti informaciju koju je žalitelj predmetnim zahtjevom zatražio.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Prilikom rješavanja zahtjeva tijelo javne vlasti treba utvrditi posjeduje li kao izrađenu informaciju koju je žalitelj zatražio, odnosno na koju žaliteljev zahtjev ukazuje, bez obzira na to kako je žalitelj informaciju imenovao. Pri tome valja imati na umu da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti, odnosno ako se informacija nalazi unutar elektroničke baze podataka, tijelo javne vlasti treba biti u mogućnosti jednostavnim pretraživanjem doći do tražene informacije. Ako tijelo javne vlasti utvrdi da je žalitelju pružilo sve informacije koje posjeduje, dužno je postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu i ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.
Ukoliko se radi o obimnoj dokumentaciji, tijela javne vlasti imaju pravo, sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tražiti od korisnika naknadu stvarnih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14 i 15/14).
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju na način na koji je to zatraženo i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.