KLASA: UP/II-008-07/18-01/688
URBROJ: 401-01/10-18-2
Zagreb, 12. listopada 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Karlovca, ........., izjavljene protiv rješenja Veleučilišta u Karlovcu, KLASA: 602-04/18-01/756, URBROJ: 2133-61-01-18-01 od 22. kolovoza 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Veleučilišta u Karlovcu, KLASA: 602-04/18-01/756, URBROJ: 2133-61-01-18-01 od 22. kolovoza 2018. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Zapisnika sa 117. sjednice Stručnog vijeća Veleučilišta u Karlovcu od 30. listopada 2017. godine, na način da se na istom prekriju sljedeći podaci:
- na stranici 4. Zapisnika, pod točkom 3., ime i prezime i adresa podnositelja zamolbe, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
- na stranicama 6., 7. i 8. Zapisnika, pod točkom 6., imena i prezimena studenata te podaci o njihovim JMBAG-ovima, te se su tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
- na stranicama 8., 9. i 10. Zapisnika, pod točkom 7., imena i prezimena studenata i podaci o njihovim MBS-ovima, te se u tim dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Zapisnika sa 118. sjednice Stručnog vijeća Veleučilišta u Karlovcu od 27. studenog 2017. godine na način da se na istom prekriju sljedeći podaci:
- na stranicama 7. i 8. Zapisnika, pod točkom 7., ime i prezime i MBS studenta (vezano za odluku broj 6/2017), te ime i prezime i adresa studenta (vezano za odluku broj 7/2017), te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
4. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Zapisnika sa 119. sjednice Stručnog vijeća Veleučilišta u Karlovcu od 18. prosinca 2017. godine.
5. Nalaže se Veleučilištu u Karlovcu da postupi sukladno točkama 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je tražila zapisnike o 117., 118., i 119. sjednici Stručnog vijeća Veleučilišta u Karlovcu, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju radi o zaštićenim podacima sukladno Zakona o zaštiti osobnih podataka..
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj u bitnom ističe da je prvostupanjsko rješenje donio dekan koji nije ovlašten odlučivati u postupku pristupa informacijama, te da rješenje ne sadrži uputu o pravnom lijeku. Dalje ističe da je neosnovano pozivanje prvostupanjskog tijela na zaštitu osobnih podataka, s obzirom da su odluke javno objavljene na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela. Smatra da zapisnici predstavljaju javne isprave te da postoji obveza objave istih bez posebnog zakona. Također ističe da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se ne traži uvid u spis predmeta. Ukazuje na činjenicu da prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se, između ostalog, traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 10. stavkom 1. točkom 12. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati zaključke sa sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama te informacije o radu formalnih radni tijela iz njihove nadležnosti na kojima se odlučuje o pravima i obvezama korisnika.
Iako se u navedenoj odredbi izričito ne navode zapisnici, Povjerenica za informiranje smatra da i zapisnici sa sjednica službenih tijela javne vlasti predstavljaju informacije od javnog interesa, s obzirom da je iz istih vidljivo postupanje tijela javne vlasti, čime se ostvaruje načelo transparentnosti rada tijela javne vlasti.
Uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela, https://www.vuka.hr/index.php?id=633 utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo objavilo sve odluke koje su donesene na 117., 118. i 119. sjednici Stručnog vijeća.
Navedeno postupanje prvostupanjskog tijela je pogrešno, iz sljedećih razloga.
Člankom 10. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe navedenog članka ne primjenjuju na informacije za koje postoje zakonska ograničenja.
Uvidom u zapisnike sa 117. i 118. sjednice Stručnog vijeća utvrđeno je da isti sadrži podatke o imenima i prezimenima studenata, njihovim jedinstvenim matičnim brojevima akademskog građanina (JMBAG), odnosno matičnim brojevima studenata (MBS), te podatke o adresi studenata.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama (zahtjev je podnesen dana 22. svibnja 2018. godine) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
Slijedom navedenog, podaci o imenu i prezimenu studenata, o JMBAG I MBS-u, te adresi predstavljaju osobni podatak u smislu gore citiranog članka Zakona o zaštiti osobnih podataka.
Upravo zbog navedenog, ne postoji obveza objavljivanja zaključaka sa sjednica tijela javne vlasti ukoliko se na dio informacija koje sadrži zapisnik može primijeniti neko od zakonskih ograničenja (u konkretnom slučaju članak 15. stavak 2. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama), što ne isključuje mogućnost da se predmetni zaključak, odnosno cjelokupni zapisnik traži zahtjevom za pristup informacijama.
U tom slučaju, a na što osnovano žaliteljica ukazuje u žalbi, prvostupanjsko tijelo je bilo dužno razmotriti mogućnost primjene odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da će se preostali dijelovi informacije učinit dostupnim, ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenjima iz stavka 2. i 3. navedenog članka.
Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da u odnosu na podatke o imenima i prezimenima studenata, njihovim JMBAG-ovima i MBS-ovima, i adresama ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni navedenih osoba, pa je temeljem članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava navedenih osobnih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
To posebno stoga što iz zapisnika proizlazi da se primjerice radi o odobravanju ponavljanja godine određenom studentu, ili odobravanju mirovanja studentskih obveza, odnosno odobravanju produljenja roka završetka studija, a koje informacije ne predstavljaju informacije od javnog interesa kakve ima u vidu odredba članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sama činjenica što su navedeni podaci objavljeni na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela ne može biti argument za omogućavanje pristupa istim, s obzirom da su isti objavljeni suprotno odredbi članka 10. stavka 1. točke 12. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Bez obzira na činjenicu što su podaci kojima je pristup ovim rješenjem odbijen javno objavljeni, istima se ne može slobodno raspolagati jer se ne radi o informaciji kojom korisnik raspolaže sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama (za istu ne postoji obveza proaktivne objave, niti je u konkretnom slučaju provedbom testa razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama utvrđeno da za navedene podatke prevladava javni interes).
S druge strane, u odnosu na podatke o imenima i prezimenima članova Stručnog vijeća, ističe se da je sukladno članku 35. Poslovnika o radu Stručnog vijeća Veleučilišta u Karlovcu rad Stručnog vijeća javan, pa Povjerenica smatra da imena i prezimena članova stručnog vijeća (bez obzira radi li se o zaposlenicima ili predstavnicima studenata) ne mogu predstavljati zaštićene osobne podatke.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkama 1., 2., 3. i 5. izreke ovog rješenja.
U odnosu na zapisnik sa 119. sjednice Stručnog vijeća utvrđeno je da se na isti ne može primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se žaliteljici omogućuje pristup istom u cijelosti, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 4. izreke ovog rješenja.
U odnosu na žalbene navode da je rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 13. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti obvezno je radi osiguravanja prava na pristup informacijama donijeti odluku kojom će odrediti posebnu službenu osobu mjerodavnu za rješavanje ostvarivanja prava prava na pristup informacijama.
Međutim, činjenica što je dekan potpisao predmetno rješenje ne znači da je rješenje donijelo nenadležno tijelo (što bi bilo razlog za poništaj rješenja sukladno članku 117. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku).
Osim toga, treba uzeti u obzir činjenicu da odredba članka 13. Zakona o pravu na pristup informacijama ne isključuje mogućnost da čelnik tijela potpisuje rješenje, posebno ako je tako određeno aktima tijela javne vlasti, pa činjenica što je dekan kao osoba odgovorna za rad tijela javne vlasti, uključujući i rad službenika za informiranje, potpisala rješenje ne predstavlja povredu postupka, odnosno razlog za poništaj rješenja.
Zaključno se ističe da osnovano žaliteljica navodi da rješenje ne sadržava uputu o pravnom lijeku, a što je obvezni dio rješenja sukladno članku 98. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, međutim povreda navedene odredbe nije utjecala na prava žaliteljice u ovom postupku, s obzirom da je ista iskoristila pravo na pravni lijek podnošenjem žalbe u ovom postupku.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.