KLASA: UP/II-008-07/18-01/698

URBROJ: 401-01/05-18-2

Zagreb, 11. 10. 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) i članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe ......... iz Splita, ........., zastupanog po punomoćniku ........., odvjetniku u Odvjetničkom društvu ......... iz Splita, ........., podnesene protiv rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 806-20/18-01/3, URBROJ: 539-017011/1586-18-4 od 21. 8. 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ........., zastupanog po punomoćniku ........., odvjetniku u Odvjetničkom društvu .........,  izjavljena protiv rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 806-20/18-01/3, URBROJ: 539-017011/1586-18-4 od 21. 8. 2018. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje u tekstu: SOA) odbijen je prigovor ........., zastupanog po punomoćniku Nediljku Ivančeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ivančević i partneri (dalje u tekstu: žalitelj) podnesen protiv obavijesti SOA-e, KLASA: 806-20/18-01/3, URBROJ: 539-016020/1593-18-2 od 23. 7. 2018. godine,  koju je žalitelj zaprimio povodom svojeg zahtjeva za pristup informacijama kojim su od SOA-e zatraženi svi klasificirani podaci kojima raspolaže navedeno tijelo javne vlasti koji se odnose na Marka Bekavca osobno, za razdoblje od 1995. do 2018. godine.

Protiv citiranog rješenja o odbijanju prigovora žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da  je tijelo javne vlasti pogrešno protumačilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i da nije obrazloženo zašto žalitelj primjenom odredbe članka 40. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne  novine“, broj 79/06, 105/06) nema pravo na pristup klasificiranim podacima. Osim toga, žalitelj naglašava kako se pristup klasificiranim informacijama ne traži radi javnog interesa ili radi bilo kojeg interesa bilo koje treće osobe, već isključivo iz žaliteljevog poslovnog interesa, jer su mu  navodno ti klasificirani podaci smetnja za napredovanje u službi. Žalitelj zaključuje kako predmetni klasificirani podaci ne mogu predstavljati i ne predstavljaju one podatke čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, kako je to definirano u odredbi članka 6. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/06, 105/06) te kako je SOA, upravno suprotno navodima iz pobijene obavijesti, dužna dati građanima na uvid sve dokumente o prikupljenim podacima koji se odnose na određenog građanina. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 6. 7. 2018.  godine od SOA-e zatražio da mu se dostave svi klasificirani podaci o Marku Bekavcu kojima raspolaže navedeno tijelo javne vlasti, za razdoblje od 1995. do 2018. godine.

Nadalje, iz spisa predmeta je utvrđeno da je SOA povodom predmetnog zahtjeva dopisom, KLASA: 806-20/18-01/3, URBROJ: 539-016020/1593-18-2 od 23. 7. 2018. godine, žalitelju dostavila obavijest sukladno članku 23. stavku 1. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom ga je obavijestila da se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ne primjenjuju na informacije koje je žalitelj zatražio svojim zahtjevom, kao što je propisano odredbom članka 1. stavka 4. navedenog Zakona. Ujedno je obaviješten kako protiv navedene obavijesti može izjaviti prigovor ravnatelju SOA-e sukladno članku 122. i 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u roku od 15 dana od primitka predmetne obavijesti.

Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

Prema članku 122. Zakona o općem upravnom postupku, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

Žalitelj je, sukladno uputi SOA-e i navedenim zakonskim odredbama, podnio ravnatelju SOA-e prigovor, u kojem je u bitnom naveo kako je tijelo javne vlasti potpuno pogrešno i nezakonito protumačilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, te kako klasificirane informacije ne traži radi javnog interesa ili radi bilo kojeg interesa bilo koje treće osobe, već isključivo iz žaliteljevog poslovnog interesa, jer su mu  navodno ti klasificirani podaci smetnja za napredovanje u službi. Žalitelj zaključuje kako predmetni klasificirani podaci ne mogu predstavljati i ne predstavljaju one podatke čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, te kako je SOA, sukladno članku 40. stavku 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske  dužna dati građanima na uvid sve dokumente o prikupljenim podacima koji se odnose na određenog građanina.

SOA je rješenjem, KLASA: 806-20/18-01/3, URBROJ: 539-017011/1586-18-4 od 21. 8. 2018. godine, odbila žaliteljev prigovor kao neosnovan, nakon čega je žalitelj uložio žalbu Povjerenici za informiranje.

Prema članku 1. stavku 4. Zakona je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na informacije za koje postoji obveza čuvanja tajnosti, sukladno zakonu koji uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.

Odredbom članka 23. stavka 1. točke 5. Zakona je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. ovog Zakona. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da o postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkom 2., 3., 4. i 5. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno je, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem.

U žalbenom  postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno primijenilo odredbu članka 1. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da se u ovom slučaju uopće ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je zatražena informacija regulirana zakonom kojim se uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.

Naime, člankom 39. stavkom 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske propisano je kako sigurnosno-obavještajne agencije uspostavljaju i vode zbirke i registre osobnih podataka i druge evidencije prikupljenih podataka i dokumenata o podacima koji su u svezi s poslovima iz djelokruga rada sigurnosno-obavještajnih agencija te druge evidencije o njihovim poslovima i aktivnostima, dok je stavkom 2. navedenog zakonskog članka propisano da su osobe koje su upoznate s podacima iz evidencija sigurnosno-obavještajnih agencija i dokumentima o tim podacima dužne iste čuvati kao tajnu.

Slijedom navedenog, spomenuta zakonska odredba isključuje primjenu Zakona o pravu na pristup informacija te je u ovom slučaju irelevantno kojim je stupnjem tajnosti klasificirana zatražena informacija i koje se vrijednosti potencijalno štite nedavanjem zatražene informacije, budući da se isključenjem Zakona o pravu na pristup informacijama ne ulazi uopće u meritum opravdanosti klasificiranja zatraženih podataka.

Štoviše, odredba članka 40. stavka 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, kojom je propisano da su sigurnosno-obavještajne agencije dužne na zahtjev građanina u roku od 15 dana pisanim putem obavijestiti ga jesu li prema njemu poduzimane mjere tajnog prikupljanja podataka te vode li se evidencije o njegovim osobnim podacima i, na njegov zahtjev, staviti mu na uvid dokumente o prikupljenim podacima, predstavlja poseban pravni temelj traženja predmetne informacije, koji je neovisan o odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i za koji Povjerenica za informiranje nije nadležna.

Ujedno se napominje kako je, bez obzira na isključenje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama, pogrešno u kontekstu traženja informacije po odredbama navedenog Zakona navesti kako se pristup informacijama ne traži radi javnog, već isključivo radi privatnog interesa podnositelja zahtjeva.

Naime,  s obzirom na načelo jednakosti, propisano člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju, navedeni Zakon upravo potencira omogućavanje informacija čije je dobivanje u javnom interesu, i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem privatnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija.

Drugim riječima, kada bi žalitelj, hipotetski, mogao dobiti tražene informacije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, to bi impliciralo da na zatraženim informacijama ne postoje zakonska ograničenja, ali i da bi sukladno načelu jednakosti bilo koji drugi korisnik mogao u tom slučaju dobiti tu istu informaciju.

To nadalje podrazumijeva načelo raspolaganja informacijom, odnosno članak 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da korisnik koji raspolaže informacijom ima pravo tu informaciju javno iznositi, što znači da bi dostupnost klasificiranog žaliteljevog spisa po odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ponovno značila da bi njegov spis bio dostupan i bilo kojem drugom podnositelju zahtjeva, ali i da bi ga onda bilo tko mogao i javno objaviti.

Navedene situacije sprječavaju odredbe članka 1. stavka 3., te u ovom slučaju spornog stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kada je dostupnost određenim informacijama (od privatnog interesa, posebno osjetljive informacije i sl.) regulirana posebnim propisima, u kojem su slučaju isključene odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.