KLASA: UP/II-008-07/18-01/583
URBROJ: 401-01/05-18-6
Zagreb, 10. 10. 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe .........iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske pošte d.d., broj: HP-08-014932/18 od 15. 6. 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske pošte d.d., broj: HP-08-014932/18 od 15. 6. 2018. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici ponude Hrvatske pošte d.d. broj 192 te preslici potvrde o primitku transakcije kojom se dokazuje uplata ukupnog troška za izlaganje Hrvatske pošte d.d. na Viroexpo-u 2018. godine.
3. Nalaže se Hrvatskoj pošti d.d. da u roku od 30 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatske pošte d.d. (u daljnjem tekstu: Hrvatska pošta) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 31. 5. 2018. godine, kojim je zatražena informacija o ukupnom trošku Hrvatske pošte za izlaganje na Virexpo-u 2018. godine. Žaliteljev zahtjev odbijen je temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, budući da je propustilo navesti rezultat i objašnjenje provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Žalitelj smatra kako je zatraženi podatak od interesa javnosti stoga osporava rješenje Hrvatske pošte i predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 31. 5. 2018 godine zatražio od Hrvatske pošte dostavu informacije koliki je bio ukupan trošak tijela javne vlasti za izlaganje na Virexpo-u 2018. godine, te ako je moguće, žalitelj traži da se u ukupni iznos uključi i trošak djelatnika (putni nalozi, hrana, smještaj i sl.).
Hrvatska pošta u obrazloženju pobijanog rješenja, kojim je odbila žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, navodi kako je sukladno provedenom testu razmjernosti i javnog interesa te sukladno članku 3. Pravilnika o poslovnoj tajni utvrđeno da informacija predstavlja poslovnu tajnu, stoga je trebalo u smislu odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama ograničiti pristup takvoj informaciji.
U dostavljenom testu razmjernosti i javnog interesa Hrvatska pošta u bitnom navodi kako se tražena informacija ne odnosi na državnu sigurnost, zdravlje građanstva, potanja obrane niti na druga slična pitanja koja bi se mogla apostrofirati od visokog značenja za širu javnost, niti se odnosi na javnu osobu niti državnog dužnosnika. Stoga Hrvatska pošta zaključuje da u ovom segmentu interes javnosti ne prevladava nad interesom zaštite poslovanja tijela javne vlasti koje je ujedno i trgovačko društvo. S druge strane, tijelo javne vlasti smatra kako bi odavanje ovih poslovnih tajni u bitnome moglo narušiti tržišne pozicije tijela javne vlasti koje svoj položaj i opstojnost realizira isključivo kroz otvoreno tržišno natjecanje na slobodnom tržištu poštanskih usluga. Hrvatska pošta zaključuje kako interes zaštite poslovne tajne trgovačkog društva prevladava nad interesom prava na pristup informacijama, te bi objava, odnosno davanja traženih informacija mogla nanijeti neopravdanu štetu tržišnoj poziciji Hrvatske pošte.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Hrvatska pošta prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenila zakonske odredbe.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Hrvatska pošta je po sudu Povjerenice za informiranje propustila prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu, te je ujedno nepravilno provela test razmjernosti i javnog interesa.
Naime, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Slijedom navedenog, Hrvatska pošta je u prvostupanjskom postupku bila dužna pružiti valjano obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi omogućavanjem uvida u ukupan trošak Hrvatske pošte za izlaganje na Virexpo-u 2018. godine dovelo do štetnih posljedica za njezine gospodarske interese, što je ratio legis instituta poslovne tajne.
Drugim riječima, tijelo javne vlasti ne smije spekulirati, nagađati i koristiti se argumentom zastrašivanja (argumentum in terrorem) oko nastanaka moguće štete prilikom davanja informacije, već zakonsku svrhu instituta poslovne tajne nalazimo u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese subjekta odnosno njegovu poziciju na tržištu.
Također, tijelo javne vlasti mora argumentirano ukazati na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa. Nije dovoljno pozvati se na zakonska ograničenja ili koristiti fraze (nastala bi šteta za gospodarske interese), već je potrebno iste utemeljiti i obrazložiti kako bi se utvrdila vjerojatnost ozbiljne povrede.
Osim toga, Hrvatska pošta prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa nije uzela u obzir da se tražena informacija odnosi na potrošnju sredstava trgovačkog društva u vlasništvu države, što samo po sebi stavlja navedeno trgovačko društvo u drugačiji položaj u odnosu na trgovačka društva u privatnom vlasništvu.
Budući da navedena sredstva nisu privatna sredstva od privatnog trgovačkog društava, smatraju se javnim sredstvima, jer njima država upravlja putem trgovačkog društva u svojem vlasništvu, a upravljanje se provodi u općem interesu, u ime i za račun građana, racionalno i transparentno.
U tom je smislu člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
S obzirom da zatražena informacija nije klasificirana stupnjem tajnosti, već je proglašena poslovnom tajnom, ona bi, sukladno zakonskom izričaju, trebala biti dostupna javnosti, budući da se traži neposredna potrošnja sredstava Hrvatske pošte.
Osim toga, onemogućavanje pristupa informacijama o potrošnji sredstava trgovačkog društva u vlasništvu države izaziva sumnju da ograničenje od pristupa skriva nekompetentnost, loše upravljanje, rad za privatne interese i moguću korupciju.
Dosadašnjom upravnosudskom praksom, rješenjima drugostupanjskog tijela u zaštiti prava na pristup informacijama te teleološkim tumačenjem cilja i svrhe Zakona o pravu na pristup informacijama došlo se je do stajališta kako informacije o potrošnji sredstava trgovačkih društava u vlasništvu države ili jedinica lokalne i područne samouprave predstavljaju informacije od javnog interesa.
Navedene primjere iz prakse mogu se pronaći na Tražilici odluka i mišljenja Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (TOM), na poveznici, http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog Povjerenica za informiranje nije utvrdila opravdanim razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.