KLASA: UP/II-008-07/18-01/681
URBROJ: 401-01/10-18-1
Zagreb, 24. rujna 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske elektroprivrede d.d., broj: E-56/18/ZV od 03. siječnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske elektroprivrede d.d. broj: E-56/18/ZV od 03. siječnja 2018. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio podatke o isplatama od strane HEP-Opskrba d.o.o. odvjetnicima i javnim bilježnicima za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 30. lipnja 2017. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da istu ulaže zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da obrazloženje pobijanog rješenja nema navoda niti o subjektivnim niti o objektivnim obilježjima zloupotrebe, čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Zaključno navodi da podaci o raspolaganju javnim sredstvima moraju biti automatski dostupni svima, te ne postoji mogućnost zloupotrebe prava na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama broj: 17-2234/17-93/66 od 05. srpnja 2017. godine tražio podatke o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima u razdoblju od 01. siječnja 2014. godine do 30. lipnja 2017. godine po pojedinom javnom bilježniku te o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima u razdoblju od 01. siječnja 2014. godine do 30. lipnja 2017. godine po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima od strane HEP-Ospkrba d.o.o.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da žalitelj traži veliki broj informacija, čime dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
Uzimajući u obzir sve navedeno, osnovano žalitelj u žalbi navodi da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, s obzirom da se obrazloženje pobijanog rješenja svodi na puko reproduciranje odredbe članka 23. stavka 5. točka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno u čemu bi se sastojalo opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Osim toga, osnovano žalitelj ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-281/17-6 od 30. studenog 2017. godine u kojoj je u bitnom navedeno da informacije o raspolaganju javnim sredstvima moraju biti automatski dostupne svakome, odnosno da u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama.
S obzirom da je Republika Hrvatska jedini vlasnik prvostupanjskog tijela, proizlazi kako se radi o vlasništvu svih građana te slijedom navedenog i o javnim sredstvima, bez obzira što je HEP dioničko društvo koje posluje na tržištu. S obzirom da je Republika Hrvatska jedini dioničar HEP-a, HEP je obvezan obavljati svoju djelatnost odgovorno, učinkovito i transparentno u odnosu prema vlasniku a time podredno i prema građanima Republike Hrvatske, a što se odnosi i na društva HEP grupe preko kojih HEP d.d. obavlja određeni dio svoje djelatnosti.
Dakle, u konkretnom slučaju informacije koje žalitelj traži predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima (isplate odvjetnicima i javnim bilježnicima), u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama što znači da u konkretnom slučaju tijelo javne vlasti nije niti bilo dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa.
Osim toga, u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-199/17 od 23. veljače 2017. godine zauzet je stav da potrošnja koju vrši prvostupanjsko tijelo kao trgovačko društvo u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.