KLASA: UP/II-008-07/18-01/601
URBROJ: 401-01/11-18-2
Zagreb, 20. rujna 2018.
Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.), povodom žalbe ......... iz Sarvaša, ........., Osijek, izjavljenu protiv rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava KLASA: UP/I-008-02/18-02/09, URBROJ: 524-02-02-02/1-18-2 od 11. srpnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava KLASA: UP/I-008-02/18-02/09, URBROJ: 524-02-02-02/1-18-2 od 11. srpnja 2018. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Rješenjem Ministarstva rada i mirovinskog sustava KLASA: UP/I-008-02/18-02/09, URBROJ: 524-02-02-02/1-18-2 od 11. srpnja 2018. godine odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... od 27. lipnja 2018. godine (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je iz evidencije ulazaka stranaka u službene prostorije Inspektorata rada, Područnog ureda Osijek, zatražio potvrdu da je dana 16. ožujka 2017. godine bio u službenim prostorijama Inspektorata rada Područnog ureda Osijek te potvrdu je li istoga dana evidentirana njegova supruga ........., temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju.
Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravodobno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je zahtjevom za pristup informacijama od 27. lipnja 2018. godine od Inspektorata rada, Područni ured Osijek zatražio presliku evidencije da je dana 13. ožujka 2017. godine bio u službenim prostorijama navedenog tijela, točnije u uredu više inspektorice ......... te informaciju sa dokazom je li u njegovoj pratnji istoga dana evidentirana i njegova supruga ......... Nadalje, navodi da se navedeno nalazi evidentirano u knjizi evidencije ulazaka stranaka u službene prostorije Inspektorata rada u Osijeku. Također, navodi da je osporenim rješenjem nezadovoljan te smatra da se ovdje ne radi o traženju nikakvih tajnih podataka već o javnoj evidenciji u državnoj ustanovi. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Iz spisa predmeta je utvrđeno kako je žalitelj od Ministarstva rada i mirovinskog sustava zatražio informacije iz evidencije ulazaka u prostorije Inspektorata rada, Područnog ureda u Osijeku, odnosno dokaz da su on i njegova supruga dana 16. ožujka 2018. godine bili u prostorijama navedenog tijela, odnosno uredu više inspektorice ......... te da na istome budu vidljivi vrijeme ulaska i izlaska te ured i državni službenik s kojim je vođen razgovor. Također je utvrđeno da je postupajući po predmetnom zahtjevu, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-02/18-02/09, URBROJ: 524-02-02-02/1-18-2 od 11. srpnja 2018. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju te ne zna gdje se ista nalazi.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno da se Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, zaključivši da se u predmetnom slučaju radi o zahtjevu za pristup informacijama, upustilo u rješavanje zahtjeva, iako je iz istog razvidno da se ne radi o zahtjevu za pristup informacijama te je isti odbačen temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, izvršenim uvidom u zahtjev koji je žalitelj podnio Ministarstvu rada i mirovinskog sustava vidljivo je da se istim traži dokaz o tome je li žalitelj zajedno sa suprugom određenog dana pristupila u službene prostorije Inspektorata rada u Područnom uredu u Osijeku, a što zapravo predstavlja traženje uvida u osobne podatke, premda žalitelj svoj zahtjev naziva zahtjevom za pristup informacijama.
S obzirom na navedeno, u drugostupanjskom je postupku zaključeno da Ministarstvo rada i mirovinskog sustava rješavajući o predmetnom zahtjevu nije pravilno utvrdilo činjenice odnosno pravo stanje stvari, pa je slijedom navedenog pogrešno primijenio i materijalno pravo. Stoga je osporeno rješenje nužno poništiti i vratiti predmet na prvostupanjski postupak.
Odredbom članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako se odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Člankom 23. stavkom 1. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
S obzirom da je žalitelj u predmetnom slučaju od tijela javne vlasti, iz knjiga evidencije ulazaka stranaka tražila dokaz o tome je li on osobno u pratnji supruge na dan 16. ožujka 2017. godine pristupila u službene prostorije Inspektorata rada, Područnog ureda Osijek, razvidno je da isto predstavlja traženje uvida u osobne podatke koje se ne ostvaruje temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, nego temeljem drugog propisa odnosno sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka.
Naime, člankom 15. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da ispitanik ima pravo dobiti od voditelja obrade potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te ako se takvi osobni podaci obrađuju, pristup osobnim podacima i sljedećim informacijama: svrsi obrade; kategorijama osobnih podataka o kojima je riječ; primateljima ili kategorijama primatelja kojima su osobni podaci otkriveni ili će im biti otkriveni, osobito primateljima u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama; ako je to moguće, predviđenom razdoblju u kojem će osobni podaci biti pohranjeni ili, ako to nije moguće, kriterijima korištenima za utvrđivanje tog razdoblja; postojanju prava da se od voditelja obrade zatraži ispravak ili brisanje osobnih podataka ili ograničavanje obrade osobnih podataka koji se odnose na ispitanika ili prava na prigovor na takvu obradu; pravu na podnošenje pritužbe nadzornom tijelu; ako se osobni podaci ne prikupljaju od ispitanika, svakoj dostupnoj informaciji o njihovu izvoru; postojanju automatiziranog donošenja odluka, što uključuje izradu profila iz članka 22. stavaka 1. i 4. te, barem u tim slučajevima, smislenim informacijama o tome o kojoj je logici riječ, kao i važnosti i predviđenim posljedicama takve obrade za ispitanika. Ako se osobni podaci prenose u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, ispitanik ima pravo biti informiran o odgovarajućim zaštitnim mjerama u skladu s člankom 46. koje se odnose na prijenos. Voditelj obrade osigurava kopiju osobnih podataka koji se obrađuju. Za sve dodatne kopije koje zatraži ispitanik voditelj obrade može naplatiti razumnu naknadu na temelju administrativnih troškova. Ako ispitanik podnese zahtjev elektroničkim putem te osim ako ispitanik zatraži drukčije, informacije se pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku. Pravo na dobivanje kopije iz stavka 3. ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih.
Posebno se ističe da se pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama odnosi na pristup javnim informacijama koje su u posjedu tijela javne vlasti i koje bi bile dostupne bilo kojoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi koja bi ih zatražila, bez iznimke, te koje nisu vezane uz pojedinačne postupke uređene posebnim propisima kao što je slučaj u ovom predmetu. Naime, ukoliko bi se informacija dostavila žaliteljici temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, to bi značilo da bi bilo koji drugi korisnik trebao dobiti tu istu informaciju s obzirom da su sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama svi korisnici jednaki u ostvarivanju prava na pristup informacijama i od njih se ne traži poseban pravni interes. Upravo iz razloga što u pojedinim slučajevima treba zaštiti određene vrijednosti i prava drugih (primjerice osobni podaci), postoje posebni pravni temelji za ostvarivanja prava na pristup informacijama prema drugim posebnim propisima, koji daju samo određenoj stranci ili zainteresiranoj osobi pravni legitimitet da dođe do zatraženih informacija.
Slijedom svega navedenog je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje odluke o predmetnom zahtjevu, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar, posebno imajući na umu gore navedene odredbe drugog posebnog propisa koji propisuje pravo uvida u osobne podatke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.