KLASA: UP/II-008-07/17-01/1111
URBROJ: 401-01/10-18-5
Zagreb, 06. rujna 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ........., novinara Telegram media grupe d.o.o., izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Zagrebu, KLASA: UP/I-053-01/17-01/28, URBROJ: 380-062/105-17-2 od 23. studenog 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Sveučilišta u Zagrebu, KLASA: UP/I-053-01/17-01/28, URBROJ: 380-062/105-17-2 od 23. studenog 2017. godine.
2. Odobrava se ........., novinaru Telegram media grupe d.o.o., pravo na pristup preslici Kartice poslovnog partnera Mihočević i Bajs d.o.o. za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 15. studenog 2017. godine.
3. Nalaže se Sveučilištu u Zagrebu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
4. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u preostalom dijelu zahtjeva.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama novinara Telegram media grupe d.o.o. ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio sljedeće informacije: 1. Ima li Sveučilište vlastitu pravnu službu? Koliko je pravnika u njoj zaposleno? 2. Kada je Sveučilište angažiralo odvjetničko društvo Mihočević&Bajs? 3. Je li odvjetničko društvo Mihočević&Bajs angažirano nakon procesa javne nabave? 4. Koliki je ukupni trošak angažmana odvjetničkog društva Mihočević&Bajs od strane Sveučilišta? 5. Koje je sve usluge spomenuto odvjetničko društvo obavljalo za Sveučilište? 6. U kojim sve sporovima odvjetničko društvo Mihočević&Bajs zastupa ili je zastupalo Sveučilište?, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno da postoje osnove sumnje da bi objavljivanje istih moglo ugroziti neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da prvostupanjsko rješenje nije zakonski osnovano jer je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, uslijed čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o klasificiranim podacima, niti se traže informacije iz nekog postupka. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o potrošnji sredstava tijela javne vlasti, za što se podrazumijeva javni interes, odnosno pravo svake fizičke i pravne osobe da zna na koji način se troše navedena sredstva. Predlaže da se žalba prihvati.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. studenog 2017. godine tražio sljedeće informacije:
U odnosu na točke 1. i 3. zahtjeva žalitelju je dostavljen odgovor prvostupanjskog tijela elektroničkom poštom od 24. studenog 2017. godine, pa su predmet žalbenog postupka točke 2., 4., 5. i 6. zahtjeva za pristup informacijama žalitelja.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno da postoje osnove sumnje da bi objavljivanje traženih informacija moglo utjecati na vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, bez navođenja konkretnih razloga za i protiv omogućavanja pristupa traženoj informaciji.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenje ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Također je pogrešno primijenjena odredba članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se u obrazloženje rješenja svodi samo na reproduciranje sadržaja navedene zakonske odredbe, te nije jasno na koji bi način, i objavljivanje koje informacije moglo utjecati na neovisno i nepristrano vođenje određenog postupka.
Iako su dopisom Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/1111, URBROJ: 401-01/04-18-2 od 22. siječnja 2018. godine, koji je prvostupanjsko tijelo zaprimilo dana 23. siječnja 2018. godine, odnosno dopisom, KLASA: UP/II-008-07/17-01/1111, URBROJ: 401-01/10-18-3 od 28. ožujka 2018. godine, koji je zaprimljen dana 03. travnja 2018. godine, od prvostupanjskog tijela zatražen uvid u informacije koje su predmet postupka u smislu članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljena je samo Kartica poslovnog partnera Mihočević&Bajs za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 15. studenog 2017. godine.
Uvidom u Karticu poslovnog partnera za Mihočević&Bajs d.o. za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 15. studenog 2017. godine utvrđeno je da isti sadrži podatak o broju računa, datumu, opisu knjiženja (za koju radnju je odvjetničkom društvu isplaćen iznos).
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Osim toga treba uzeti u obzir odredbu članka 2. stavkom 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17) propisano je da se visoko obrazovanje temelji na otvorenosti visokih učilišta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici, a člankom 47. stavkom 2. navedenog Zakona propisano je da visoka učilišta svoju djelatnost obavljaju kao javnu službu.
Nadalje, iz Statuta Sveučilišta u Zagrebu, koji je dostupan na internetskoj stranici (pročišćeni tekst) proizlazi da se dio sredstava za rad osigurava u državnom proračunu (članak 101. Statuta).
Slijedom navedenog, kako je iz Kartice poslovnog partnera razvidno koji iznos tijelo javne vlasti plaća za odvjetničke usluge, Povjerenica za informiranje smatra da se u konkretnom slučaju radi o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima, a koje su dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
Dakle, pravilno žalitelj zaključuje da se u predmetnom slučaju radi o potrošnji sredstava tijela javne vlasti što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima, te da se za navedenu informaciju zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkama 1. 2. i 3. izreke.
Međutim, iz dostavljene Kartice poslovnog partnera nije moguće sa sigurnošću utvrditi kad je prvostupanjsko tijelo angažiralo navedeno odvjetničko društvo, posebno imajući u vidu činjenicu da Povjerenici za informiranje u žalbenom postupku nije dostavljen ugovor o zastupanju ili neki drugi dokument koji bi sadržavao informacije koje su predmet zahtjeva žalitelja
Naime, Kartica poslovnog partnera upućuje samo na trošak za 2017. godinu (siječanj-studeni), te nije moguće utvrditi sa sigurnošću utvrditi predstavlja li navedeni podatak o ukupnim isplatama odvjetničkom društvu ili se radi samo o podatku za 2017. godinu (do dana podnošenja zahtjeva).
Što se tiče točaka 5. i 6. zahtjeva žalitelja, također se ističe da iz pobijanog rješenja nije razvidno na koji je način riješen navedeni dio zahtjeva žalitelja.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, a zbog pogrešne primjene članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao pod točkom 4. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, odnosno utvrditi posjeduje li tražene informacije kao informacije kao izrađeni podatak u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, te utvrditi može li se na traženu informaciju primijeniti neko od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko utvrdi da se na traženu informaciju može primijeniti neko od zakonskih ograničenja, prvostupanjsko tijelo će provesti test razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, kako bi utvrdilo prevladava li potreba za ograničenjem prava na pristup informacijama ili prevladava javni interes za traženim informacijama, uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.