KLASA: UP/II-008-07/18-01/494
URBROJ: 401-01/10-18-3
Zagreb, 27. kolovoza 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe vijećnika u Županijskoj skupštini Vukovarsko-srijemske županije ........., ........., Vukovar izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva GTG Vinkovci d.o.o., Ur. br. 115/18 od 28. svibnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva GTG Vinkovci d.o.o., Ur. br. 115/18 od 28. svibnja 2018. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Ugovora o pravima, obvezama i plaći člana Uprave od 20. prosinca 2010. godine na način da se na istom prekriju podaci o adresi i osobnom identifikacijskom broju direktora, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama odluka Nadzornog odbora GTG Vinkovci d.o.o. od 30. rujna 2013. godine i 14. veljače 2018. godine.
4. Nalaže se trgovačkom društvu Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o. da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ........., vijećnika u Županijskoj skupštini Vukovarsko-srijemske županije od 15. svibnja 2018. godine (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio kopiju važećeg ugovora o radu između gradske tvrtke GTG Vinkovci d.o.o. i ........., temeljem članka 15. stavka 2. točki 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju zaštićene osobne podatke, kao i poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da ulaže žalbu na prvostupanjsko rješenje. Ističe da je interes javnosti ispred osobnog interesa pojedinca. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. svibnja 2018. godine tražio kopiju važećeg ugovora o radu između gradske tvrtke GTG Vinkovci i .........
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija ne predstavlja klasificirani podatak.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja, odnosno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da ne preteže javni interes za traženim informacijama u odnosu na štetu koja bi mogla nastati za zaštićene interese.
Navedeno stajalište prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno u čemu bi se sastojala šteta i za čije interese ako bi se učinio dostupnim ugovor o radu s direktorom prvostupanjskog tijela, pa se ne može prihvatiti navod prvostupanjskog tijela da bi tražena informacija mogla predstavljati poslovnu tajnu.
Osim toga, iz predmetnog ugovora (osim podatka o plaći) vidljivi su i drugi troškovi koje tijelo javne vlasti plaća direktoru društva (službena putovanja, stručni seminari, službeni automobil i dr.), a koji troškovi nedvojbeno predstavljaju raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Također treba imati u vidu činjenicu da se traže podaci za odgovornu osobu u tijelu javne vlasti, odnosno direktora koji vodi poslove društva.
Uvidom u sudski registar za društvo GTG Vinkovci d.o.o. utvrđeno je da su osnivači navedenog društva jedinice lokalne samouprave (gradovi i općine) te Hrvatske vode.
Kako su osnivači navedenog društva u većem dijelu jedinice lokalne samouprave za koje vrijedi načelo transparentnosti u djelovanju, tada se po logici stvari isto odnosi i na prvostupanjsko tijelo. Osim toga, Povjerenica za informiranje smatra da se u konkretnom slučaju o javnim sredstvima, posebno imajući u vidu činjenicu da iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je temeljni kapital društva povećan za iznos od 6.073.800,00 kn (na iznos od 8.404.100,00 kn), a koji iznos predstavlja vrijednost nekretnina koje Grad Vinkovci kao osnivač društva unosi u temeljni kapital društva.
Osim toga, treba uzeti u obzir činjenicu da prvostupanjsko tijelo obavlja djelatnost u općem interesu, u konkretnom slučaju proizvodnju i distribuciju toplinske energije, održavanje groblja i krematorija te tržnice na malo.
Naime, riječ je o informacijama za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer se radi o tijelu javne vlasti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, pa bi informacije iz kojih je vidljivo trošenje javnih sredstava, radi transparentnog rada tijela javne vlasti, trebale biti dostupne javnosti u skladu s ciljem Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na navode prvostupanjskog tijela da je u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes, ističe se sljedeće.
Iako se u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo poziva i na odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), koja je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine, ističe se sljedeće.
Dana 25. svibnja 2018. godine na snagu je stupio Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, 42/18), te je sukladno članku 56. navedenog Zakona istog dana prestao vrijediti Zakon o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).
Člankom 55. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da će postupci započeti do stupanja na snagu navedenog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).
Kako je u konkretnom slučaju zahtjev žalitelja za pristup informacijama podnesen dana 15. svibnja 2018. godine, dakle prije stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka, u konkretnom slučaju trebalo je primijeniti odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka.
Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03, 118/06., 41/08, 130/11 i 106/12 – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj, a svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. navedenog Zakona propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (u daljnjem tekstu: ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
Posebno se ističe da sama činjenica da određena informacija sadrži osobne podatke, ne znači da je navedeni podatak automatski zaštićen.
Osim toga, ističe se da u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije niti razmotrilo mogućnost primjene odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojoj će se preostali dijelovi informacije učinili dostupnim, ako tražena informacija sadrži i podatak koje podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. navedenog članka.
Naime, predmet zahtjeva žalitelja je ugovor o radu, a činjenica što isti sadrže i osobne podatke, ne može biti razlog za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama u cijelosti.
Slijedom navedenog, valjalo je u žalbenom postupku temeljem članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama provesti test razmjernosti te utvrditi mogu li se tražene informacije omogućiti žalitelju.
U odnosu na podatak o adresi i osobnom identifikacijskom broju direktora društva, Povjerenica za informiranje smatra da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa istim, već preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa traženim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava navedenih osobnih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Što se tiče podatka o imenu i prezimenu direktora društva, ističe se da je navedeni podatak javno objavljen na web stranici sudskog registra, iz kojeg razloga isti ne može predstavljati zaštićeni osobni podatak, a također se radi i o osobi čiji se rad financira iz javnih sredstava, a kako je to gore obrazloženo.
S obzirom da su odlukama Nadzornog odbora izmijenjene odredbe ugovora koji je predmet postupka, te imajući u vidu činjenicu da žalitelj traži važeći ugovor o radu, te činjenicu da informacija koju daje tijelo javne vlasti mora biti potpuna i točna (članak 7. Zakona o pravu na pristup informacijama), žalitelju se omogućuje i pristup navedenim odlukama u točki 3. izreke ovog rješenja.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.