KLASA: UP/II-008-07/17-01/946

URBROJ: 401-01/04-18-9

Zagreb, 20. srpnja 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/102, URBROJ: 511-01-11-17-6 od 18. rujna 2017. godine,u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/102, URBROJ: 511-01-11-17-6 od 18. rujna 2017. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio da mu se dostavi: „1. Da li su na dan 22. studeni 2016. godine: ........., tada čelnik Uprave kriminalističke policije, sada glavni ravnatelj policije; ........., čelnik Službe za unutarnju kontrolu (SUK); ........., tada čelnik PNUSKOK-a, sada Uprave kriminalističke policije; ........., ozop načelnika Ureda glavnog ravnatelja policije; ........., tada čelnik Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije, sada PNUSKOK-a; ........., policijska službenica u SUK-u te ......... policijski službenik u SUK-u bili na popisu adresata tzv. medijskih informacija koje Služba za odnose s javnošću MUP-a svakodnevno priprema i dostavlja intranetom, putem liste adresata? 2. Da li je za dan 22. studenog 2016. godine pripremljena medijska informacija čiji je sastavni dio bio i članak objavljen u Nacionalu broj 969 od istog datuma, pod nazivom „PNUSKOK nastavlja istrage u AKD-u: dopunjene kaznene prijave protiv čelnika tvrtke“, i podnaslova „Djelatnici PNUSKOK-a prijavili su predsjednika NO-a ........., bivšu direktoricu ......... i šeficu pravnih poslova .........“ te koji joj je atribut, odnosno napomena pridodana? 3. Da li su naveden osobe (kao pod 1.) od 22. studenog 2016. do 17. veljače 2017. godine poduzele zakonom i drugim propisima predviđene mjere i aktivnosti kako bi utvrdili okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo iz članka 307. KZ-a, odnosno kako bi se utvrdila disciplinska odgovornost počinitelja koji je omogućio objavljivanje Posebnog izvješća PNUSKOK-a broj: 511-01-74/5-K-5/16 AP, od 27. listopada 2016. u Nacionalu (kao pod 2.).“ Zahtjev žalitelja je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točka 3. tog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je pobijanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova odbijen njegov zahtjev za pristup informaciji od 24. srpnja 2017. godine kojim je zatražio ukupno tri informacije koje se odnose na medijske informacije Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno da li su adresati kojima je medijska informacija od 22. studenog 2016. godine dostavljena poduzeli zakonom propisane mjere i radnje. Nadalje navodi kako mu je Ministarstvo unutarnjih poslova 31. srpnja 2017. godine odgovorilo dopisom kako neće udovoljiti njegovom zahtjevu budući se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ne odnose na stranke u postupku. Također navodi da s obzirom da u mailu kojim mu je dostavljen navedeni dopis Ministarstva unutarnjih poslova nije bilo navedeno na koje se postupke mislio izjavio je žalbu. Žalitelj ističe kako je početkom listopada zaprimio pobijano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova u kojem se navode drugi razlozi zbog kojih mu se uskraćuju tražene informacije. Nadalje ističe da mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno mi je zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, te da rješenje osporavam u cijelosti, odnosno u dijelu koji se odnosi na razloge odbijanja pristupa informaciji. Žalitelj navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene zakona. Nadalje navodi kako je Ministarstvo unutarnjih poslova nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što ne želi iznijeti istinite i vjerodostojne informacije budući se prikriva nezakonit rad čelnika Ministarstva unutarnjih poslova, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama jer nije jasno, obzirom na dva razloga koja su u koliziji, a navedena u dva različita pismena Ministarstva unutarnjih poslova, iz kojih razloga mu se odbija tražena informacija. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. srpnja 2017. godine, koje je Ministarstvo unutarnjih poslova zaprimilo dana 27. srpnja 2017. godine, zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova da mu se dostavi: „1. Da li su na dan 22. studeni 2016. godine: ........., tada čelnik Uprave kriminalističke policije, sada glavni ravnatelj policije; ........., čelnik Službe za unutarnju kontrolu (SUK); ........., tada čelnik PNUSKOK-a, sada Uprave kriminalističke policije; ........., ozop načelnika Ureda glavnog ravnatelja policije; ........., tada čelnik Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije, sada PNUSKOK-a; ........., policijska službenica u SUK-u te ......... policijski službenik u SUK-u bili na popisu adresata tzv. medijskih informacija koje Služba za odnose s javnošću MUP-a svakodnevno priprema i dostavlja intranetom, putem liste adresata? 2. Da li je za dan 22. studenog 2016. godine pripremljena medijska informacija čiji je sastavni dio bio i članak objavljen u Nacionalu broj 969 od istog datuma, pod nazivom „PNUSKOK nastavlja istrage u AKD-u: dopunjene kaznene prijave protiv čelnika tvrtke“, i podnaslova „Djelatnici PNUSKOK-a prijavili su predsjednika NO-a ........., bivšu direktoricu ......... i šeficu pravnih poslova Željku Kovačić“ te koji joj je atribut, odnosno napomena pridodana? 3. Da li su navedene osobe (kao pod 1.) od 22. studenog 2016. do 17. veljače 2017. godine poduzele zakonom i drugim propisima predviđene mjere i aktivnosti kako bi utvrdili okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo iz članka 307. KZ-a, odnosno kako bi se utvrdila disciplinska odgovornost počinitelja koji je omogućio objavljivanje Posebnog izvješća PNUSKOK-a broj: 511-01-74/5-K-5/16 AP, od 27. listopada 2016. u Nacionalu (kao pod 2.).“ Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova dopisom KLASA: 008-01/17-01/102, URBROJ: 511-01-11-17-2 od 31. srpnja 2017. godine obavijestilo žalitelja da se na njegov zahtjev primjenjuje odredba članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i da se u predmetnom slučaju ne radi o zahtjevu na koji se primjenjuje Zakon o pravu na pristup informacijama. Također je utvrđeno da se žalitelj dana 2. kolovoza 2017. godine, putem maila, obratio Ministarstvu unutarnjih poslova navodeći da je zaprimio njihov odgovor, ali mu nije jasno niti je u dopisu obrazloženo na kakav se postupak u svom odgovoru Ministarstvo poziva, te da smatra da je Ministarstvo unutarnjih poslova povrijedilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno protuzakonito mu uskratilo tražene informacije pa stoga ovim putem izjavljuje žalbu. Nadalje,uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova donijelo rješenje KLASA: 008-01/17-01/102, URBROJ: 511-01-11-17-6 od 18. rujna 2017. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točka 3. tog Zakona.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je »Informacija« svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. istog Zakona propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Međutim, prema ocjeni Povjerenice za informiranje u prvostupanjskom postupku nisu poštovana pravila postupka, te činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima. Naime, Ministarstvo unutarnjih poslova u pobijanom rješenju KLASA: 008-01/17-01/102, URBROJ: 511-01-11-17-6 od 18. rujna 2017. godine, je samo navelo da je u provedenom postupku utvrđeno kako se traženi podaci u točkama od 1. do 3. žaliteljeva zahtjeva ne smatraju informacijama u skladu s gore navedenim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, bez detaljnijeg obrazloženja zašto informacije koje traži žalitelj ne bi bile informacije u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, u žalbenom postupku su dana 22. svibnja 2018. godine, u prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova na adresi Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, zaposlenici Ureda povjerenice za informiranje izvršili uvid u listu adresata medijske informacije od 22. studenoga 2016. godine i samu medijsku informaciju, o čemu je sastavljen Zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, Kabineta ministra, Službe za odnose sa javnošću KLASA: 008-01/17-01/102, URBROJ: 511-01-11-18-14 od 22. svibnja 2018. godine, te je tom prilikom utvrđeno da lista adresata i medijska informacija postoje kao gotove izrađene informacije u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je stoga nejasno pozivanje Ministarstva unutarnjih poslova u pobijanom rješenju na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u tom dijelu žaliteljevog zahtjeva. U odnosu na traženu informaciju iz točke 3. žaliteljevog zahtjeva, u žalbenom postupku je utvrđeno da ista nije dostavljena Povjerenici za informiranje tijekom žalbenog postupka kao dio spisa predmeta, niti je ista predočena na uvidu održanom dana 22. svibnja 2018. godine.

Sukladno navedenom na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), poništeno je prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku Ministarstvo unutarnjih poslova dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima te utvrditi da li posjeduje izrađene informacije u odnosu na sve tri točke iz žaliteljevog zahtjeva, a nakon toga utvrditi da li postoje ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko Ministarstvo unutarnjih poslova utvrdi da postoje zakonska ograničenja za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da Ministarstvo unutarnjih poslova kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženim informacijama. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obveza tijelu javne vlasti da u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. toga članka, preostale dijelove informacije učini dostupnima. Ukoliko dođe u konkretnom slučaju do provedbe testa razmjernosti i javnog interesa te Ministarstvo unutarnjih poslova utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva. Ukoliko utvrdi da nema zakonskih razloga za ograničenje, u obvezi je informacije učiniti dostupnima. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a nakon primitka ovog rješenja, Ministarstvo unutarnjih poslova obvezno je u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.