KLASA: UP/II-008-07/18-01/47
URBROJ: 401-01/04-18-6
Zagreb, 18. srpnja 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 122. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe ......... iz Osijeka, ........., izjavljene protiv rješenja o prigovoru Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-19 od 8. siječnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje o prigovoru Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-19 od 8. siječnja 2018. godine.
2. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... od 22. rujna 2016. godine.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-19 od 8. siječnja 2018. godine, odbijen je prigovor ......... (dalje u tekstu: žalitelj) izjavljen protiv obavijesti Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-13 od 7. listopada 2016. godine, koju je zaprimio povodom svog zahtjeva za pristup informacijama od 22. rujna 2016. godine. Žalitelj je u navedenom zahtjevu od Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku zatražio da mu se na kućnu adresu dostavi preslika „informacije“ u obliku napisanog dokumenta neovisno o njegovom nenapisanom nazivu (npr. „traženje“) i to „pisano traženje zamjenice državnog odvjetnika Republike Hrvatske ......... da u spis DORH-a broj KZZ-DO-3/2015 u vezi ZZZ ......... iz spisa ODO u Osijeku KR-DO-580/2015 dostavi obrazloženo mišljenje“.
Protiv citiranog rješenja o odbijanju prigovora žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da članak 122. Zakona o općem upravnom postupku na koji se Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku) poziva je potpuno promašen i ne predviđa nikakvo odbijanje prigovora, a da je iz pobijanog rješenja očito kako ODO u Osijeku i dalje opstruira Zakon o pravu na pristup informacijama i instrukcije koje je Povjerenica uputila ODO-u u Osijeku 27. studenoga 2017. godine. Ističe kako je u rješenju PPI-DO-4/2016-2 od 14. lipnja 2016. godine, neprijeporno priznanje ODO-a u Osijeku da u spisu KR-DO-580/2015 doista postoji nekakvo „izrađeno mišljenje“ koje se još uvijek skriva, a kako se ono točno i doslovno zove korisniku kao stranci nije dopušten ni uvid u spis KR-DO-580/15 po članku 184. Zakona o kaznenom postupku, pa isti ne može ni znati precizne formulacije iz spisa. Nadalje navodi da bez obzira kako se to „mišljenje“ točno zvalo on želi presliku (molbe, zamolbe, zahtjeva, naloga ili kako god se već zove) onoga tko je zatražio izradu tog mišljena o njemu iz spisa koji nije klasificiran. Također navodi da želi informaciju u obliku preslike tog „mišljenja“ ili kako god se zvalo. Ističe kako ODO u Osijeku nije provelo test razmjernosti i obrazložio čiji to privatni interes prevladava nad javnim interesom da bi se informacije od njega skrivale i da on nije stranka u postupku. Također ističe kako je on u ranijim žalbama detaljno obrazložio da se ne radi o identičnim zahtjevima nego je on prisiljen „napipavati“ točan naziv „mišljenja“ kako mu zahtjev ne bi bio odbačen s opravdanjem da takvo što ne postoji u spisu. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spise predmeta razvidno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 8. kolovoza 2016. godine, zaprimljenim u ODO-u u Osijeku dana 9. kolovoza 2016. godine zatražio od ODO-a u Osijeku da mu se na kućnu adresu dostave informacije (zahtjev i mišljenje) koje prema PPI-DO-4/2016-2 od 14. lipnja 2016. godine u spisu KR-DO-580/2015 nedvojbeno postoje kao gotove informacije: „1. presliku zahtjeva DORH-a upućenog ODO u Osijeku za davanjem „mišljenja“, 2. presliku „mišljenja“ ODO u Osijeku upućenog DORH-u.“ Također je razvidno da je ODO u Osijeku donio rješenje Broj: PPI-DO-4/2016-10 od 5. rujna 2016. godine, kojim je odbacio žaliteljev zahtjev u pogledu točke 1. žaliteljevog zahtjeva. U pogledu točke 2. žaliteljevog zahtjeva, ODO u Osijeku je žalitelju dostavio Obavijest Broj: PPI-DO-4/2016-11 od 5. rujna 2016. godine kojom se obavještava žalitelj da je o identičnom njegovom zahtjevu od 30. svibnja 2016. godine odlučeno rješenjem ODO-a u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-2 od 14. lipnja 2016. godine te da je po njegovoj žalbi na to rješenje cjelokupni spis predmeta upućen Povjereniku za informiranje radi odlučivanja.
Nadalje, uvidom u spise predmeta razvidno je da je žalitelj zahtjevom od 22. rujna 2016. godine zatražio od ODO-a u Osijeku da mu se na kućnu adresu dostavi preslika „informacije“ u obliku napisanog dokumenta neovisno o njegovom nenapisanom nazivu (npr. „traženje“) i to „pisano traženje zamjenice državnog odvjetnika Republike Hrvatske ......... da u spis DORH-a broj KZZ-DO-3/2015 u vezi ZZZ ......... iz spisa ODO u Osijeku KR-DO-580/2015 dostavi obrazloženo mišljenje“. Također je razvidno da je žalitelju ODO u Osijeku dostavilo Obavijest Broj: PPI-DO-4/2016-13 od 7. listopada 2016. godine kojom se obavještava žalitelj da je o identičnom njegovom zahtjevu odlučeno rješenjem ODO-a u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-10 od 5. rujna 2016. godine, u kojem mu je ukoliko je isti nezadovoljan, dana i pouka o pravnom lijeku. Nakon primitka navedene Obavijesti ODO-a u Osijeku žalitelj se dana 15. listopada 2016. godine, putem elektroničke pošte, obratio Povjerenici za informiranje podneskom nazvanim „Žalba“, a koji podnesak je Povjerenica za informiranje dopisom KLASA: 008-04/16-01/512, URBROJ: 401-01/11-17-4 od 22. studenoga 2017. godine ustupila ODO-u u Osijeku na nadležno rješavanje sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, budući se radilo o podnesku koji ima karakter prigovora protiv Obavijesti ODO-a u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-13 od 7. listopada 2016. godine. Odlučujući o prigovoru žalitelja, ODO u Osijeku donijelo je rješenje o prigovoru Broj: PPI-DO-4/2016-19 od 8. siječnja 2018. godine, kojim je odbilo prigovor kao neosnovan.
Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
Prema članku 122. Zakona o općem upravnom postupku, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.
Slijedom navedenog, a budući da je žalitelj podnio prigovor protiv Obavijesti ODO-a u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-13 od 7. listopada 2016. godine, o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem ODO-a u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-19 od 8. siječnja 2018. godine, a kojim je odbijen predmetni prigovor kao neosnovan, Povjerenica za informiranje je analognom primjenom članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nadležno drugostupanjsko tijelo.
Člankom 23. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kada obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio, a nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva.
Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da o postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkom 2., 3., 4. i 5. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno bez odgode obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem.
Iz citiranih odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama razvidno je da tijelo javne vlasti odlučujući o zahtjevu korisnika ne donosi uvijek rješenje, već da u slučajevima iz članka 23. stavka 1. točaka 2.-6. Zakona donosi obavijest protiv koje korisnici imaju pravo pravne zaštite podnošenja prigovora čelniku tijela.
Uvidom u rješenje ODO-a u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-10 od 5. rujna 2016. godine, u žalbenom postupku utvrđeno je da je temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama odbačen žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 8. kolovoza 2016. godine u pogledu točke 1. zahtjeva u kojoj je tražio dostavu preslike zahtjeva DORH-a upućenog ODO-u u Osijeku za davanjem „mišljenja“. U obrazloženju citiranog rješenja ODO-a u Osijeku navodi se da je uvidom u spis ODO-a u Osijeku Broj: KR-DO-580/2015 utvrđeno da u istom ne postoji „zahtjev DORH-a upućenog ODO-u u Osijeku za davanjem mišljenja“, kao i da se nigdje u rješenju ODO-a u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-2 od 14. lipnja 2016. godine ne navodi da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske uputilo ODO-u u Osijeku takav zahtjev. Također se u obrazloženju citiranog rješenja ODO-a u Osijeku navodi da ODO u Osijeku ne posjeduje informaciju koju žalitelj traži niti ima saznanja gdje se informacija nalazi. U citiranom rješenju ODO-a u Osijeku žalitelju je dana pouka o pravnom lijeku, a iz spisa predmeta proizlazi da žalitelj nije uložio žalbu na to rješenje.
Razmatrajući žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 8. kolovoza 2016. godine i zahtjev od 22. rujna 2016. godine, u žalbenom postupku je utvrđeno da je ODO u Osijeku pravilno ocijenio da je žaliteljevo traženje u zahtjevu od 22. rujna 2016. godine istovjetno traženju žalitelja iz točke 1. njegovog zahtjeva od 8. kolovoza 2016. godine. Naime, oba zahtjeva se odnose na traženje/zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske upućenog ODO-u u Osijeku za davanjem mišljenja, samo što je u zahtjevu od 22. rujna 2016. godine žalitelj specificirao da bi to bilo „pisano traženje“ zamjenice državnog odvjetnika ......... da u spis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj KZZ-DO-3/2015 u vezi zahtjeva za zaštitu zakonitosti, ......... iz spisa ODO-a u Osijeku dostavi obrazloženo mišljenje. Štoviše sam žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 22. rujna 2016. godine obrazlaže kako mu u rješenju PPI-DO-4/2016-10 od 5. rujna 2016. godine ODO u Osijeku izbjegava dostaviti istu informaciju usko se fokusirajući samo na riječ „zahtjev“.
Člankom 23. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kada obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio, a da nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva.
Iako žalitelj u zahtjevu od 22. rujna 2016. godine traži informaciju, koju je tražio u zahtjevu od 8. kolovoza 2016. godine, a u vrijeme podnošenja zahtjeva nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva, ne može se u konkretnom slučaju primijeniti citirana odredba članka 23. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj nije dobio traženu informaciju. Naime, navedena odredba Zakona primjenjuje se samo u slučajevima kada je korisnik prava na informaciju temeljem svog ranijeg zahtjeva dobio traženu informaciju od tijela javne vlasti, a nije protekao rok od 90 dana odnosno ista se ne primjenjuje kada je tijelo javne vlasti o ranijem zahtjevu korisnika odlučilo rješenjem kojim je odbilo ili odbacilo njegov zahtjev.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
S obzirom na navedeno, ODO u Osijeku je trebalo o istovjetnom žaliteljevom zahtjevu od 22. rujna 2016. godine, odlučiti ponovno rješenjem, a ne obaviješću. Naime, uvidom u dostavljene spise predmeta, a osobito spis ODO-a u Osijeku broj: KR-DO-580/15, koji je Povjerenici za informiranje dostavljen u žalbenom postupku, kao i očitovanje ODO-a u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016-25 od 12. lipnja 2018. godine, koje je Povjerenica za informiranje zaprimila dana 15. lipnja 2018. godine, razvidno je da ODO u Osijeku ne posjeduje traženu informaciju tj. ne posjeduje zahtjev/molbu/zamolbu/nalog/„pisano traženje“ ili dopis bilo kojeg drugog naziva, a kojim Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ili poimenice, kako je žalitelj u zahtjevu naveo, zamjenica državnog odvjetnika Republike Hrvatske ........., u spis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske KZZ-DO-3/2015, u vezi zahtjeva za zaštitu zakonitosti, traži od ODO-a u Osijeku da ODO u Osijeku ili poimenice, kako je žalitelj u zahtjevu naveo ........., iz spisa ODO-a u Osijeku KR-DO-580/2015, dostavi/omogući/da mišljenje/obrazloženo mišljenje.
Vezano za žaliteljev navod iz žalbe da bez obzira kako se to „mišljenje“ točno zvalo on želi presliku (molbe, zamolbe, zahtjeva, naloga ili kako god se već zove) onoga tko je zatražio izradu tog mišljena o njemu iz spisa koji nije klasificiran, te navod da želi informaciju u obliku preslike tog „mišljenja“ ili kako god se zvalo, u žalbenom postupku je utvrđeno da žalitelj navedeno nije tražio u svom zahtjevu od 22. rujna 2016. godine, pa isto nije niti predmet ovog žalbenog postupka.
Člankom 117. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo poništiti rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari.
Slijedom navedenog, sukladno članku 117. stavku 1. točki 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.