KLASA: UP/II-008-07/15-01/447
URBROJ: 401-01/04-18-11
Zagreb, 19. srpnja 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe Sindikata kriminalističke policije, ........., Zagreb, izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Broj: 511-01-43-UP/I-3696/2015. od 13. srpnja 2015. godine,u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba Sindikata kriminalističke policije, izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Broj: 511-01-43-UP/I-3696/2015. od 13. srpnja 2015. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Broj: 511-01-43-UP/I-3696/2015. od 13. srpnja 2015. godine odbačen je zahtjev Sindikata kriminalističke policije (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, kojim je tražio da mu se u pisanoj formi dostave informacije o ukupnom broju trenutno slobodnih, sistematiziranih, a nepopunjenih radnih mjesta u Ministarstvu unutarnjih poslova i policijskim upravama, sa popisom istih, te ukupnom trenutnom broju radnih mjesta, sa popisom istih, za koja je izdan nalog za obavljanje poslova više složenosti ili općenito nalog za obavljanje poslova. Zahtjev žalitelja je, iako se u rješenju Ministarstva unutarnjih poslova navodi da se odbacuje, zapravo odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se radi o klasificiranim podacima, dok je u odnosu na neklasificirane podatke zahtjev odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 7. budući se može ograničiti pristup u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je dana 27. svibnja 2015. godine podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio od tijela javne vlasti Ministarstva unutarnjih poslova informaciju o ukupnom broju trenutno slobodnih, sistematiziranih, a nepopunjenih radnih mjesta u Ministarstvu unutarnjih poslova i policijskim upravama, sa popisom istih, te ukupan trenutni broj radnih mjesta, sa popisom istih za koja je izdan nalog za obavljanje poslova više složenosti ili općenito nalog za obavljanje poslova. Nadalje navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev te mu je na taj način uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Ističe kako rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje, te pogrešno primijenilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama jer je iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da Ministarstvo unutarnjih poslova potpuno krivo, restriktivno i proizvoljno tumači odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, Zakona o tajnosti podataka i Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova, pokušavajući na taj način prikriti bolnu istinu o političkom kadroviranju u Ministarstvu unutarnjih poslova odnosno njemu onemogućiti zajamčeno pravo na pristup informacijama koje su u posjedu tijela javne vlasti. Nadalje navodi kako sukladno odredbama članka 18. Zakona o policiji(„Narodne novine“, broj 34/11.,130/12., 89/14, 151/14 i 33/15.) policijski službenik ima pravo biti informiran o slobodnim radnim mjestima, dok je u članku 15. Zakona o policiji propisano da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz navedenog Zakona, te da su glavni ravnatelj policije i rukovodeći policijski službenici dužni pravedno i jednako postupati prema svim policijskim službenicima i između ostalog omogućiti im jednake uvjete za napredovanje. Ističe kako je sukladno članku 70. Zakona o policiji Ministarstvo unutarnjih poslova dužno najmanje dva puta godišnje objaviti popis slobodnih radnih mjesta radi popune tih radnih mjesta premještajem na osobni zahtjev policijskog službenika, dok je člankom 3. Pravilnika o sadržaju i dostupnosti informacija o slobodnim radnim mjestima policijskih službenika te načinom objave popisa slobodnih radnih mjesta, sastavu i načinu rada povjerenstva za odabir kandidata za premještaj („Narodne novine“, broj 113/12.) propisano da je Ministarstvo unutarnjih poslova dužno najmanje dva puta godišnje najkasnije do 1. ožujka i do 1. listopada na web stranici Ministarstva unutarnjih poslova (intranetu) objaviti popis slobodnih radnih mjesta. Napominje kako od svog osnivanja žalitelj ukazuje odgovornim osobama u Ministarstvu unutarnjih poslova na dugogodišnji nepravedni, neujednačeni i netransparentni sustav upravljanja ljudskim potencijalima, pritom zahtijevajući transparentnost internih oglasa i javnih natječaja. Ističe kako je u sustavu veliki broj nepopunjenih, a sistematiziranih radnih mjesta za koja nikada nisu uopće objavljivani interni oglasi, iako je Ministarstvo unutarnjih poslova dužno najmanje dva puta godišnje objaviti popis slobodnih radnih mjesta radi popune istih premještajem na osobni zahtjev policijskog službenika, dok su na veći dio slobodnih rukovodećih radnih mjesta imenovane osobe „ovlaštene za obavljanje poslova“ tzv. izvršitelji dužnosti, a takva loša i neprihvatljiva kadrovska politika nedvojbeno ukazuje na diskriminaciju svih ostalih policijskih službenika koji se time dovode u nejednaki položaj, čime se krši njihovo zakonsko pravo na dostupnost radnih mjesta pod jednakim uvjetima, kao i zakonsko pravo na informiranost o slobodnim radnim mjestima jer se takvim sustavnim kršenjem zakona nemaju priliku upoznati sa mogućnostima promjene radnog mjesta. Žalitelj navodi kako su gotovo smiješne tvrdnje da bi se dostavom i objavom zatraženih informacija naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno ugrozilo ili moglo bitno utjecati na izvršenje operativnih zadaća pojedine ustrojstvene jedinice, kao i Ministarstva unutarnjih poslova u cjelini, a drastičan primjer koji pobija takve tvrdnje Ministarstva unutarnjih poslova je sistematsko uklanjanje nepodobnih kadrova tijekom 2012. godine, kada je čak 2439 radnih mjesta u Ministarstvu unutarnjih poslova proglašeno slobodnima te su navedena radna mjesta bila objavljena na web stranici Ministarstva unutarnjih poslova, gdje su od tada pa sve do danas ti podaci vidljivi i dostupni svekolikoj javnosti, a stotine tih objavljenih slobodnih radnih mjesta dostavlja u prilogu žalbe. Zaključuje kako su stoga netočne tvrdnje u rješenju Ministarstva unutarnjih poslova da su navedeni podaci objavljeni samo na Intranetu i dostupni samo policijskim službenicima te da se traženi podaci smatraju klasificirani i neklasificiranim podacima, koji nisu javno objavljivi. U prilogu žalbe dostavlja novinske članke iz Večernjeg lista i Globusa, te novinske članke iz tiskovina Slobodna Dalmacija i Jutarnji list za koje navodi da je iz istih razvidno da je tema netransparentnih natječaja u Ministarstvu unutarnjih poslova stalno aktualna te da postoji veliki javni interes za objavom traženih informacija, a ne samo interes žalitelja kao podnositelja zahtjeva, pa je stoga u potpunosti pogrešan zaključak koji se navodi u rješenju Ministarstva unutarnjih poslova da u odnosu na prvi dio zahtjeva ne postoji javni interes, kao i da u odnosu na drugi dio zahtjeva prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa traženim podacima u odnosu na javni interes. Naglašava kako on u svom zahtjevu ne traži ukupan broj sistematiziranih radnih mjesta u pojedinoj ustrojstvenoj jedinici, uvid u stručne uvjete i opise radnih mjesta, organizaciju rada i druge važe klasificirane podatke, koji su propisani Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, već samo one koji su javno objavljivi i koji su do sada bili dostupne javnosti. Ističe kako je s tim u vezi indikativno i mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost koji je svoje mišljenje dao isključivo za radna mjesta određenih ustrojstvenih jedinica koja su prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova klasificirana stupnjem tajnosti „ograničeno“ tj. za Upravu za posebne poslove sigurnosti, Zapovjedništvo specijalne policije i Službu za zaštitu svjedoka, dok za ostala radna mjesta nije utvrđen stupanj tajnosti. Napominje kako su čak i ta slobodna radna mjesta u Upravi za posebne poslove sigurnosti, Zapovjedništvu specijalne policije i Službi za zaštitu svjedoka do sada bila objavljivana na web stranici Ministarstva unutarnjih poslova i bila dostupna svekolikoj javnosti, a primjere istih dostavlja u prilogu žalbe. Zaključuje kako je na ovako utvrđeno činjenično stanje Ministarstvo unutarnjih poslova pogrešno primijenilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama jer je vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatraženih informacija. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. istog Zakona propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka. Točkom 7. propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. svibnja 2015. godine zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova, kao tijela javne vlasti, da mu se u pisanoj formi dostave sljedeće informacije:
- ukupan broj trenutno slobodnih, sistematiziranih, a nepopunjenih radnih mjesta u Ministarstvu unutarnjih poslova i policijskim upravama, sa popisom istih, te
- ukupan trenutni broj radnih mjesta, sa popisom istih, za koja je izdan nalog za obavljanje poslova više složenosti ili općenito nalog za obavljanje poslova.
Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova zatražilo od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost mišljenje vezano za dio zahtjeva koji se odnosi na klasificirane podatke, te da je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost ustvrdio kako su Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, klasificirana isključivo radna mjesta određenih ustrojstvenih jedinica i to Uprave za posebne poslove sigurnosti, Zapovjedništva specijalne policije i Službe za zaštitu svjedoka, dok za druge dijelove nije utvrđen stupanj tajnosti, te je dao mišljenje isključivo u dijelu zahtjeva koji se odnosi na te podatke. Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost je mišljenja kako javnim korištenjem klasificiranih podataka interes koji se klasifikacijom (tajnošću) dokumenta štiti mogao biti ozbiljno povrijeđen te da zaštita tog interesa s obzirom na vrstu i specifičnost poslova koju pojedine ustrojstvene jedinice Ministarstva obavljaju, uključujući broj popunjenih odnosno raspoloživih mjesta prevladava nad interesom koji bi eventualno bio postignut javnom dostupnošću predmetnih informacija i da je potrebno ograničiti pristup traženim podacima odnosno i dalje zadržati njegovo svojstvo tajnosti. Vezano za dio zahtjeva kojim su traženi podaci koji se odnose na ukupan broj radnih mjesta, s popisom istih za koja je izdan nalog za obavljanje poslova više složenosti ili općenito nalog za obavljanje poslova, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost smatra kako nije sporno kako je Ministarstvo unutarnjih poslova dužno voditi računa o zaštiti podataka/informacija o pojedinim radnim mjestima za koja je izdan nalog za obavljanje poslova više složenosti u dijelu koji se odnosi na radna mjesta klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO”, kako je to predviđeno Pravilnikom. Nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, Ministarstvo unutarnjih poslova donijelo je rješenje Broj: 511-01-43-UP/I-3696/2015. od 13. srpnja 2015. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se radi o klasificiranim podacima, dok je u odnosu na neklasificirane podatke zahtjev odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 7. budući se može ograničiti pristup u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da Ministarstvo unutarnjih poslova navodi kako nevezano za propisanu obvezu o objavljivanju popisa slobodnih radnih mjesta policijskih službenika najmanje dva puta godišnje, ono objavljuje popis slobodnih radnih mjesta sukladno potrebama svih ustrojstvenih jedinica odnosno potrebama službe konstantno tijekom cijele godine na web stranici Ministarstva (Intranetu) koja je u svakom trenutku dostupna svakom policijskom službeniku, dakle samo policijskim službenicima, a ne svekoliko javnosti, te se navedeni podaci smatraju neklasificiranim podacima i nisu javno objavljivi. Također je razvidno da se Ministarstvo unutarnjih poslova poziva na odredbu članka 70. stavka 1. Zakona o policiji, kojom je propisano da je Ministarstvo unutarnjih poslova dužno najmanje dva puta godišnje objaviti popis slobodnih radnih mjesta radi popune tih radnih mjesta premještajem na osobni zahtjev na neodređeno vrijeme te da iz navedene odredbe ne proizlazi obveza objave popisa slobodnih radnih mjesta kod drugih načina popune primjerice kod premještaja državnog službenika na radno mjesto policijskog službenika, premještaja po potrebi službe na određeno i neodređeno vrijeme i drugo.
Vezano za izdane naloge za obavljanje poslova radnih mjesta koja su prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, označena kao neklasificirani podaci, Ministarstvo zaključuje kako se radi o skupnom podatku za veći broj radnih mjesta, pa bi tako analitički obrađeni podaci predstavljali dio kadrovske evidencije čiji su podaci sukladno članku 11. stavku 1. točki 39. određeni oznakom „OGRANIČENO“, te da bi stoga davanje i objava podataka o nalozima za obavljanje svih takvih radnih mjesta, s obzirom na specifičnost policijskih poslova, ugrozilo ili moglo bitno utjecati na izvršenje operativnih zadaća pojedine ustrojstvene jedinice kao i Ministarstva unutarnjih poslova u cjelini.
U žalbenom postupku izvršen je uvid u Zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa Broj: 511-01-157-50412/3-2015. od 2. srpnja 2015. godine, kao i u Zapisnik o nadopuni zapisnika o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa Broj: 511-01-157-50412/4-2015. od 8. srpnja 2015. godine. Nadalje, u žalbenom postupku izvršen je uvid mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/15-01/12, URBROJ: 50439-05/22-15-02 od 26. lipnja 2015. godine. Također u žalbenom postupku je u prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova izvršen uvid u informacije koje su predmet postupka i to dana 13. travnja 2016. godine, o čemu je sastavljen Zapisnik Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/15-01/447, URBROJ: 401-01/04-16-04 od 13. travnja 2016. godine, te dana 22. svibnja 2018. godine, o čemu je sastavljen Zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, Kabineta ministra, Službe za odnose s javnošću KLASA: 008-01/17-01/140, URBROJ: 511-01-11-18-5 od 17. svibnja 2018. godine (omaškom je na Zapisniku stavljen datum 17. svibnja 2018. godine umjesto 22. svibnja 2018. godine, kada je uvid uistinu izvršen).
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Sukladno navedenome, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da ulaže dodatni trud, povezivanje, tumačenje, odnosno stvaranje informacije.
Člankom 7. Zakona o pravu na informacijama propisano je da informacije koje tijela javne vlasti objavljuju odnosno daju moraju biti pravodobne, potpune i točne.
Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako informacije koje je žalitelj tražio u danom trenutku ne postoje kao točne i potpune, već se iste stalno mijenjaju i nije moguće dati točan, precizan i potpun odgovor, bez dodatne analize i povezivanja podataka. Naime, zbog specifičnog načina vođenja evidencije kadrovskih poslova u aplikativnom sustavu, nije moguće doći do točne i potpune informacije. Tako putem predmetne aplikacije nije moguće izlistati ukupan broj trenutno slobodnih, sistematiziranih, a nepopunjenih radnih mjesta kako je to tražio žalitelj. Nadalje, primjerice aplikativni sustav za vođenje kadrovskih poslova sadrži klasificirane i neklasificirane podatke, bez mogućnosti izdvajanja po pojedinom tipu podataka. Sukladno navedenom i tvrdnjama Ministarstva unutarnjih poslova podaci o ukupnom broju radnih mjesta, sa popisom istih, za koje je izdan nalog za obavljanje poslova više složenosti ili općenito nalog za obavljanje poslova, ne postoje u traženom obliku, te ih shodno navedenom nije moguće izlistati i preuzeti.
Napominje se kako su na intranet stranicama Ministarstva unutarnjih poslova, a koje su dostupne žalitelju, objavljene informacije o tzv. „potrebama za radnim mjestima“ po pojedinim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova iz kojih je moguće (također neažurno) iščitati podatke o slobodnim radnim mjestima u tom trenutku.
Budući da je u žalbenom postupku utvrđeno da informacija o ukupnom broju traženih radnih mjesta (trenutno slobodnih, sistematiziranih, a nepopunjenih radnih mjesta u Ministarstvu unutarnjih poslova i policijskim upravama, sa popisom istih, trenutni broj radnih mjesta, sa popisom istih, za koja je izdan nalog za obavljanje poslova više složenosti ili općenito nalog za obavljanje poslova)ne postoji kao potpuna točna i precizna informacija odnosno da Ministarstvo unutarnjih poslova ne raspolaže informacijom iz predmetnog zahtjeva kako je to zatražio žalitelj, Ministarstvo unutarnjih poslova je bilo u obvezi donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva, sukladno članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a što je Ministarstvo unutarnjih poslova u izreci rješenja i učinilo (odbacilo zahtjev), međutim kod odbacivanja zahtjeva pozvalo se na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama koje se odnose na odbijanje zahtjeva, a također je u rješenju iznijelo razloge za odbijanje zahtjeva, a ne za odbacivanje zahtjeva.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje ove upravne stvari.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.