KLASA: UP/II-008-07/17-01/1071
URBROJ: 401-01/05-18-4
Zagreb, 16. 7. 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, broj: PPI-DO-28/2017 od 14. 11. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, broj: PPI-DO-28/2017 od 14. 11. 2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku (u daljnjem tekstu: ŽDO Šibenik) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 24. 7. 2017. godine, kojim je zatražena preslika ili skenirani zbirni godišnji popisni list za 2016. godinu za najmanje 2, ali ne više od 3 zamjenika ŽDO-a Šibenik po nasumičnom izboru službenika za informiranje. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je informacija klasificirana stupnjem tajnosti.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi kako je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka budući da tijelo javne vlasti nije upoznalo žalitelja sa sadržajem obveznog naputka broj: O-5/2011, koji je donio Glavni državni odvjetnik RH, te sa sadržajem mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost (dalje u tekstu: UVNS), ali i sa imenovanjem radne skupine koja je provela test razmjernosti i javnog interesa. Žalitelj smatra kako iz sadržaja članka 130. Zakona o državnom odvjetništvu ne proizlazi ovlast Glavnom državnom odvjetniku da proglašava stupanj tajnosti za zbirni godišnji list, stoga žalitelj smatra kako je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer nadležno tijelo može informaciju označiti stupnjem tajnosti samo u propisanom postupku. Žalitelj navodi kako prihvaća okolnost da je moguće da pojedini dijelovi zatražene informacije sadrže podatke čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova javne sigurnosti ili kaznenog postupka, međutim, u tom bi slučaju u propisanom postupku tijelo trebalo razmotriti potrebu zadržavanja stupnja tajnosti. Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. 7. 2017. godine zatražio presliku ili skenirani zbirni godišnji popisni list za 2016. godinu za najmanje 2, ali ne više od 3 zamjenika ŽDO-a Šibenik po nasumičnom izboru službenika za informiranje. Budući da je ŽDO Šibenik rješenjem, broj: PPI-DO-28/2017 od 7. 8. 2017. godine, odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, žalitelj je uložio žalbu Povjerenici za informiranje, koja je rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/17-01/631, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 27. 9. 2017. godine, poništila predmetno rješenje tijela javne vlasti te je predmet vratila na ponovno postupanje prvostupanjskom tijelu. Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku donijelo rješenje, PPI-DO-28/2017 od 14. 11. 2017. godine, kojim je, postupajući po uputi Povjerenice za informiranje i prethodnim traženjem mišljenja UVNS-a i provedbom testa razmjernosti i javnog interesa, odbilo žaliteljev zahtjev.
ŽDO Šibenik u obrazloženju pobijanog rješenja, broj: PPI-DO-28/2017 od 14. 11. 2017. godine, navodi kako je člankom 36. stavkom 3. točkom 7. i 8. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15) utvrđeno da se u radu državnog odvjetništva smatraju tajnim podaci iz evidencija državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika te ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti, te kako je temeljem odredbe članka 130. stavka 2. Zakona o državnom odvjetništvu Glavni državni odvjetnik RH donio obvezni naputak broj O-5/2011 od 3. 6. 2011. godine kojim je odredio da se vođenje evidencije o radu državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika upisuje u „POV“ upisnik. Žalitelj navodi kako i Poslovnik državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 5/14 i 123/15) u članku 205. stavku 6. izrijekom navodi da se podaci o radu zamjenika prikupljaju radi praćenja i ocjenjivanja i mogu se koristiti samo u tu svrhu, dok je u članku 209. stavku 3. Poslovnika izrijekom propisano da su podaci iz evidencije tajni u skladu s posebnim zakonima. ŽDO Šibenik zaključno navodi kako je postupio sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je nakon zatraženog mišljenja UVNS-a proveden test razmjernosti i javnog interesa, prilikom čega je zaključeno da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
U okviru žalbenog postupka izvršen je uvid u mišljenje UVNS-a, KLASA: 008-01/15-01/14, URBROJ: 50439-05/22-17-134 od 26. 10. 2017. godine, koje je dano sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navedenim zakonskom odredbom propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, po prethodno pribavljenom mišljenju UVNS-a, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
UVNS u navedenom mišljenju u bitnom utvrđuje kako je dokumentacija koja je predmet postupka klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, stoga UVNS napominje ŽDO Šibenik da kod donošenja konačne odluke preispita da li podaci koji se štite navedenim stupnjem tajnosti odgovaraju vrijednostima koje se njima štite, odnosno da li bi njihovo neovlašteno otkrivanje moglo naštetiti vrijednostima iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12).
U žalbenom je postupku nadalje izvršen uvid u zapisnik radne skupine za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa, broj: PPI-DO-28/2017 od 8. 11. 2017. u kojem se u bitnom navodi kako je razlog za omogućavanje pristupa informaciji ustavno pravo na pristup informacijama koje podliježe zakonom propisanim ograničenjima, dok se pod razlozima za ograničenje navodi kako se radi o klasificiranom „POV“ podatku na koje pravo pristupa nemaju niti svi djelatnici ŽDO-a Rijeka; kako podaci koji se štite navedenim stupnjem tajnosti u cijelosti odgovaraju vrijednostima koje se njima štite; kako neovlašteno otkrivanje ovih podataka ili eventualna deklasifikacija podataka nije opravdana javnim interesom jer se radi o unutarnjim ustrojstvenim podacima koji se eventualno na zahtjev mogu dostaviti samo višem državnom odvjetništvu; kako zaposlenici državnog odvjetništva mogu stegovno pa čak i kazneno odgovarati za objavljivanje podataka iz rada državnog odvjetništva, dok takva obveza za javnost ne postoji; kako bi objavom traženih podataka nastala trajna i nepopravljiva šteta u obvezi zaštite podataka koji su zakonom zaštićeni i s razlogom nisu dostupni javnosti niti svim zaposlenicima tijela koje ih posjeduje; te da dozvoljavanjem da se javno objave traženi podaci dozvoljava se kontrola rada izvan propisanih tijela državnog odvjetništva, radi čega je neophodno zadržati zakonom propisanu tajnost traženih podataka, dok deklasifikacija, kako potpuna tako i djelomična, nije opravdana. Slijedom navedenog, članovi Radne grupe jednoglasno donose zaključak kako prevladavaju razlozi za ograničenjem pristupa traženoj informaciji te da šteta po zaštićene vrijednosti preteže nad javnim interesom za omogućavanje pristupa informaciji.
Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je temeljem citiranih odredbi Zakona o državnom odvjetništvu i Poslovnika državnog odvjetništva te obveznog naputka Glavnog državnog odvjetnika broj O-5/2011 od 3. 6. 2011. godine i mišljenja UVNS-a, zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO.“
Odredbom članka 8. Zakona o tajnosti podataka propisano je kako se stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. tog Zakona, dok je člankom 6. navedenog Zakona propisano kako se stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima: temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.
Drugim riječima, iz izričaja članaka 6. i 8. Zakona o tajnosti podataka proizlazi kako suštinska razlika između klasificiranja podataka stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ i stupnja tajnosti „VRLO TAJNO“ leži u razmjeru štete koja bi bila nanesena vrijednostima pobrojanim u članku 6. Zakona o tajnosti podataka: u prvom slučaju bi neovlašteno otkrivanje podataka naštetilo pobrojanim vrijednostima, dok bi u potonjem nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka propisano je da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.
Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, što je i ŽDO Šibenik učinilo, te je nakon dobivenog mišljenja UVNS-a i provedenog testa razmjernosti javnog interesa odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama i zadržala stupanj tajnosti „POVJERLJIVO.“
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je ŽDO Šibenik ispravno provelo test razmjernosti i javnog interesa te je uz jedan razlog za omogućavanjem pristupa informaciji navela čak šest razloga za ograničenjem od pristupa, što je u konačnici dovelo do prevladavanja razloga za ograničenjem.
Povjerenica za informiranje smatra da je pritom odlučan razlog zaštita učinkovitosti i integriteta rada državnog odvjetništva koja u konkretnom slučaju preteže nad mogućnošću kontrole nad radom tijela javne vlasti od strane javnosti, koja je inače u javnom interesu. U ovom slučaju, predmetna informacija ne daje potpunu sliku i informaciju o radu pojedinog državnog odvjetništva, dok bi se istovremeno omogućavanjem pristupa informaciji stvorila mogućnost da ista bude korištena u nedozvoljene svrhe (npr. pritisak na državno odvjetništvo, izračun vjerojatnosti dodjele predmeta i sl.)
Što se tiče javnog interesa za informacijom koja je predmet postupka, drugostupanjsko tijelo analizom sadržaja u medijima, osim žaliteljevog interesa, nije utvrdilo postojanje javnog interesa za predmetnim godišnjim popisnim listovima, a osim toga predmetna informacije se ne odnosi na pitanja koja su u društvu smatrana pitanjima od javnog interesa, poput zaštite okoliša, ugrožavanja javnog zdravlja, prijetnji obrani i javnoj sigurnosti, potrošnje proračunskih sredstava, zakonitosti rada tijela javne vlasti, odgovornog donošenja političkih odluka i upravljanja javnom imovinom, kršenja ljudskih prava te mogućih slučajeva političke korupcije i sl.
Odgovornost za rad državnog odvjetništva leži na čelniku i kontrola se ostvaruje u zakonom propisanim postupcima, a k tome je glava IV. Zakona o državnom odvjetništvu posvećena izvješćima koje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske te ostala državna odvjetništva upućuju Saboru RH, višim državnim odvjetništvima, ministru pravosuđa te Vladi RH.
Osim toga, žalitelj u žalbi prilikom osporavanja navoda iz pobijanog rješenja, nije naveo razloge zbog kojih smatra da bi se zatražena informacija trebala deklasificirati jer prevladava interes za omogućavanjem pristupa informaciji.
Drugostupanjsko tijelo ujedno ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. 11. 2014. godine, kojom je poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. 4. 2014. godine. Predmetnim rješenjem Povjerenika za informiranje poništeno je rješenje Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/05, URBROJ: 50302/28-13-1 od 29. kolovoza 2013. godine, te je podnositelju zahtjeva za pristup informacijama, udruzi GONG, omogućen pristup preslici zatražene informacije koja je klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ na način da prije dostave klasificirane informacije postupi sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka o deklasifikaciji podataka.
Nastavno na navedenu presudu, ukazuje se kako je u njezinom obrazloženju Sud ocijenio da samo vlasnik podatka koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.
Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, broj U-III-1267/2017 od 21. 11. 2017. godine odbio ustavnu tužbu udruge GONG, zaključivši kako spomenutom presudom Suda poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. 11. 2014. godine udruzi GONG nisu povrijeđena ustavna prava.
Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informacijama klasificiranim stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije nakon traženja mišljenja UVNS-a i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, stoga je žalitelju odlučilo uskratiti pristup predmetnoj informaciji, budući da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Neovisno ovom rješenju, prvostupanjsko tijelo kao vlasnik informacije se upućuje da sukladno zakonskim odredbama provodi periodične procjene stupnja tajnosti na temelju koje može promijeniti stupanj tajnosti ili izvršiti deklasifikaciju podataka imajući u vidu vrijednosti koje se štite određenim stupnjem tajnosti i da se radi o vođenju evidencije o radu državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.