KLASA: UP/II-008-07/18-01/241
URBROJ: 401-01/10-18-5
Zagreb, 02. srpnja 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ........., ........., Čilipi, izjavljene protiv rješenja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Broj: 01-972-18 PI od 14. ožujka 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Broj: 01-972-18 PI od 14. ožujka 2018. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio dostavu dokumentacije o nalozima (datum davanja naloga, nazive odvjetnika ili odvjetničkih društava, razloge zašto su neki djelomično, a drugi u cijelosti povučeni, te konkretan datum završetka svih ovršnih postupaka), vezano za postupke koji su pokrenuti temeljem ukinute Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Dubrovniku, temeljem članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da je u tijeku postupak usuglašavanja stavova u vezi postupaka koji su pokrenuti temeljem ukinute Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Dubrovniku.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj citira svoj zahtjev za pristup informacijama. Ističe da mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Navodi da ulaže žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Posebno ističe da traženu informaciju postoji interes javnosti, odnosno da se nalozi odnose ne iznose ovrha od gotovo milijun kuna. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 11. ožujka 2018. godine doslovno navodi sljedeće:
„Sanitat Dubrovnik d.o.o. potaknut najnovijim medijskim natpisima o navodnom nezakonitom postupanju Sanitata Dubrovnik d.o.o., odnosno naplati po Odluci o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grada Dubrovnika broj: 12/09), koja je ukinuta Odlukom Visokog Upravnog suda RH posl. br. Usoz-125/2012-6 od 30. svibnja 2014. godine, iznosi priopćenje za javnost kako slijedi:
Aktualna uprava je samim svojim dolaskom dala nalog odvjetnicima koji zastupaju Sanitat Dubrovnik d.o.o. za povlačenjem svih tužbenih zahtjeva, djelomično ili u cijelosti, koji su pokrenuti temeljem ukinute Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkinga u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grada Dubrovnika 12/09),
Zamolio bih da mi dostavite svu dokumentaciju o navedenim nalozima, npr. datum davanja naloga, nazive odvjetnika ili odvjetničkih društava, razloge zašto su neki djelomično, a drugi cijelosti povučeni, te konkretan datum završetka svih ovršnih postupaka, koji se navodi u priopćenju.
Temeljem članka 17. stavka 2. zamolio bih da mi iste dostavite najbržim i najekonomičnijim putem, adresom e-maila kojom je zahtjev podnesen.“
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se žalitelju onemogućava pristup traženim informacijama temeljem članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što bi objava traženih informacija mogla utjecati na proces usuglašavanja stavova i mišljenja, vezano uz postupke koji su pokrenuti temeljem ukinute Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, bit odredbe članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je u tome da se tijelima javne vlasti omogući da štite interne procese, te je predviđen poseban tretman dokumenata koji nastaju u internoj pripremi ili razmatranju nekog pitanja, odnosno u procesu donošenja odluka, kako bi tijela javne vlasti moraju mogla zaštititi svoje interne konzultacije i vijećanje tamo gdje je to potrebno kako bi očuvale svoju sposobnost obavljanja posla.
Naime, odredba članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacija primjenjuje na informacije koje su nastale u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata, odnosno razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti.
U konkretnom slučaju, očito je da se ne radi o postupku usuglašavanja radi donošenja nekog propisa ili drugog akta, a Povjerenica za informiranje smatra da se ne radi ni o razmjeni stavova i mišljenja unutar tijela javne vlasti, koja bi mogla utjecati na slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova, iz sljedećih razloga.
Naime, uvidom u priopćenje Sanitata Dubrovnik d.o.o. od 09. ožujka 2018. godine, a koje je dostupno na linku https://glasgrada.hr/priopcenje-za-javnost-sanitata/ proizlazi da je aktualna uprava svojim dolaskom dala nalog odvjetnicima koji zastupaju Sanitat Dubrovnik d.o.o. za povlačenjem svih tužbenih zahtjeva, u cijelosti ili djelomično, a koji su pokrenuti na temelju ukinute Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (Službeni glasnik Grada Dubrovnika 12/09).
S obzirom da iz navedenog službenog priopćenja već proizlazi da je dan nalog odvjetnicima za povlačenje tužbi u navedenim postupcima, tada je logično da navedeni nalozi ne mogu predstavljati informaciju u postupku izrade (što predstavlja zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a na koje se prvostupanjsko tijelo sadržajno poziva), niti mogu predstavljati razmjenu stavova i mišljenja unutar tijela javne vlasti. Osim toga, po logici stvari, ako su predmetni nalozi već dani, omogućavanje pristupa istim ne može ugroziti slobodu odlučivanja, jer je odluka već donesena.
Posebno se ističe da se prvostupanjsko tijelo sadržajno poziva i na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama (odnosno da bi tražena informacija mogla biti od utjecaja na donošenje odluke u sudskim sporovima), ističe se da iz spisa predmeta nije vidljivo na koji bi način omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo utjecati na neovisno i nepristrano vođenje (i kojeg) sudskog postupka.
Osim toga, ako je dan nalog za povlačenjem tužbi, u tom slučaju sud donosi rješenje kojim utvrđuje da je tužba povučena, ovisno o tome je li za povlačenje tužbe potreban pristanak tuženika (članak 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), pa nije jasno na koji bi se način objava tražene informacije mogla utjecati na sudske postupke.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. i članka 15. stavka 4. točaka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke, iz razloga što je pobijano rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Osim toga, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žaliteljica traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žaliteljica samostalnom obradom došla do traženih podataka.
Slijedom navedenog, dopisom Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/241, URBROJ: 401-01/10-18-3 od 29. svibnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo da se očituje posjeduje li kao izrađenu informaciju sve naloge koji su dani odvjetnicima za povlačenje tužbi, odnosno da se očituju koje bi radnje trebalo poduzeti radi udovoljavanju zahtjevu žalitelja.
Iz dopisa prvostupanjskog tijela, Broj: 01-217/2-18 od 07. lipnja 2018. godine upućenog Povjerenici za informiranje proizlazi da prvostupanjsko tijelo nema izrađenu informaciju o nalozima danim odvjetničkim društvima za povlačenjem tužbenih zahtjeva, te da bi takva informacija zahtijevala dodatni trud koji bi uključivao povezivanje, tumačenje i stvaranje nove informacije, odnosno da bi se samo uvidom u pojedini predmet moglo doći do informacija u kojim je sudskim postupcima došlo do povlačenja tužbenih zahtjeva, te kojim je nalozima za povlačenje tužbenih zahtjeva udovoljeno.
Kako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje izrađeni dokument koji sadržavao informacije na način na koji žalitelj traži, pravilan je i zaključak prvostupanjskog tijela da bi radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja bilo potrebno izvršiti uvid u svaki pojedinačni spis kako bi se utvrdilo o kojem je postupku riječ.
Osim toga, žalitelj zahtjevom izričito traži i razloga zbog čega su određeni tužbeni zahtjevi povučeni u cijelosti, a neki djelomično, što predstavlja traženje određenog objašnjenja od tijela javne vlasti u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama.
Budući da žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama navodi i parnični postupak (povlačenje tužbe) i ovršni postupak, potrebno je ukazati na sljedeće.
Naime, postupak radi naplate parkiranja u pravilu se vodi kao postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, a protiv navedenog rješenja o ovrsi kojeg donosi javni bilježnik sukladno članku 278. Ovršnog zakona („Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) može se izjaviti prigovor sukladno članku 57. Ovršnog zakona.
U slučaju izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u cijelosti, ili u dijelu u kojem je određena ovrha, sud će sukladno članku 58. stavku 3. Ovršnog zakona rješenjem staviti izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog nalog.
Ako bi prije podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu, u tom slučaju sud donosi rješenje o obustavi ovrhe u smislu članka 40. stavka 2. Ovršnog zakona.
Dakle, radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja trebalo bi izvršiti uvid u pojedinačni spis kako bi se utvrdilo prileži li istom nalog za povlačenje tužbe te je li po istom postupljeno, odnosno trebalo bi utvrditi jesu li i na koji način okončani ovršni postupci, a sukladno gore navedenom.
Ukoliko se traže podaci o okončanju parničnih postupaka (koji se vode nakon podnošenja prigovora), trebalo bi u svakom pojedinačnom spisu utvrditi je li u postupku doneseno rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena, a u smislu odredbe članka 193. Zakona o parničnom postupku.
Uzimajući u obzir navedeno, zahtjev žalitelja predstavlja zahtjev za izradom određene analize, a što ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se radi o podatku do kojeg tijelo javne vlasti posjeduje može doći jedino dodatnim naporom i aktivnostima, odnosno uvidima u pojedine spise.
Prihvaćanje stava žalitelja značilo bi da bi svatko od tijela javne vlasti mogao tražiti izradu određene analize, čime bi se dovelo u pitanje redovito funkcioniranje tijela javne vlasti, što svakako nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.
Slijedom navedenom, a budući da predmet zahtjeva žalitelja nije informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, temeljem članka 116. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) odlučeno je kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.