KLASA: UP/II-008-07/18-01/22

URBROJ: 401-01/11-18-4

Zagreb, 14. lipnja 2018

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 008-02/17-01/23, URBROJ: 341-99-04-17-2 od 23. studenoga 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 008-02/17-01/23, URBROJ: 341-99-04-17-2 od 23. studenoga 2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2 i 4. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije o tome do kada je bivša djelatnica Ministarstva financija Republike Hrvatske, gospođa ........., radila u Ministarstvu financija, Financijskoj policiji te od kada je počela raditi u Ministarstvu financija, Uredu za sprečavanje pranja novca, profesionalna tajna, te su zaštićene i zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je zahtjevom za pristup informacijama od 4. listopada 2017. godine zatražio podatke o zaposlenju i radnom odnosu za bivšu djelatnicu Ministarstva financija, gospođu ........., odnosno podatke o tome do kada je radila u Ministarstvu financija, Financijskoj policiji i od kada je počela raditi u Ministarstvu financija, Uredu za sprečavanje pranja novca. Nadalje, navodi da je imenovana sama u više navoda rekla da je 30. lipnja 2000. godine prestala raditi u Financijskoj policiji i 1. srpnja 2000. godine počela raditi u Uredu za sprečavanje pranja novca, pa zahtjevom za pristup informacijama nastoji dobiti odgovore na pitanja da li je Ured za sprečavanje pranja novca isto što i Financijska policija i da li je inspektor Financijske policije mogao biti zaposlen kao inspektor u Financijskoj policiji te istovremeno raditi u Uredu za sprečavanje pranja novca, odnosno bit je njegovog zahtjeva istinitost navoda gospođe ......... Također, navodi da je rješenje doneseno od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje promašilo cilj Zakona o pravu na pristup informacijama, a to je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacijama fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Smatra da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje njegov zahtjev zamijenio s nečijim drugim jer u obrazloženju rješenja navodi da je zahtjev datiran s danom 9. studenoga 2017. godine, što nije točno. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno žalitelj dana 4. listopada 2017. godine Hrvatskom zavodu za zapošljavanje podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio da mu se dostavi podatak o zaposlenju i radnom odnosu za bivšu djelatnicu Ministarstva financija Republike Hrvatske, gospođu ........., i to do kada je radila u Ministarstvu financija, Financijskoj policiji i od kada je počela raditi u Ministarstvu financija, Uredu za sprečavanje pranja novca te je utvrđeno da je Hrvatski zavod za zapošljavanje, sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, dana 9. studenoga 2017. godine zahtjev na nadležno rješavanje ustupio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Nadalje, utvrđeno je da postupajući po predmetnom zahtjevu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donijelo rješenje KLASA: 008-02/17-01/23, URBROJ: 341-99-04-17-2 od 23. studenoga 2017. godine kojim je odbijen žaliteljev zahtjev za pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2 i 4. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, profesionalna tajna, te su zaštićene i zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da Zakon o mirovinskom osiguranju u članku 104. propisuje da Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja te obveznicima doprinosa, a člankom 107. propisano je da se podaci sadržani u matičnoj evidenciji koriste za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, provedbu tog osiguranja i za druge potrebe utvrđene zakonom, da Zakon o mirovinskom osiguranju u članku 106. stavku 3. propisuje da Zavod: osigurava tajnost podataka unesenih u matičnu evidenciju na način propisan zakonom i općim Zavoda, a člankom 77. do 81. Statuta Zavoda uređena je tajnost podataka u skladu s propisom o tajnosti podataka, da je Zavod voditelj zbirke osobnih podataka u smislu članka 2. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti osobnih podataka, da podaci koji se traže predstavljaju osobne podatke koji podliježu zaštiti u smislu Zakona o zaštiti osobnih podataka te se smatraju profesionalnom tajnom prema odredbi članka 79. Statuta Zavoda te da prema članku 15. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, između ostaloga, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna  u skladu sa zakonom ili ako je zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Nadalje, u bitnome se navodi da je u provođenju testa razmjernosti utvrđeno da Zavod kao voditelj zbirke osobnih podataka primjenjuje Zakon o zaštiti osobnih podataka te je prema članku 11. stavku 3. Zakona zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima ako nisu ovlašteni te ako je svrha korištenja suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka, da Zavod primjenjuje i Zakon o mirovinskom osiguranju i Statut kojima se utvrđuje da je davanje osobnih podataka o radnom statusu protivno njihovim odredbama te je u provedbi testa razmjernosti i javnog interesa procijenjeno da prevladavaju razlozi za ograničenje pristupa informacijama jer se nije moglo utvrditi da prevladava javni interes za dostavu i objavu tražene informacije u odnosu na zaštitu i tajnost osobnih podataka.

U žalbenom postupku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je dopisom KLASA: 008-02/15-01/21, URBROJ: 341-99-04/1-17-16 od 2. veljače 2017. godine dostavio Povjerenici za informiranje spis predmeta na nadležno postupanje.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, a člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona propisano je da se tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, u kojem je sadržan i test razmjernosti i javnog interesa proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.

Stoga je Povjerenica za informiranje ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, u žalbenom postupku utvrdila da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano, a iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96) profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom i obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici i druge službene osobe u obavljanju svog zanimanja.

Člankom 106. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 17/13, 151/14, 33/15, 93/15) propisuje da Zavod osigurava tajnost podataka unesenih u matičnu evidenciju na način propisan zakonom i općim aktom Zavoda.

Prema članku 80. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11) profesionalnom tajnom smatraju se podaci radnika, osiguranika i korisnika prava iz mirovinskog osiguranja koje saznaju radnici Zavoda u obavljanju svog zanimanja.

Dakle, nesporno je da podaci o mirovinskom stažu osiguranja koje žalitelj u predmetnom zahtjevu traži predstavljaju osobne podatke fizičke osobe koja je bila zaposlena u Ministarstvu financija, a koji su zaštićeni i institutom profesionalne tajne.

Člankom 80. stavkom 4. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zavod kao voditelj zbirke osobnih podataka je ovlašten dati podatke na korištenje drugim primateljima u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, prema uvjetima propisanim Zakonom o zaštiti osobnih podataka. Naime, sukladno članku 11. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12) voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim primateljima, na temelju pisanog zahtjeva primatelja u kojem je navedena svrha i pravni temelj, samo ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, a što ovdje nije slučaj.

Naime, sukladno članku 11. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12) voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim primateljima, na temelju pisanog zahtjeva primatelja u kojem je navedena svrha i pravni temelj, samo ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, a što ovdje nije slučaj.

Bez obzira što je činjenica da je osoba o kojoj je riječ u predmetnom zahtjevu bila zaposlena u Ministarstvu financija koje je tijelo javne vlasti, sama ta činjenica nije dovoljna za zaključak da prevladava javni interes za dostavom podataka o trajanju njezinog mirovinskog osiguranja u odnosu na zaštitu prava na ograničenje pristupa informaciji.

Svrha navedene zbirke koju vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je u tome da se navedeni podaci isključivo daju primateljima radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, pa Povjerenica za informiranje smatra da bi se navedeno trebalo jednako primjenjivati i na osobe čiji se rad financira iz javnih sredstava, kao i na treće osobe čiji se rad ne financira iz javnih sredstava, odnosno da bi trebalo štititi navedene podatke.

Suprotno postupanje bi predstavljalo povredu Zakona o zaštiti osobnih podataka, jer bi prihvaćanje stava žalitelja značilo da se u odnosu na određene osobe ne bi morao navoditi pravni temelj za traženje osobnih podataka, dok bi s druge strane primatelj (npr. sud u određenom postupku) morao navoditi pravni temelj i svrhu radi pribave podataka o tome gdje je određena osoba mirovinski osigurana.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet) pa se ne mogu niti prihvatiti žalbeni navodi žalitelja kojim poziva na zaštitu javnog interesa, jer je i iz samog zahtjeva očito da za tražene informacije postoji isključivo osobni interes žalitelja, pa je pravilan i zaključak prvostupanjskog tijela da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes, već potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2 i točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dakle, Povjerenica za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela te smatra da podatke o kojima vodi evidenciju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje treba štititi, odnosno da bi se obvezivanjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dostavom informacija gdje je određena osoba bila osigurana izgubio smisao navedene evidencije, imajući u vidu da bi korisnik informacije mogao istu javnu iznositi sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, gore navedeno ne isključuje mogućnost da žalitelj navedenu informaciju o trajanju radnog odnosa imenovane osobe zatraži od Ministarstva financija, u kojem je ista bila zaposlena.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.                                                     

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.