KLASA: UP/II-008-07/18-01/366

URBROJ: 401-01/10-18-4

Zagreb, 08. lipnja 2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 25. stavka 7. i članka 35. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe novinarke ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj: PI-1/18 od 27. travnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Županijskog suda u Šibeniku, broj PI-1/18 od 27. travnja 2018. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama sljedećih dokumenata:

- presudi i rješenju  Županijskog suda u Šibeniku Kv-242/98 od 04. lipnja 1998. godine,

- presudi Županijskog suda u Šibeniku, broj: Kv-242/98 od 04. lipnja 1999. godine,

- presudi Županijskog suda u Šibeniku, broj: Kv-8/99 od 19. listopada 2000. godine

na način da se u istim prekriju imena i prezimena svih osoba, osim imena i prezimena članova vijeća, zapisničara i državnog odvjetnika, te svi osobni podaci okrivljenika sadržani u izreci presude, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Županijskom sudu u Šibeniku da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je tražila pravomoćne presude koje je Županijski sud u Šibeniku donio povodom zahtjeva za revizijom presuda ranije donesenih temeljem jugoslavenskog Zakona o krivičnim djelima protiv države i naroda, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da je tražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom izlaže tijek prvostupanjskog postupka. Ističe da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana i pogrešne primjene zakona, navodeći da je od ostalih sudova dobila anonimizirane sudske odluke. Navodi da pojedini sudovi, prije svega Vrhovni sud Republike Hrvatske, već godina javno objavljuju presude na način da anonimiziraju osobne podatke. Zaključno ističe da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za uskratu informacije. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 15. ožujka 2018. godine od prvostupanjskog tijela tražila pravomoćne presude koje je Županijski sud u Šibeniku donio povodom zahtjeva za revizijom presuda ranije donesenih temeljem jugoslavenskog Zakona o krivičnim djelima protiv države i naroda.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informacije koje su predmet postupka.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama bio ozbiljno ugrožen interes iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.

U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, odnosno priloženom testu razmjernosti i javnog interesa, ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da se u konkretnom slučaju predmet zahtjeva pravomoćne presude koje je prvostupanjsko tijelo donijelo povodom revizije kao izvanrednog pravnog lijeka predviđenog Zakonom o kaznenom postupku („Narodne novine“, 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, dalje u tekstu: ZKP), ističe se kako slijedi.

Prema članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u bitnom istu odredbu sadrži i  članak 293. ZKP-a) propisano je da se presuda mora izreći javno, ali se sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili jednog njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.

Sukladno članku 490. stavku 1. ZKP-a, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presuda koje su predmet postupka, propisano je da osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine za politički motivirana kaznena djela, ili druga kaznena djela, ako je do osuđujuće presude došlo zlouporabom političke moći, mogu revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugog odgovarajućeg pravnog akta.

Člankom 494. stavkom 4. ZKP-a propisano je da ako utvrdi da je revizija osnovana, vijeće će presudom poništiti u cijelosti ili djelomice pobijanu odluku u izreci o kaznenoj odgovornosti.

Člankom 496. ZKP-a propisano je da, ako u članku 491. do 498. navedenog Zakona nije drukčije određeno, na postupak po reviziji i na postupak o žalbi protiv odluke županijskog suda o reviziji, primijenit će se odredbe navedenog Zakona koje se odnose na odlučivanje vijeća u sjednici povodom žalbe na presudu.

Iz članka 496. ZKP-a proizlazi da drugostupanjski sud odluku donosi na sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave, dok se sukladno članku 374. ZKP-a na sjednici vijeća javnost može isključiti samo uz uvjete propisane navedenim zakonom.

S obzirom da iz presuda koje su dostavljene Povjerenici za informiranje u žalbenom postupku proizlazi da su odluke donesene na sjednicama vijeća, a ne na temelju održane rasprave, može se zaključiti da se pri odlučivanju na sjednicama vijeća ne primjenjuje odredba članka 356. stavka 2. ZKP-a, o javnom čitanju izreke presude.

Nadalje, sama činjenica da tražena informacija sadrži i zaštićene osobne podatke, nije razlog za uskraćivanje informacija u cijelosti, posebno imajući u vidu odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će preostali dijelovi informacije učiniti dostupnim, ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz članka 15. stavka 2. i 3. Zakona.

Uvidom u internetsku stranicu, https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr, utvrđeno je da Vrhovni sud Republike Hrvatske objavljuje drugostupanjske odluke u kaznenim stvarima, pa tako i odluke vezano za reviziju iz članka 494. ZKP-a (odnosno članka 570. novog Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, 152/08).

Tako primjerice iz odluka Vrhovnoga suda Republike Hrvatske (broj: Kž-80/2018 od 17. travnja 2018. godine, Kž-607/12 od 03. listopada 2012., Kž-581/10 od 27. listopada 2010. godine, Kž-243/02 od 07. rujna 2005. godine, Kž-986/03 od 13. siječnja 2004. godine te Kž-244/02 od 18. veljače 2004. godine), koje se odnose na reviziju iz članka 494. ZKP-a, odnosno članka 570. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, 152/08) proizlazi da se u istim anonimizirani podaci o podnositeljima revizije.

Naime, načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje dva aspekta, s jedne strane transparentnost pravosudnih tijela u smislu javne dostupnosti informacija o radu, organizaciji i financijskim aspektima funkcioniranja pravosudnih tijela, te s druge strane transparentnost supstancijalnog funkcioniranja sudova kroz dostupnosti sudskih odluka i otvorenosti procesa odlučivanja.

Sukladno članku 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, 28/13, 33/15, 82/15, 82/16) sudovi štite Ustavom, međunarodnim ugovorima i zakonima utvrđeni pravni poredak, te osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

Dakle, samim Zakonom o sudovima su propisana tri zadaće sudova (jedinstvena primjena prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom), pa ne bi trebalo biti sporno da načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje pravo građana da budu upoznati s odlukama koje sudovi donose i razlozima za njihovo donošenje.

Upravo objavom pravomoćnih sudskih odluka, jača se pravna sigurnosti na način da stranke u postupku imaju legitimna očekivanja da će su njihova prava biti zaštićena, ukoliko se njihovi zahtjevi temelje na bitno istovrsnom činjeničnom stanju, kao i objavljene sudske odluke.

Osim toga, javnost odluka i objava sudske prakse predstavljaju krucijalan i nezaobilazan izvor informacija za znanstvena istraživanja, što doprinosi i znanstvenoj teoriji.

Također se ukazuje i na dobru praksu Županijskog suda u Varaždinu, koji na internetskoj stranici https://sudovi.pravosudje.hr/zsvz/ objavljuje odlike u obliku pravnih stajališta iz područja građanskog i kaznenog prava, uz anonimizaciju osobnih podataka.

Posebno se ističe da osnovano žaliteljica ukazuje da Vrhovni sud već objavljuje anonimiziranu sudsku praksu. Naime, uvidom u poveznicu http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=937 utvrđeno je da je Sustav sudske prakse „SupraNova“ informacijski sustav koji je nastao u sklopu projekta PHARE 2006 "Usklađivanje i objavljivanje sudske prakse", a namijenjen je za korištenje u svim redovnim i specijaliziranim sudovima te u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, te se u isti unose konačne odluke svih navedenih sudova.

Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 12. ožujka 2018. godine donio Odluku o anonimizaciji sudskih odluka (Su-IV-140/18-1), koja je stupila na snagu dana 01. travnja 2018. godina, a koja odluka također uzima u obzir obvezu zaštite osobnih podataka, što je razvidno iz članka 7. navedene Odluke.

Slijedom svega navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da omogućavanje pristupa pravomoćnim sudskim odlukama može doprinijeti ostvarivanju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti, kao što su jačanje odgovornosti, smanjivanje mogućnosti zlouporabe, jačanje efikasnosti rada sudova i ujednačavanju sudske prakse, pa time i do jačanja povjerenja u rad sudova i sudaca, odnosno da tražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja.

S obzirom da prvostupanjsko tijelo nije dalo valjane razloge za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa, odnosno nije razmatralo mogućnost primjene članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je u žalbenom postupku temeljem ovlasti iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Uvidom u predmetne presude utvrđeno je da iste u izrekama sadrže osobne podatke o osuđenicima kao što su ime i prezime, datum i mjesto rođenja, boravište nacionalnost, bračni status, imovno stanje, podaci o služenju vojske i ranijoj kažnjavanosti, vjeroispovijed te podatak o broju djece.

Također je utvrđeno da se i kroz obrazloženje presude navode imena i prezimena osuđenika i drugih osoba koji su na neki način sudjelovali u postupku (ime i prezime punomoćnika, odnosno ime i prezime podnositelja revizije), kao i imena članova vijeća i zapisničara Županijskog suda u Šibeniku, te državnog odvjetnika koji zastupa Republiku Hrvatsku u navedenim postupcima.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.

Povjerenica za informiranje smatra da u odnosu na podatke koji su navedeni u točki 2. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona, jer bi isto predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život podnositelja revizije.

Naime, Povjerenica za informiranje smatra da je, osim prekrivanja imena i prezimena podnositelja revizije, potrebno prekriti i podatke koji se odnose na osuđenike (bez obzira na činjenicu što su isti umrli, i što se na iste ne po logici stvari ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka), s obzirom da bi se otkrivanjem osobnih podataka osuđenika (kao što su ime i prezime, boravište, podatak o djeci), na neizravan način mogao utvrditi i idenitet podnositelja revizije, koji su nasljednici osuđene osobe.

Iz istog razloga, Povjerenica za informiranje smatra da je potrebno prekriti i podatke o imenu i prezimenu punomoćnika, kao i imena i prezimena drugih osoba koje se navode u obrazloženju.

Što se tiče podataka o imenima i prezimena zapisničara, članova sudskog vijeća te državnog odvjetnika koji sudjeluje u postupku, ističe se da se radi o državnim službenicima čiji se rad financira iz javnih sredstava, te u odnosu na iste ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacija, već javni interes, jer javnost ima pravo biti upoznata s navedenim podacima radi ostvarivanja načela transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                               POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                               dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.