KLASA: UP/II-008-07/18-01/423
URBROJ: 401-01/10-18-2
Zagreb, 11. lipnja 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zaboka, ........., izjavljene protiv rješenja Financijske agencije, KLASA: 150-07/18-01/6, URBROJ: 10-2-18-2 od 07. veljače 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Financijske agencije KLASA: 150-07/18-01/6, URBROJ: 10-2-18-2 od 07. veljače 2018. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio sljedeće informacije: 1. ukupan broj izbrisanih dugovanja u periodu od 2010. do 2017. godine, a temeljem Zakona o predstečajnim nagodbama te Stečajnom zakonu? Zbroj uključuje otpis dugova prema državi, te otpis ostalih potraživanja, 2. Ukupan broj izbrisanih pravnih subjekata, 3. Tko su bile odgovorne osobe? Tko je u ime Republike Hrvatske potpisivao otpis potraživanja?, 4. Koji su to pravni subjekti – (puni naziv-sjedište-broj zaposlenih, visina temeljnog kapitala, 5. Tko su (bili) osnivači – direktori – ovlašteni za zastupanje?, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje zbirne podatke.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev. Ističe da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona. Smatra da se radi o podacima koji trebaju biti javno dostupni. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 22. siječnja 2018. godine tražio sljedeće informacije:
1. Ukupan zbroj izbrisanih dugovanja u periodu od 2010. godine do 2017. godine, a temeljem Zakona o predstečajnim nagodbama te Stečajnim zakonom? Zbroj uključuje otpis dugova prema državi, te otpis ostalih potraživanja
2. Ukupan broj izbrisanih pravnih subjekata
3. Tko su odgovorne osobe? Tko je u ime Republike Hrvatske potpisivao otpis potraživanja?
4. Koji su to pravni subjekti – (puni naziv-sjedište-broj zaposlenih – visina temeljnog kapitala)
5. Tko su (bili) osnivači – direktori – ovlaštene osobe za zastupanje
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje,
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje zbirne podatke vezano za sklopljene predstečajne nagodbe.
Dopisom Povjerenice za informiranje, KLASA: 008-04/18-01/149, URBROJ: 401-01/10-18-3 od 26. travnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo očitovanje o tome koje bi radnje prvostupanjsko tijelo trebalo izvršiti radi udovoljavanja zahtjevu žalitelju, s obzirom da je prvostupanjsko tijelo u svom rješenju navelo da ne posjeduje zbirne podatke o sklopljenim predstečajnim nagodbama.
Iz dopisa prvostupanjskog tijela upućenog Povjerenici za informiranje, KLASA: 150-07/18-01/6, URBROJ: 10-2-18-3 od 14. svibnja 2018. godine u bitnom proizlazi da su nagodbena vijeća u Financijskoj agenciji provodila postupke predstečajnih nagodbi tek od 01. listopada 2012. godine, odnosno od dana stupanja na snagu Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
U predmetnom dopisu se također navodi da bi Financijska agencija, radi udovoljavanja zahtjevu za pristup informacijama žalitelja iz točke 1. zahtjeva, odnosno utvrđivanja ukupnog broja izbrisanih dugovanja prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, za svakog pojedinog dužnika (od ukupno 8959 dužnika) morala izvršiti uvid u 8959 spisa predmeta te usporediti iznos tražbine utvrđene za svakog pojedinog vjerovnika (iznosi iz rješenja o utvrđenju tražbina) s iznosom koji je kao konačni iznos unesen u sklopljenu predstečajnu nagodbu pred nadležnim trgovačkim sudom (iznos iz rješenja o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi), te u konačnici sve te iznose zbrojiti za državu kao vjerovnika te za sve ostale vjerovnike. Posebno se ističe da Financijska agencija posjeduje samo neke zbirne podatke o predstečajnim nagodbama, koje jednom tjedno objavljuje na svojoj web stranici.
Slijedom navedenog, ističe se kako slijedi.
Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, 108/12), koji je stupio na snagu 01. listopada 2012. godine, propisano je da postupak predstečajne nagodbe vodi predsjednik vijeća u vijeću od tri člana (nagodbeno vijeće).
Slijedom navedenog, kako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije za razdoblje od 01. siječnja 2010. godine do 01. listopada 2012. godine (odnosno za razdoblje prije stupanja na snagu navedenog Zakona), pravilno je prvostupanjsko tijelo postupilo kad je za navedeno razdoblje odbacilo zahtjev žalitelja sukladno članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na preostali dio zahtjeva žalitelja, a koji se odnosi za razdoblje od 01. listopada 2012. godine do 31. prosinca 2017. godine ističe se sljedeće.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Osim toga, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žaliteljica traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žaliteljica samostalnom obradom došla do traženih podataka.
Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje izrađeni dokument koji bi sadržavao tražene informacije, odnosno da bi dostava dokumentacije iz koje bile vidljive tražene informacije pretpostavljala uvid u svaki pojedinačni spis, što je detaljno obrazloženo u gore navedenom očitovanju prvostupanjskog tijela Povjerenici za informiranje od 14. svibnja 2018. godine, proizlazi da predmet zahtjeva žalitelja nije informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
To posebno stoga što bi u konkretnom slučaju trebalo izvršiti uvid u 8959 spisa, pa se ne radi o podatku koje tijelo javne vlasti posjeduje u obliku dokumenta, već se radi o podatku do kojeg se može doći jedino dodatnim naporom i aktivnostima prvostupanjskog tijela, što pravilno navodi i prvostupanjsko tijelo u svom očitovanju od 14. svibnja 2018. godine.
Nadalje, uvidom u link https://www.fina.hr/Default.aspx?sec=1839 utvrđeno je da da Financijska agencija vodi zbirne statističke podatke iz informacijskog sustava predstečajnih nagodbi na način da izvješće sadrži pregled ukupnog stanja po sljedećim kategorijama: 1. Zbirni pregled predmeta prema iznosu prijavljenih obveza, 2. Zbirni pregled predmeta za koje je prihvaćen plan financijskog restrukturiranja ili sklopljena nagodba, 3. Zbirni pregled riješenih predmeta i predmeta u radu s postotnim udjelima, 4. Zbirni pregled broja predmeta za koje je sklopljena nagodba na trgovačkim sudovima, 5. Zbirni pregled broja predmeta prema području djelatnosti i 6. Zbirni pregled broja predmeta prema županijama.
Osim toga, u gore navedenim pregledima navode se sljedeći podaci: iznos prijavljenih obveza manjih od 10.000.000 kn, odnosno većih od 10.000.000 kn, te se po navedenim kriterijima navode ukupan broj zaposlenih, broj zaposlenih prema prijavi dužnika, broj predmeta, postotak od prijavljenih obveza te postotak od ukupnog broja predmeta.
Slijedom navedenog, očito je da prvostupanjsko tijelo ne vodi informacije koje su predmet postupka na način koji to žalitelj traži, odnosno proizlazi da žalitelj u konkretnom slučaju traži određenu analizu postupanja prvostupanjskog tijela, posebno u odnosu na dio zahtjeva kojm se traži dio brisanih dugovanja prema državi.
Prihvaćanje stava žalitelja značilo bi svatko od tijela javne vlasti mogao tražiti izradu određene analize, čime bi se dovelo u pitanje redovito funkcioniranje tijela javne vlasti, što svakako nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uzimajući u obzir navedeno, pravilno prvostupanjsko tijelo navodi da tražene informacije ne postoje kao izrađene informacije u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama.
Dakle, ukoliko tražena informacija ne postoji kao gotov i izrađen podatak, tada se isto ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavak 1. točka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem slučaju tijelo javne vlasti sukladno članku 23. stavku 5. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama donosi rješenje o odbijanju zahtjeva.
Naime, tijelo javne vlasti donosi rješenje o odbacivanju zahtjeva temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama samo kad uopće ne posjeduje traženu informaciju, te nema saznanja gdje se ista nalazi, što ovdje nije slučaj.
Slijedom navedenog pravilnom primjenom članka 23. stavka 5. točka 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odbiti, a ne odbaciti zahtjev žalitelja, međutim navedeni propust prvostupanjskog tijela nije utjecao na zakonitost pobijanog rješenja.
Što se tiče ostalih dijelova zahtjeva za pristup informacijama (točke 2. do 5.), ističe se da navedene dijelove zahtjeva treba tumačiti zajedno s točkom 1. zahtjeva za pristup informacijama.
Naime, iz odredaba Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne proizlazi obveza Financijske agencije da vodi podatke o tome je li određeno društvo, koje je sudjelovalo u predstečajnoj nagodbi, nakon provedbe postupka brisano iz sudskog registra, pa po logici stvari prvostupanjsko tijelo niti ne može posjedovati navedene podatke, kao ni ostale podatke koji su predmet zahtjeva žalitelja (točke 3. do 5. zahtjeva).
Upravo zbog navedenog, u konkretnom slučaju nije niti moguće ustupanje zahtjeva pod točkama 2., 3., 4. i 5. nadležnom trgovačkom sudu, jer ni isti ne vode podatke o izbrisanim subjektima po kriteriju je li za isti subjekt sklopljena predstečajna nagodba.
Slijedom navedenog, žalitelj se upućuje na stranicu Financijske agencije gdje je moguće pretraživati pojedine podatke o dužniku u postupcima predstečajne nagodbe (primjerice podatke o utvrđenim tražbinama, otpisima i planu otplate), te na stranicu sudskog registra, koji je javno dostupna evidencija, a u kojoj je moguće utvrditi je li za određeni subjekt sklopljena predstečajna nagodba, je li isti brisan iz registra, te podaci o temeljnom kapitalu istog.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.