KLASA: UP/II-008-07/18-01/437

URBROJ: 401-01/04-18-2

Zagreb, 5.lipnja2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku BROJ:PPI-DO-4/2018 od 27. travnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku BROJ: PPI-DO-4/2018 od 27. travnja 2018. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku (u daljnjem tekstu: ŽDO Osijek) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj)  od 25. ožujka 2018. godine, a u kojem zahtjevu se navodi kako mjesečna izvješća koja županijska državna odvjetništva i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta dostavljaju Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske imaju tri dijela: prvi dio se odnosi na izvješćivanje o pravnoj i drugoj problematici, sastancima i općenito izvanpostupovnom radu, drugi dio sadrži izvješća o radu i odlukama u značajnim predmetima, treći dio izvješća sastoji se od statističkih tabela o radu kaznenih i građansko upravnih odjela uz koje se daju samo najnužniji komentari ako je to potrebno zbog velikih zaostataka ili velikog broja negativnih odluka. Sukladno navedenom, žalitelj moli da mu se na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama  omogući  preslika ili skenirano mjesečno izvješće za prosinac 2017. godine te siječanj 2018. godine, koje je tijelo javne vlasti ŽDO Osijek dostavilo višem državnom odvjetništvu. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je informacija klasificirana stupnjem tajnosti.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi kako suprotno  navodima obrazloženja pobijanog rješenja niti jednom odredbom Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15.) i/ili Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 5/14. i 123/15.) nije određeno da bi izvješće o cjelokupnom radu državnog odvjetništva za svaki mjesec iz članka 200. Poslovnika državnog odvjetništva, koje sadrži podatke o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, kao i podatke o neriješenim predmetima naznačena kao podatak zaštićen Zakonom o tajnosti podataka niti takva informacija sadrži podatke državnih odvjetništava koji su nastali tijekom provođenja izviđa i istrage, ili drugog rada državnog odvjetništva, a koji se odnose na neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodne odnose Republike Hrvatske, obrambenu sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske (članak 6. i 8. Zakona o tajnosti podataka). Nadalje navodi kako je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka te članaka 30., te 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) jer tijelo javne vlasti nije upoznalo žalitelja sa sadržajem mišljenja Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, da je provodilo test razmjernosti i javnog interesa te o odlučnim činjenicama koje je utvrdilo obavijestilo žalitelja jer isti ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njegovim navodima, a službena osoba dužna mu je omogućiti izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u  ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenjem dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Također navodi kako prihvaća okolnost da je moguće da pojedini dijelovi mjesečnog izvješća iz članka 200.Poslovnika državnog odvjetništva u trenutku sastavljanja sadrže podatke čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova javne sigurnosti ili kaznenog postupka, međutim, u tom bi slučaju u propisanom postupku tijelo trebalo najprije odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promijeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka te pri tome utvrditi da li je donesena periodična procjena u pisanom obliku, potom zatražiti mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, pa ukoliko klasificirani podatak sadrži određene dijelove ili priloge čije neovlašteno otkrivanje ne ugrožava rad državnih odvjetništava, koji su nastali tijekom provođenja izvida i istrage, ili drugog rada državnog odvjetništva, a osobito čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća tijela javne vlasti, takve dijelove podatka izostaviti od oznake stupnja tajnosti, pa tek nakon toga provesti test razmjernosti i javnog interesa u odnosu na preostale dijelove koji su i dalje klasificirani određenim stupnjem tajnosti. Žalitelj navodi kako je radi pogrešne primjene materijalnog prava, osobito članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, u postupku nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer mjesečno izvješće koje sadrži podatke i o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, kao i podatke o neriješenim  predmetima, koji su glavnom brojčani podaci, bi naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća tijela javne vlasti, niti o tim odlučnim činjenicama postoje navodi u obrazloženju pobijanog rješenja radi čega je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 25. ožujka 2018. godine zatražio od ŽDO-a Osijek da mu se na temelju Zakona o pravu na pristup informacija omogući preslika ili skenirano mjesečno izvješće za prosinac 2017. godine, te siječanj 2018. godine, koje je tijelo javne vlasti ŽDO Osijek dostavilo višem državnom odvjetništvu. Nadalje je utvrđeno da je ŽDO Osijek rješenjem BROJ: PPI-DO-4/2018 od 27. travnja 2018. godine, odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je informacija klasificirana stupnjem tajnosti.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ŽDO Osijek prije donošenja odluke o žaliteljevom zahtjevu zatražilo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provelo test razmjernosti i javnog interesa.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se kako iz pribavljenog mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost proizlazi da je s obzirom na vrstu i specifičnost poslova koje provodi pojedino državno odvjetništvo te osjetljivost tih podataka, takvoj vrsti odnosno skupu podataka sadržanih u mjesečnom izvješću pojedinog državnog odvjetništva potrebno utvrditi i zadržati utvrđeni stupanj tajnosti, obzirom da bi njihovo otkrivanje moglo naštetiti djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. Zakona o tajnosti podataka.

Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja, ŽDO Osijek navodi kako je odredbom članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka. Također navodi da su podaci koje žalitelj traži proglašeni tajnima Zakonom o državnom odvjetništvu i Poslovnikom državnog odvjetništva. Ističe kako je obveza podnošenja mjesečnih i godišnja izvješća državnih odvjetništava propisana  člankom 41. Zakona o državnom odvjetništvu, te da izvješća koja niža državna odvjetništva mjesečno podnose višem državnom odvjetništvu sadrže podatke o završenim postupcima, o postupcima koji su u tijeku te radnjama koje su poduzeli ili će ih poduzeti, a više državno odvjetništvo može tražiti da se izvješća izrade posebno po vrstama predmeta.

ŽDO Osijek navodi kako je sukladno odredbi članka 36. Zakona o državnom odvjetništvu (Poglavlje 3. - Čuvanje tajnosti podataka) utvrđeno da se smatraju tajnima između ostalog:7. podaci iz evidencija državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika. Nadalje navodi da se nastavno na odredbu članka 200. Poslovnika državnog odvjetništva mjesečno izvješće sastoji od tri dijela: prvi dio se odnosi na izvješćivanje o pravnoj i drugoj problematici, sastancima i općenito izvanpostupovnom radu, drugi dio sadrži izvješća o radu i odlukama u značajnijim predmetima, treći dio izvješća sastoji se od statističkih tabela o radu kaznenih i građansko upravnih odjela uz koje se daju samo najnužniji komentari ako je to potrebno zbog velikih zaostataka ili velikog broja negativnih odluka. Također navodi da se temeljem članka 206. stavka 2. Poslovnika državnog odvjetništva podaci iz članka 200. Poslovnika vode  u posebnom spisu državnog odvjetništva, koji nije dostupan javnosti jer sadrži podatke koji su tajni, a da je svrha čuvanja ovih podataka uspješno vođenje nadzora nad radom nižih državnih odvjetnika, evidentiranje rezultata pregleda nižih državnih odvjetništava, primjedaba na rad pojedinih dužnosnika i evidencije o posebno složenim poslovima koje su obavila pojedina niža državna odvjetništva. Ističe kako više državno odvjetništvo osniva za svako niže državno odvjetništvo poseban spis (fascikl) u kojem se vode podaci u skladu s uputom koju donosi Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske na osnovu članka 130. stavka 2. Zakona o državnom odvjetništvu, te da u poseban spis državnog odvjetništva ulaze i mjesečna izvješća o radu tog odvjetništva iz članka 200. Poslovnika, koja su temeljem čl. 66. Poslovnika državnog odvjetništva klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO", a pristup takvim podacima imaju samo osobe iz članka 73. stavka 2. i 3. Poslovnika državnog odvjetništva i spadaju u poslove državnoodvjetničke uprave iz članka 20. Zakona o državnom odvjetništvu. Također ističe kako podaci koji su dostupni javnosti, a koje između ostalog sadrže i dio mjesečnih izvješća raznih državnih odvjetništava,  su zbirno prikazani u godišnjem izvješću o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i javnosti dostupni na internetskim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (link  http://www.dorh.hr/Default.aspx?sec=645) dok je preostali dio podataka tajan i slijedom toga nije dostupan javnosti.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

U žalbenom postupku izvršen je uvid u mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost KLASA: 008-01/15-01/14, URBROJ: 50439-05/22-18-413 od 20. travnja 2018. godine, kao i Zapisnik Radne grupe za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa BROJ: PPI-DO-4/2018 od 27. travnja 2018. godine, u kojem se u bitnom navodi kako je razlog za omogućavanje pristupa informaciji ustavno pravo na pristup informacijama koje podliježe zakonom propisanim ograničenjima, dok se pod razlozima za ograničenje navodi kako se radi o klasificiranom podatku „OGR“ na koji pravo pristupa nemaju niti svi djelatnici ŽDO-a Osijek; kako podaci koji se štite navedenim stupnjem tajnosti u cijelosti odgovaraju vrijednostima koje se njima štite; kako neovlašteno otkrivanje ovih podataka ili eventualna deklasifikacija podataka nije opravdana javnim interesom jer se radi o unutarnjim ustrojstvenim podacima koji se eventualno na zahtjev mogu dostaviti samo višem državnom odvjetništvu i služe radi nadzora nad radom ŽDO-a Osijek  i poboljšanja kvalitete rada i s tom svrhom su podaci kreirani; kako su zaposlenici tog državnog odvjetništva vezani radnim odnosom  i pravima i obvezama koja iz njih proizlaze, pa tako i čuvanja svih podataka unutra državnog odvjetništva; kako zaposlenici za  objavljivanje podataka iz  ada tog državnog odvjetništva koji nisu javni mogu stegovno i kazneno odgovarati, dok takva obveza za javnost ne postoji;  kako se temeljem članka 206. stavka 2.Poslovnika državnog odvjetništva podaci iz članka 200. Poslovnika vode u posebnom spisu državnog odvjetništva, koji nije dostupan javnosti jer sadrži podatke koji su tajni, a svrha čuvanja tih podataka je uspješno vođenje nadzora nad radom nižih državnih odvjetnika, evidentiranje rezultata pregleda nižih državnih odvjetništava, primjedaba na rad pojedinih dužnosnika i evidencije o posebno složenim poslovima koje su obavila pojedina niža državna odvjetništva, kako pristup podacima s oznakom tajnosti „OGRANIČENO“ koji su upisani u upisnik „OGR“ imaju oni dužnosnici i zaposlenici koji u svom radu  na njemu  ostvaruju uvir radi  upravljanja, obrade i drugih  oblika rada i rukovanja i to sve u mjeri  u kojoj obavljanje  službenih poslova i zadaća to zahtijeva; kako su navedeni podaci samo jedan od više kriterija koji se primjenjuju za određivanje ocjene, a njihovim  iznošenjem u javnost ne bi se  prezentirala  potpuna i istinita informacija  o radu zamjenika  državnih odvjetnika; kako bi objavom traženih podataka nastala trajna i nepopravljiva šteta u obvezi zaštite podataka koji su zakonom zaštićeni i s razlogom nisu dostupni javnosti niti svim zaposlenicima tijela koje ih posjeduje; te da  se javnim objavljivanjem  traženih podataka dozvoljava kontrola rada izvan propisanih tijela državnog odvjetništva, radi čega je neophodno zadržati zakonom propisanu tajnost traženih podataka, dok deklasifikacija,kako potpuna tako i djelomična, nije opravdana. Slijedom navedenog, članovi Radne grupe jednoglasno donose zaključak kako prevladavaju razlozi za ograničenjem pristupa traženoj informaciji te da šteta po zaštićene vrijednosti preteže nad javnim interesom za omogućavanje pristupa informaciji.

Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je temeljem citiranih odredbi Zakona o državnom odvjetništvu i Poslovnika državnog odvjetništva i mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO.“

Odredbom članka 9. Zakona o tajnosti podataka propisano je da se stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. ovoga Zakona, dok je člankom 5 navedenog Zakona propisano kako se s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti iz članka 4. ovoga Zakona mogu klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Odredbom članka 16. stavka 1. istog Zakona propisano je da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je da je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano da je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, što je i ŽDO Osijek učinilo, te je temeljem dobivenog mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost  i provedenog testa razmjernosti javnog interesa, odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama i zadržao stupanj tajnosti „OGRANIČENO.“

Povjerenica za informiranje smatra da je pritom odlučan razlog zaštita učinkovitosti i integriteta rada državnog odvjetništva koja u konkretnom slučaju preteže nad mogućnošću  kontrole nad radom tijela javne vlasti od strane javnosti, koja je inače u javnom interesu. U ovom slučaju, predmetne informacije ne daju potpunu sliku i informaciju o radu pojedinog državnog odvjetništva, dok bi se istovremeno omogućavanjem pristupa informaciji stvorila mogućnost da ista bude korištena u nedozvoljene svrhe (npr. pritisak na državno odvjetništvo, izračun vjerojatnosti dodjele predmeta i sl.)

Što se tiče javnog interesa za informacijom koja je predmet postupka, drugostupanjsko tijelo analizom sadržaja u medijima, osim žaliteljevog interesa, nije utvrdilo postojanje javnog interesa za  predmetnim informacijama, a osim toga predmetne informacije se ne odnose na pitanja koja su u društvu smatrana pitanjima od javnog interesa, poput zaštite okoliša, ugrožavanja javnog zdravlja, prijetnji obrani i javnoj sigurnosti, potrošnje proračunskih sredstava, zakonitosti rada tijela javne vlasti, odgovornog donošenja političkih odluka i upravljanja javnom imovinom, kršenja ljudskih prava te mogućih slučajeva političke korupcije i sl.

Odgovornost za rad državnog odvjetništva leži na čelniku i kontrola se ostvaruje u zakonom propisanim postupcima, a k tome je glava IV. Zakona o državnom odvjetništvu posvećena izvješćima koje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske te ostala državna odvjetništva upućuju Saboru RH, višim državnim odvjetništvima, ministru pravosuđa te Vladi RH.

Osim toga, žalitelj u žalbi prilikom osporavanja navoda iz pobijanog rješenja, nije naveo razloge zbog kojih smatra da bi se zatražena informacija trebala deklasificirati jer prevladava interes za omogućavanjem pristupa informaciji.

Drugostupanjsko tijelo ujedno ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. studenoga 2014. godine, kojom je poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. travnja 2014. godine. Predmetnim rješenjem Povjerenika za informiranje poništeno je rješenje Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/05, URBROJ: 50302/28-13-1 od 29. kolovoza 2013. godine, te je podnositelju zahtjeva za pristup informacijama, udruzi GONG, omogućen pristup preslici zatražene informacije koja je klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ na način da  prije dostave klasificirane informacije postupi sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka o deklasifikaciji podataka.

Nastavno na navedenu presudu, ukazuje se kako je u njezinom obrazloženju Sud ocijenio da samo vlasnik podatka koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.

Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, broj U-III-1267/2017 od 21. studenoga 2017. godine odbio ustavnu tužbu udruge GONG, zaključivši kako spomenutom presudom Suda poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. studenoga 2014. godine udruzi GONG nisu povrijeđena ustavna prava.

Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informacijama klasificiranim stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije temeljem dobivenog mišljena Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, stoga je žalitelju odlučilo uskratiti pristup predmetnoj informaciji, budući da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je  kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Neovisno o ovom rješenju, prvostupanjsko tijelo kao vlasnik informacije se upućuje da sukladno zakonskim odredbama provodi periodične procjene stupnja tajnosti na temelju koje može promijeniti stupanj tajnosti ili izvršiti deklasifikaciju podataka imajući u vidu vrijednosti koje se štite određenim stupnjem tajnosti i da se radi o vođenju evidencije o radu državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.