KLASA: UP/II-008-07/18-01/41
URBROJ: 401-01/06-18-4
Zagreb, 25.5.2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Oroslavja, ........., izjavljene protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Sui-249/17-2 od 18.12.2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Sui-249/17-2 od 18.12.2017. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 6.12.2017. godine, kojim je od navedenog tijela javne vlasti zatražio podatke iz upisnika „I Kž” odnosno popis neriješenih predmeta po godinama kada su primljeni u sudu - 2012., 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017. godina te za sve neriješene predmete primljene u 2013. i 2014. godini - poslovni broj predmeta i datum kada je primljen u navedenom sudu, ime i prezime okrivljene osobe, poslovni broj prvostupanjskog predmeta i koji je sud prvog stupnja, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer se ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako istu izjavljuje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene zakona te pogrešne primjene procesnih odredbi. Žalitelj ističe da je od tijela javne vlasti zatražio statističke podatke o radu suda, svaki sud u Republici Hrvatskoj ima i vodi kao gotove u sustavu eSpis i a koji nisu objavljeni na web stranici suda. Ističe da se u sustavu eSpis, vode pojedinačni i ukupni podaci o svakom predmetu i svakoj radnji u predmetu, pa se statistički podaci mogu izlistati iz navedenog sustava, kao i da to ne predstavlja nikakav dodatni trud niti stvaranje nove informacije. Žalitelj navodi kako nema zakonskog razloga za odbijanje njegovog zahtjeva, osporavajući zakonsku utemeljenost obrazloženja osporenog rješenja, pa predlaže Povjerenici za informiranje da isto poništi i omogući mu pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana
Iz spisa predmeta je razvidno kako je žalitelj dana 6.12.2017. godine Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio sljedeće informacije: vezano za upisnik predmeta „I Kž” - neriješene predmete po godinama kada su primljeni u sudu - 2012., 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017. godina te za sve neriješene predmete primljene u 2013. i 2014. godini - poslovni broj predmeta i datum kada je primljen u Vrhovnom sudu, ime i prezime okrivljene osobe, poslovni broj prvostupanjskog predmeta i koji je sud prvog stupnja. Također je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom navedenog zahtjeva donio osporeno rješenje Broj: Sui-249/17-2 od 18.12.2017. godine o odbijanju predmetnog zahtjeva žalitelja, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. iz razloga što se istim traže informacije koje se ne mogu smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da Vrhovni sud Republike Hrvatske ne vodi službenu evidenciju o predmetima na način kako je to zatraženo u predmetnom zahtjevu te da bi, kako bi se utvrdili zatraženi podaci, morao postaviti poseban upit u bazi podataka pojedinih upisnika, pregledati pojedinačno svaki predmet i uložiti dodatni trud da bi se stvorilo novu informaciju, a što ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu citirane odredbe predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja. Pristup informaciji znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, vrši analize, daje tumačenja i slično.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Naime, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio predmetni zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obrazloženjem kako se informacije koje je u zahtjevu zatražila žaliteljica ne bi mogle smatrati informacijom jer kao takve ne postoje, nego bi se iste trebalo stvarati odnosno uložiti dodatni trud i provesti analizu podataka iz postupaka koji se vode u tijelu javne vlasti, pa su iz navedenog razloga odbili predmetni zahtjev kao neosnovan.
Međutim, iz dokumentacije u prilogu 6 žalbi protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnesenih od drugih podnositelja, a po kojima se vodio drugostupanjski postupak kod Povjerenice za informiranje, utvrđeno je da je navedeni sud u ranijim slučajevima 2016. i 2017. godine, u pogledu sadržajno sličnih traženja omogućavao pristup informacijama, pa s obzirom na navedeno, na navode žalitelja iz predmetne žalbe te navode tijela javne vlasti iz obrazloženja osporenog rješenja, nije bilo razvidno je li Vrhovni sud Republike Hrvatske po sličnim zahtjevima korisnika informacije koje su im po istima dostavljane izradio, ili ih se na jednostavan način moglo ispisati iz baze podataka o upisnicima predmeta koji se vode pred istim sudom. Stoga je od navedenog tijela javne vlasti dana 17. i 18.5.2018. godine zatraženo da se službenicima iz ureda Povjerenice za informiranje na prikladan način omogući uvid u informacije koje su predmet postupka, odnosno uvid u način na koji isto tijelo vodi podatke u predmetnim upisnicima, kako bi se moglo nedvojbeno utvrditi činjenice o navedenom. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dopisom od 22.5.2018. godine putem elektroničke pošte izvijestio Povjerenicu za informiranje kako ostaje kod navoda iz osporenog rješenja, navodeći kako Zakon o pravu na pristup informacijama ne predviđa postupanje Povjerenika za informiranje u postupku po žalbi neposrednim uvidom u informacije kod tijela javne vlasti, citirajući odredbu članka 25. stavka 4. navedenog Zakona, s napomenom da navedeno tijelo javne vlasti nema izrađene zatražene informacije pa ne može sukladno navedenoj odredbi dostaviti iste u žalbenom postupku.
U pogledu gore navedene obavijesti Vrhovnog suda Republike Hrvatske ističe se da je člankom 47. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, a da je stavkom 2. istog članka propisano da će službena osoba pribaviti po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javno pravno tijelo ili sud.
Nadalje, ističe se da je člankom 115. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano da će drugostupanjsko tijelo riješiti stvar na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela.
Naime, u konkretnom slučaju je sporno to što je samo prvostupanjsko tijelo u 2016. i 2017. godini po sadržajno sličnim zahtjevima korisnicima omogućavao pristup informacijama, a u predmetnom slučaju tvrdi kako ne posjeduje takve informacije, pa je stoga od istog tijela zatražen uvid u način vođenja u predmetnom zahtjevu zatraženih podataka.
S obzirom da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije sukladno svojim zakonskim obvezama Povjerenici za informiranje omogućio uvid u informacije koje su predmet postupka, neovisno u kojem obliku se iste vode kod prvostupanjskog tijela a što je bio dužan učiniti sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a što je bilo nužno da bi se točno utvrdile činjenice u drugostupanjskom postupku po žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela te da nije pružilo nikakve dokaze koji potkrepljuju navode iz osporenog rješenja, osporeno je rješenje nužno poništiti i vratiti predmet na prvostupanjski postupak.
Prvostupanjsko tijelo je pri rješavanju predmetnog zahtjeva prije svega dužno provjeriti da li zatraženu informaciju iz zahtjeva posjeduje kao izrađenu informaciju ili ne, odnosno mora točno utvrditi koje od zatraženih informacija ima u svom posjedu, a nakon što utvrdi činjenice postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, u ponovnom postupku po zahtjevu za pristup informacijama žalitelja od 6.12.2017. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obvezi provjeriti ima li u svom posjedu izrađene informacije (u nekom od zakonski propisanih oblika informacije), a iz kojih se mogu iščitati podaci vezani za pojedinačne dijelove zahtjeva korisnika u kojima se traži broj primljenih i neriješenih predmeta po naznačenim parametrima. Naime, po logici stvari proizlazi da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao imati statističke podatke o svom radu, iz kojih bi se morali moći iščitati i podaci koji se traže u predmetnom zahtjevu, pri čemu se ne ulazi u to da navedeni sud objavljuje tromjesečne statističke podatke sukladno svojim drugim obvezama. Slijedom navedenog Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon što u ponovnom postupku utvrdi sve relevantne činjenice, u obvezi donijeti odluku o mogućnosti pristupa zatraženim informacijama navedenim u predmetnom zahtjevu.
U slučaju kada tijelo javne vlasti posjeduje traženu informaciju iz zahtjeva te ograničava pristup istoj, dužno je prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
S obzirom na sve navedeno te da je iz spisa predmeta razvidno da je u predmetnom slučaju tijelo javne vlasti postupajući po zahtjevu žalitelja propustilo utvrditi ključne činjenice pa je, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.