KLASA: UP/II-008-07/18-01/179
URBROJ: 401-01/06-18-3
Zagreb, 25.5.2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Ivanić-Grada, ........., izjavljene protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Sui-28/18-2 od 16.2.2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Sui-28/18-2 od 16.2.2018. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 2.2.2018. godine, kojim je od navedenog tijela javne vlasti zatražila podatke o broju neriješenih predmeta iz upisnika „I Kž” na dan 31.12.2017. godine po godini zaprimanja od 2013. -2017. godine, te podatke iz istog upisnika za neriješene predmete zaprimljene 2013. i 2014. godine te na dan 31.1.2018. godine po godini zaprimanja od 2013. -2017. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer se ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako istu izjavljuje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene zakona te pogrešne primjene odredbi upravnog postupka. Žaliteljica ističe da je od tijela javne vlasti tražila informacije u vidu statističkih podataka suda koji nisu objavljeni na njegovoj web stranici, kako je iste statističke podatke tražila i dobila od istog tijela javne vlasti prije dvije godine te kako u prilogu žalbe dostavlja navedeni zahtjev i odgovor tijela javne vlasti iz 2016. godine. Nadalje, navodi kako smatra netočnima navode iz obrazloženja osporenog rješenja o tome da se ne vodi službena evidencija o predmetima na način kako je to zatraženo u njezinom zahtjevu, jer se njezin zahtjev odnosi na obične statističke podatke koji postoje kao gotovi podaci u eSpisu. Žaliteljica pojašnjava kako je eSpis sustav u kojem se evidentiraju pojedinačni i zbirni podaci za spise, suce, službenike o svakom predmetu i svakoj radnji u predmetu, a da se svi podaci mogu izlistati iz istog po zadanim kriterijima te kako to ne predstavlja nikakav dodatni trud da bi se stvorila nova informacija. Ističe da se ne radi o novoj informaciji kada ista postoji u sustavu i može se dobiti da jednim ili nekoliko „klikova” na tipkovnici. Napominje da je sustav eSpis reguliran Pravilnikom o radu u sustavu eSpis, da u istom postoje svi podaci u elektroničkom obliku, koji su u jednom dijelu dostupni na internetu. Nadalje, navodi da tijelo javne vlasti nije u osporenom rješenju dalo zakonski utemeljene razloge za odbijanje njezinog zahtjeva te da je navedeni sustav eSpis-a uveden u sudove, između ostaloga, da bi se omogućila transparentnost rada i dostupnost podataka putem suvremenih tehnologija. Žaliteljica zaključno posebno naglašava da je po ranijem zahtjevu dobila tražene podatke, kojim je u predmetnom slučaju odbijen pristup, a da bi trebalo očekivati da će protekom vremena sve više informacija biti dostupno a ne da će podaci postati nedostupni bez valjanog obrazloženja. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana
Iz spisa predmeta je razvidno kako je žaliteljica dana 2.2.2018. godine Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijela zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražila sljedeće: vezano za upisnik predmeta „I Kž” - drugostupanjski kazneni predmeti, traži pod 1. neriješene predmete po godini zaprimanja na dan 31.12.2017. godine, 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017. godina te ukupno; pod 2. za predmete primljene 2013. i 2014. godine (stariji od 3 godine) popis svih poslovnih brojeva predmeta koji nisu riješeni na dan 31.12.2017. godine; i pod 3. neriješene predmete po godini zaprimanja na dan 31.1.2018. godine - 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017. godina te ukupno. Također je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom navedenog zahtjeva donio osporeno rješenje Broj: Sui-28/18-2 od 16.2.2018. godine o odbijanju predmetnog zahtjeva žaliteljice, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. iz razloga što se istim traže informacije koje se ne mogu smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da Vrhovni sud Republike Hrvatske ne vodi službenu evidenciju o predmetima na način kako je to zatraženo u predmetnom zahtjevu te da bi, kako bi se utvrdili zatraženi podaci, morao postaviti poseban upit u bazi podataka pojedinih upisnika, pregledati pojedinačno svaki predmet i uložiti dodatni trud da bi se stvorilo novu informaciju, a što ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu citirane odredbe predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja. Pristup informaciji znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, vrši analize, daje tumačenja i slično.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Naime, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio predmetni zahtjev žaliteljice temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obrazloženjem kako se informacije koje je u zahtjevu zatražila žaliteljica ne bi mogle smatrati informacijom jer kao takve ne postoje, nego bi se iste trebalo stvarati odnosno uložiti dodatni trud i provesti analizu podataka iz postupaka koji se vode u tijelu javne vlasti, pa su iz navedenog razloga odbili predmetni zahtjev kao neosnovan.
Međutim, iz priloga predmetne žalbe je utvrđeno da je žaliteljica uz istu priložila po sadržaju sličan zahtjev za pristup informacijama, koji je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijela 9.3.2016. godine, kao i dopis Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Sui-50/16-2 od 22.3.2016. godine, u kojem su joj dostavljeni svi zatraženi podaci. S obzirom na navedenu dostavljenu dokumentaciju te navode tijela javne vlasti iz obrazloženja osporenog rješenja, nije bilo razvidno je li Vrhovni sud Republike Hrvatske po ranijem zahtjevu žaliteljice informacije koje su joj po istom dostavljene izradio, ili ih se na jednostavan način moglo ispisati iz baze podataka o upisnicima predmeta koji se vode pred navedenim sudom, pa je stoga od navedenog tijela javne vlasti dana 17. i 18.5.2018. godine zatraženo da se službenicima iz ureda Povjerenice za informiranje na prikladan način omogući uvid u informacije koje su predmet postupka, odnosno uvid u način na koji isto tijelo vodi podatke u predmetnim upisnicima, kako bi se moglo nedvojbeno utvrditi činjenice o navedenom. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dopisom od 22.5.2018. godine putem elektroničke pošte izvijestio Povjerenicu za informiranje kako ostaje kod navoda iz osporenog rješenja, navodeći kako Zakon o pravu na pristup informacijama ne predviđa postupanje Povjerenika za informiranje u postupku po žalbi neposrednim uvidom u informacije kod tijela javne vlasti, citirajući odredbu članka 25. stavka 4. navedenog Zakona, s napomenom da navedeno tijelo javne vlasti nema izrađene zatražene informacije pa ne može sukladno navedenoj odredbi dostaviti iste u žalbenom postupku.
U pogledu gore navedene obavijesti Vrhovnog suda Republike Hrvatske ističe se da je člankom 47. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, a da je stavkom 2. istog članka propisano da će službena osoba pribaviti po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javno pravno tijelo ili sud.
Nadalje, ističe se da je člankom 115. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano da će drugostupanjsko tijelo riješiti stvar na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela.
Naime, u konkretnom slučaju je sporno to što je samo prvostupanjsko tijelo u 2016. godini po sadržajno istom zahtjevu istoj korisnici omogućilo pristup informacijama, a u predmetnom slučaju tvrdi kako ne posjeduje takve informacije, pa je stoga od istog tijela zatražen uvid u način vođenja u predmetnom zahtjevu zatraženih podataka.
S obzirom da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije sukladno svojim zakonskim obvezama Povjerenici za informiranje omogućio uvid u informacije koje su predmet postupka, neovisno u kojem obliku se iste vode kod prvostupanjskog tijela a što je bio dužan učiniti sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a što je bilo nužno da bi se točno utvrdile činjenice u drugostupanjskom postupku po žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela te da nije pružilo nikakve dokaze koji potkrepljuju navode iz osporenog rješenja, osporeno je rješenje nužno poništiti i vratiti predmet na prvostupanjski postupak.
Prvostupanjsko tijelo je pri rješavanju predmetnog zahtjeva prije svega dužno provjeriti da li zatraženu informaciju iz zahtjeva posjeduje kao izrađenu informaciju ili ne, odnosno mora točno utvrditi koje od zatraženih informacija ima u svom posjedu, a nakon što utvrdi činjenice postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, u ponovnom postupku po zahtjevu za pristup informacijama žaliteljice od 2.2.2018. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obvezi provjeriti ima li u svom posjedu izrađene informacije (u nekom od zakonski propisanih oblika informacije), a iz kojih se mogu iščitati podaci vezani za pojedinačne dijelove zahtjeva korisnice u kojima se traži broj primljenih i neriješenih predmeta po naznačenim parametrima. Naime, po logici stvari proizlazi da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao imati statističke podatke o svom radu, iz kojih bi se morali moći iščitati i podaci koji se traže u predmetnom zahtjevu, pri čemu se ne ulazi u to da navedeni sud objavljuje tromjesečne statističke podatke sukladno svojim drugim obvezama. Slijedom navedenog Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon što u ponovnom postupku utvrdi sve relevantne činjenice, u obvezi donijeti odluku o mogućnosti pristupa zatraženim informacijama navedenim u predmetnom zahtjevu.
U slučaju kada tijelo javne vlasti posjeduje traženu informaciju iz zahtjeva te ograničava pristup istoj, dužno je prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
S obzirom na sve navedeno te da je iz spisa predmeta razvidno da je u predmetnom slučaju tijelo javne vlasti postupajući po zahtjevu žaliteljice propustilo utvrditi ključne činjenice pa je, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žaliteljici i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.