KLASA: UP/II-008-07/18-01/273

URBROJ: 401-01/04-18-4

Zagreb, 18. svibnja 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu KLASA: 053-01/18-01/132, URBROJ: 3804-850-18-5od 15. ožujka 2018. godine,u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu KLASA: 053-01/18-01/132, URBROJ: 3804-850-18-5 od 15. ožujka 2018. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici sljedećih dokumenata:

- Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između Filozofskog fakulteta-Humanističke i društvene znanosti i Damira Borasa od 31. ožujka 1996. godine na način da se na istom prekrije JMBG i adresa Damira Borasa, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

- Sporazuma sklopljenog između Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Damira Borasa dana 30. rujna 2014. godine, KLASA: 740-06/14-01/107, URBROJ: 3804-460-14-1, na način da se na istom prekrije adresa Damira Borasa, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Fakultet)odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 1. ožujka 2018. godine kojim je tražio dostavu zadnjeg Ugovora o radu sklopljenog između Fakulteta i prof. dr. sc. Damira Borasa i moguće posebne ugovore vezane uz zadržavanje radnog mjesta na Fakultetu odnosno ugovore sklopljene s Fakultetom povodom preuzimanja dužnosti rektora Sveučilišta u Zagrebu. Zahtjev žalitelja odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u obrazloženju rješenja se navodi kako se sukladno članku 29. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14. i 127/17.) osobni podaci radnika smiju prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno Zakonom o radu ili drugim zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je zahtjev za pristup informacijama podnio 6. veljače 2018. godine, te je kao odgovor na taj zahtjev dana 21. veljače 2018. godine dobio od Fakulteta dopis KLASA: 053-01/18-01/132, URBROJ: 3804-850-18-2 u kojem ga se obavještava kako su obveze iz Ugovora o radu s Fakultetom prof. Damira Borasa u mirovanju, te da je s prof. Borasom sklopljen Sporazum koji regulira pravo povratka na rad na Fakultet nakon obnašanja dužnosti rektora. Žalitelj navodi kako mu zadnji sklopljeni Ugovor o radu nije dostavljen uz obrazloženje da su obveze iz Ugovora o radu s Fakultetom prof. Damira Borasa u mirovanju, a da mu trenutno ne mogu dostaviti traženi Sporazum uz pozivanje na članak 15. stavak 3. točku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama i članak 15. Statuta Sveučilišta u Zagrebu. Nadalje navodi s obzirom da u dopisu nije bilo navedeno da li će mu i kada poslati Sporazum nakon što navodno opravdani razlozi više neće biti na snazi i pošto je smatrao da su razlozi za uskratu Ugovora o radu neopravdani, ponovio je zahtjev nakon što navedeni razlozi (postupak izbora rektora) više nisu postojali. Ponovljeni zahtjev urudžbiran je dana 1. ožujka 2018. godine, a o istom je Fakultet odlučio rješenjem kojim je odbio njegov zahtjev u cijelosti. Ističe kako su u rješenju razlozi uskrate promijenjeni u odnosu na raniji dopis, te se u rješenju uskrata opravdava člankom 29. Zakona o radu. Nadalje ističe kako smatra da ništa od navedenog u dopisu i obrazloženju rješenja se ne može primijeniti na tražene informacije, te da ne postoje pravovaljani razlozi za odbijanje dostave Ugovora o radu i Sporazuma. Također ističe kako pozivanje na članak 29. Zakona o radu ne može biti pravovaljanim razlogom za uskratu traženih informacija, a u rješenju se ne navodi pod koji dio članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama koji regulira ograničenja i njihovo trajanje se to može odnositi. Žalitelj navodi kako se iz obrazloženja rješenja može zaključiti da test razmjernosti i javnog interesa nije proveden pa nije jasno u kojem smislu potreba za ograničavanjem pristupa informacijama prevladava u odnosu na javni interes, osobito ako se uzme u obzir da se navedenim ugovorom reguliraju odnosi koji mogu biti od utjecaja na javni interes. smatra kakao to što je traženi Ugovor o radu s prof. Borasom u mirovanju ne može biti bitan i pravno reguliran razlog za uskratu njegove dostave. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od1. ožujka 2018. godine tražio od Fakulteta: 1. Zadnji Ugovor o radu koji je bio sklopljen između Fakulteta i prof. dr. sc. Damira Borasa prije prelaska na dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu u listopadu 2014. godine, 2. moguće posebne ugovore vezane uz zadržavanje radnog mjesta na Fakultetu odnosno ugovore sklopljene s Fakultetom povodom preuzimanja dužnosti rektora Sveučilišta u Zagrebu u listopadu 2014. godine. Nadalje je utvrđeno da je Fakultet rješenjem KLASA: 053-01/18-01/132, URBROJ: 3804-850-18-5 od 15. ožujka 2018. godine,odbio zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u obrazloženju rješenja je naveo kako se sukladno članku 29. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14. i 127/17.) osobni podaci radnika smiju prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno Zakonom o radu ili drugim zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kada će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da se tijelo javne vlasti pozvalo na članak 23. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne navodeći nijednu točku navedenog stavka kako bi se točno znao razlog odbijanja zahtjeva žalitelja. U obrazloženju osporenog rješenja Fakultet navodi kako se sukladno članku 29. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14. i 127/17.) osobni podaci radnika smiju prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno Zakonom o radu ili drugim zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa odnosno u vezi s radnim odnosom, pa je za pretpostaviti da je Fakultet odbio zahtjev žalitelja temeljem razloga za ograničenje navedenog u članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u kojoj je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između Filozofskog fakulteta-Humanističke i društvene znanosti i Damira Borasa od 31. ožujka 1996. godine, te Sporazum sklopljen između Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Damira Borasa dana 30. rujna 2014. godine, KLASA: 740-06/14-01/107, URBROJ: 3804-460-14-1. Uvidom u dostavljene informacije utvrđeno je da iste sadrže osobne podatke.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano jeda tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130 /11. i 106/12. - pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka. Odredbom članka 11. stavka 3. istog Zakona propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Ustavom Republike Hrvatske u članku 37. propisano je da se svakom jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom. Zakonom se uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi. Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja.

Kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on zaštićen. Jasno je da se davanjem primjerice imena i prezimena može identificirati određena osoba, međutim interes zaštite osobnih podataka sukladno odredbama Zakona o zaštiti osobnih ne preteže u svakom slučaju kad se otkrivaju osobni podaci fizičkih osoba. Zakonodavac ograničenje pristupa informaciji u slučajevima kada je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, nije propisao kao apsolutno ograničenje, već se radi o relativnom ograničenju. Pri tome je obvezao tijela javne vlasti da kada utvrde postojanje ograničenja tj. da je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, provedu test razmjernosti i javnog interesa kojim se procjenjuje razmjernost između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Uvidom u dostavljene informacije Povjerenica za informiranje je utvrdila kako nema zakonske zapreke da se žalitelju omogući pristup istima, uz prekrivanje dijelova informacije koji predstavljaju zaštićene osobne podatke fizičke osobe. Tako je u pogledu informacija navedenih u točki 2. izreke ovog rješenja Povjerenica za informiranje utvrdila da se radi o informacijama, koje se odnose na ugovor o radu i sklopljeni sporazum između tijela javne vlasti i fizičke osobe, a koji bi trebali biti dostupni javnosti jer osim što su te informacije vezane za rad tijela javne vlasti koji bi trebao biti transparentan, iste se odnose i na raspolaganje javnim sredstvima. Naime, zakonodavac je u članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisao da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim u slučaju ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Povjerenica za informiranje, također je utvrdila da se na određene dijelove traženih informacija može primijeniti ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da određeni podaci predstavljaju zakonom zaštićene osobne podatke.

U žalbenom postupku, nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u odnosu na informacije iz točke 2. izreke ovog rješenja, Povjerenica za informiranje je utvrdila da je žalitelju u skladu s odredbom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, moguće odobriti djelomičan pristup traženim informacijama i to na način da se zaštite osobni podaci kao što su adresa fizičke osobe i JMBG. Naime, njihovim otkrivanjem u konkretnom slučaju došlo bi do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, stoga prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Iz spisa predmeta ne proizlazi da su se u odnosu na taj dio traženih informacija vodile bilo kakve javne rasprave, da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet), pa se ne mogu niti prihvatiti žalbeni navodi žalitelja u kojima se poziva na zaštitu javnog interesa.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjereni rok u kojem je dužno to učiniti.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl .iur.