KLASA: UP/II-008-07/18-01/276
URBROJ: 401-01/04-18-2
Zagreb, 14. svibnja 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Dječjeg vrtića „Bajka“ iz Zagreba, Zorkovačka 8, KLASA: 008-02/18-01/02, URBROJ: 251-569-01-18-4 od 16. ožujka 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Dječjeg vrtića „Bajka“ KLASA: 008-02/18-01/02, URBROJ: 251-569-01-18-4 od 16. ožujka 2018. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pristup Ugovoru o pružanju usluga smještaja i brige o djeci predškolskog uzrasta Br. 2014: 1892 od 3. listopada 2014. godine, zaključen između trgovačkog društva Ericsson Nikola Tesla d.d. i Dječjeg vrtića „Bajka“, na način da se na istom prekrije:
- ime i prezime, broj mobitela i e-mail adresa kontakt osoba vezanih za poslove po Ugovoru i to po pitanju Ugovora i po pitanju usluge,
- potpis direktora financija trgovačkog društva Ericsson Nikola Tesla d.d. na samom Ugovoru i na Prilogu Ugovora (Troškovnik) koji je sastavni dio Ugovora, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Dječjem vrtiću „Bajka“ da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Dječjeg vrtića „Bajka“ KLASA: 008-02/18-01/02, URBROJ: 251-569-01-18-4 od 16. ožujka 2018. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je zatražena dostava na uvid ugovora sklopljenog između Dječjeg vrtića „Bajka“ iz Zagreba i trgovačkog društva Ericsson Nikola Tesla d.d. iz Zagreba ili objavu istoga na internetskim stranicama Dječjeg vrtića „Bajka“. Zahtjev žaliteljice odbijen je temeljem članka 23. stavka 5., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je tražena informacija poslovna tajna.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da podnosi žalbu na rješenje Dječjeg vrtića „Bajka“ kojim je odbijeno njeno traženje da joj se omogući uvid ili objava ugovora sklopljenog s tvrtkom Ericsson Nikola Tesla, smatrajući njezin zahtjev neosnovanim. Nadalje navodi da se tijelo javne vlasti poziva na članak Zakona o pravu na pristup informacijama koji kaže da tijelo javne vlasti može proglasiti određene informacije tajnima sukladno posebnom zakonu, a onda kao taj posebni zakon navode vlastiti Statut. Također navodi kako je testom razmjernosti i javnog interesa koji je proveo Dječji vrtić „Bajka“ utvrđeno da informacije nisu od interesa šire javnosti, ali nisu dane detaljnije informacije kako su do toga došli osim što navode da je ona kao roditelj predala papire za upis svog djeteta i valjda kao takva ne predstavlja širu javnost. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 9. prosinca 2017. godine Dječjem vrtiću „Bajka“ podnijela zahtjev za pristup informacijama kojim je tražila da joj se omogući uvid u ugovor sklopljen između Dječjeg vrtića „Bajka“ iz Zagreba i trgovačkog društva Ericsson Nikola Tesla d.d. iz Zagreba ili objavu istoga na internetskim stranicama Dječjeg vrtića „Bajka“. Nadalje, utvrđeno je da je Dječji vrtić „Bajka“ donio rješenje kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev za pristup informacijama žaliteljice temeljem članka 23. stavka 5., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je tražena informacija poslovna tajna.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je odredbom članka 79. Statuta Dječjeg vrtića „Bajka“ propisano da se poslovnom tajnom smatraju isprave čije bi priopćavanje bilo protivno interesima Vrtića, a Ugovor koji je Dječji vrtić „Bajka“ sklopio s trgovačkim društvom Ericsson Nikola Tesla d.d. također sadrži klauzulu kojom se Dječji vrtić „Bajka“ prema korisniku usluge obvezuje štititi sve informacije iz tog Ugovora kao strogo povjerljive te sadrži daljnju ugovornu klauzulu da kršenje te ugovorne obveze predstavlja razlog za raskid ugovora, pa je zaključeno kako u konkretnom slučaju postoji ograničenje jer postoji zaštićeni interes. Nadalje, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je provedenim testom razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da za traženu informaciju nema interesa širokog kruga ljudi niti postoji interes javnosti da dođe do tražene informacije. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se kako je žaliteljica podnijela Dječjem vrtiću „Bajka“ zahtjev za upis djeteta i da je nakon toga zatražila pristup informacijama, te se zaključuje kako cilj dobivanja zatražene informacije u konkretnom slučaju nije od interesa javnosti. Nadalje se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako djeca koja su upisana u Dječji vrtić „Bajka“ prema Pravilniku o upisu djece temeljem Ugovora kojeg žaliteljica traži na uvid, imaju osiguran produžen boravak koji je organiziran u posebnim grupama i s fleksibilnim radnim vremenom prilagođenim radnom vremenu njihovih roditelja, te da se troškovi dijela radnika koji su zaposleni za te potrebe kako bi se mogao osigurati boravak djece, kao i drugi troškovi u vezi s boravkom te djece u posebnim skupinama, ne financiraju iz proračuna Grada Zagreba, već ih u cijelosti snosi korisnik usluge iz sklopljenog Ugovora. Također se navodi kako je predmetni Ugovor sklopljen u duhu odgovornosti ustanove na zahtjeve i potrebe koji u novije vrijeme postaju opći cilj i uz to ostvaruje vlastiti prihod, te kako je jasno da postoji gospodarski i poslovni interes za sklopljeni Ugovor, a omogućavanjem tražene informacije žaliteljici, zaštićeni interes bio bi ozbiljno povrijeđen.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Člankom 79. Statuta Dječjeg vrtića „Bajka“ propisano je da se poslovnom tajnom smatraju: podaci koje nadležno tijelo kao povjerljive priopći Vrtiću, mjere i način postupanja u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti, dokumenti koji se odnose na obranu, plan fizičke i tehničke zaštite radnika i imovine Vrtića i druge isprave i podaci čije bi priopćavanje neovlaštenoj osobi bilo protivno interesima Vrtića i njegovog osnivača, sukladno općem aktu Vrtića i zakonu.
Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.) u članku 38. stavku 4. jamči se svakome pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Pri tome ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu i propisana zakonom. Iz Ustava Republike Hrvatske i Zakona o pravu na pristup informacijama je vidljivo da uskrata informacija treba biti izuzetak, a zakonska ograničenja podložna testu razmjernosti i javnom interesu.
Tako je člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Nadalje stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka osima ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Dakle, provedbom testa razmjernosti i javnom interesu mora se utvrditi da li u svakom pojedinom slučaju bi omogućavanjem pristupa zatraženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen te da unatoč šteti po zaštićene interese, ako javni interes prevladava, informacije treba učiniti dostupnim. Dok ukoliko se radi o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima, iste su dostupne bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa osim kada je riječ o klasificiranom podatku.
Iz Statuta Dječjeg vrtića „Bajka“ (u daljnjem tekstu: Statut) objavljenom na internetskim stranicama tog Vrtića http://www.vrtic-bajka.zagreb.hr, konkretno linku http://www.vrtic-bajka.zagreb.hr/default.aspx?id=83 razvidno je da je njegov osnivač Grad Zagreb. Nadalje je razvidno da je člankom 13. Statuta propisano ako Vrtić u obavljanju svoje djelatnosti ostvaruje dobit, dužan je upotrebljavati tu dobit za obavljanje i razvoj svoje djelatnosti, sukladno odluci Osnivača i ovom Statutu. O raspodjeli dobiti Vrtića može odlučivati i Osnivač sukladno zakonu i odluci Osnivača o obavljanju osnivačkih prava. Člankom 14. stavkom 1. Statuta propisano je da za obveze u pravnom prometu Vrtić odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Nadalje, odredbom članka 15. Statuta propisano je između ostalog da Vrtić ne može bez suglasnosti Osnivača odlučivati o načinu raspolaganja dobiti i pokriću gubitaka Vrtića. Iz članka 64. Statuta razvidno je da Vrtić ostvaruje prihode iz sredstava Osnivača, prodajom usluga na tržištu, kao i drugih izvora u skladu sa zakonom.
Uvidom u Godišnji plan i program rada Dječjeg vrtića „Bajka“ za pedagošku godinu 2016./2017., također objavljenom na internetskim stranicama Vrtića http://www.vrtic-bajka.zagreb.hr, razvidno je da se u istom ispod naslova Materijalni uvjeti rada, Izvor financiranja navodi sljedeće: „Rad dječjeg vrtića u svim segmentima financira se temeljem Plana javnih potreba u okviru proračuna Grada Zagreba, namjenska sredstva za djecu s teškoćama u razvoju i darovite dodjeljuju se iz državnog proračuna, te najmom prostora dječjeg vrtića. U manjoj mjeri i vrlo sporadično neka se sredstva za rad osiguravaju putem donacija roditelja ili udruga i zaklada. Financijsko poslovanje vrtića odvija se i prati tijekom dvije financijske godine (dio 2015. i dio 2016. godine) i temeljeno je na Financijskom planu i Planu nabave koji se donosi početkom kalendarske godine.“ Nadalje iz Izvješća o ostvarenju godišnjeg plana i programa rada za pedagošku godinu 2016./2017. Dječjeg vrtića „Bajka“ (objavljeno na linku http://www.vrtic-bajka.zagreb.hr/default.aspx?id=90) razvidno je da se u istom navodi da je tijekom godine, za razliku od ranije, Osnivač osigurao značajna sredstva i konačno su riješene i financirane neke potrebe Dječjeg vrtića „Bajka“, pa je tako financirana izmjena dijela trule stolarije na odgojnim skupinama u centralnom objektu, postavljen je video-nadzor na tri objekta zbog velikih uništavanja vanjskih igrališta, dodijeljena su značajna sredstva za nabavu didaktike, čime su obogatili sredstva za rad odgajatelja, uz mogućnost nabave novijih tehnoloških pomagala za rad, u svim skupinama, a posebno u skupinama s djecom s PSA, odobrena je i započela je obnova igrališta u centralnom objektu, odobrena su sredstva i izmijenjeno je 33 vatrogasnih aparata na svim objektima, odobrena je i provedena hitna intervencija zbog puknuća cijevi, tu je i nabava novog dostavnog vozila za dostavu hrane, odobrena su sredstva i izvedeni su električni radovi na uređenju električnih instalacija na tri objekta, nabavljen je i višenamjenski kuhinjski stroj.
Imajući u vidu gore navedeno, ne može se prihvatiti kao dostatan argument za uskratu pristupa informacijama navod Dječjeg vrtića „Bajka“ da se troškovi dijela radnika koji su zaposleni za potrebe obveza iz predmetnog Ugovora kako bi se mogao osigurati boravak djece, kao i drugi troškovi u vezi s boravkom te djece u posebnim skupinama, ne financiraju iz proračuna Grada Zagreba, već ih u cijelosti snosi korisnik usluge iz sklopljenog Ugovora. Naime, iako Dječji vrtić „Bajka“ ostvaruje dobit iz Statuta proizlazi da je isti dužan upotrebljavati tu dobit za obavljanje i razvoj svoje djelatnosti, kao i da ne može bez suglasnosti Osnivača odlučivati o načinu raspolaganja dobiti i pokriću gubitaka. Štoviše iz Izvješća o ostvarenju godišnjeg plana i programa rada za pedagošku godinu 2016./2017. Dječjeg vrtića „Bajka“ razvidno je da je Osnivač osigurao značajna sredstva pa je tako financirao izmjenu trule stolarije, izmjenu vatrogasnih aparata, obnovu igrališta, nabavu dostavnog vozila za dostavu hrane i slično, a navedeno po logici stvari napravljeno je za dobrobit svih korisnika, pa tako i za djecu zaposlenika trgovačkog društva Ericsson Nikola Tesla d.d.
Iako je potrebno držati tajnima neke kategorije poslovnih informacija, građani u načelu trebaju imati pravo na pristup ugovorima koje sklapaju tijela javne vlasti. Omogućavanje ugovora koje sklapaju tijela javne vlasti s osobama privatnog prava dovodi do jačanja povjerenja građana u rada tijela javne vlasti, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim ugovorima može izazvati kod javnosti sumnju u nepravilan i nezakonit rad tijela, osobito rad za privatne interese, loše upravljanje, pogodovanje, nekompetentnost. Također upravnosudskom praksom, rješenjima Povjerenika za informiranje, te tumačenjem Zakona o pravu na pristup informacijama došlo se je do stajališta kako ugovori između subjekata javnog te subjekata privatnog prava predstavljaju informaciju od javnog značaja.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je Ugovor o pružanju usluga smještaja i brige o djeci predškolskog uzrasta Br. 2014: 1892 od 3. listopada 2014. godine, zaključen između trgovačkog društva Ericsson Nikola Tesla d.d. i Dječjeg vrtića „Bajka“. Uvidom u dostavljeni Ugovor utvrđeno je da se radi o ugovoru o javno-privatnom partnerstvu koji sadrži tipske elemente ugovora, te da su cijene usluga definirane u Prilogu Ugovora.
Suprotno stajalištu Dječjeg vrtića „Bajka“ da za traženu informaciju nema interesa širokog kruga ljudi niti postoji interes javnosti da dođe do tražene informacije, očito je da je dostavljeni Ugovor informacija u vezi djelatnosti tijela javne vlasti, da isti s obzirom na svoj sadržaj predstavlja informaciju od javnog značaja i da bi isti trebao biti omogućen javnosti.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka 7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Predmetni Ugovor sadrži osobne podatke kontakt osoba vezanih za poslove po Ugovoru i to po pitanju Ugovora i po pitanju usluge koje je potrebno zaštititi na način da se prekrije ime i prezime, broj mobitela i e-mail adresa. Također Ugovor sadrži i potpis direktora financija trgovačkog društva Ericsson Nikola Tesla d.d. koji je potrebno prekriti na samom Ugovoru i na Prilogu Ugovora (Troškovnik) koji je sastavni dio Ugovora. Naime, u odnosu na navedene osobne podatke utvrđeno je da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je Dječji vrtić „Bajka“ prikupio osobne podatke i moguće zlouporabe osobnih podataka te prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za taj dio zatraženih informacija, niti se iste odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično pa se ne mogu niti prihvatiti žalbeni navodi žaliteljice kojim poziva na zaštitu javnog interesa.
Odredbom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovog članka preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je dužno to učiniti.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.