KLASA: UP/II-008-07/18-01/357
URBROJ: 401-01/10-18-2
Zagreb, 14. svibnja 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe novinarke ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/I-008-01/17-03/19, URBROJ: 517-04-17-1 od 29. kolovoza 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba novinarke ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/I-008-01/17-03/19, URBROJ: 517-04-17-1 od 29. kolovoza 2017. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama novinarke ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila pristup detaljnijim podacima vezano za 812 postupaka (žalbi, tužbi, prigovora..), koji se vode protiv države u sektoru energetike (obnovljivi izvori energije), odnosno listu tvrtki koje su uključene u proces, te od kada datira prvi postupak, a od kada posljednji tj. koje godine (je li riječ o tužbi, žalbi..), temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podatak ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj citira razloge prvostupanjskog rješenja. Navodi da predmetno rješenje osporava u cijelosti, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Smatra da prvostupanjsko tijelo mora imati listu tvrtki koje se žale ili tuže državu. Dalje navodi da građani imaju pravo znati navedene informacije, posebno u slučaju ako je država kriva za 812 postupaka. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba jeneosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 14. kolovoza 2017. godine tražila detaljnije podatke vezano za 812 postupaka (žalbi, tužbi, prigovora..) koji se vode protiv države u sektoru energetike (obnovljivi izvori energije), odnosno listu tvrtki koje su uključene u procese, odnosno od kada datira prvi postupak, a od kada posljednji, tj. koje godine (je li riječ o tužbi, žalbi..)?
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podatak ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dopisom Povjerenice za informiranje, KLASA: 008-04/18-01/266, URBROJ: 401-01/10-18-3 od 17. travnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo očitovanje o tome koje bi radnje prvostupanjsko tijelo trebalo izvršiti radi udovoljavanja zahtjevu žaliteljice, s obzirom da je prvostupanjskim rješenjem zahtjev žaliteljice odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Iz dopisa prvostupanjskog tijela upućenog Povjerenici za informiranje, KLASA: UP/I-008-01/17-03/19, URBROJ: 517-04-17-3 od 23. travnja 2018. godine u bitnom proizlazi da u trenutku postavljanja zahtjeva žaliteljice ne postoji izrađeni dokument/tablica u smislu izvještaja ili slično koji bi sadržavao podatke zatražene zahtjevom, već bi informaciju trebalo kreirati. Dalje se navodi da bi u praksi to značilo uvid u svaki od 812 predmeta da bi se utvrdilo radi li se o tužbi, žalbi, odnosno kreiranje liste tvrtki uključenih u postupke.
Također se ističe da u konkretnom slučaju nije moguće riješiti predmetni zahtjev dostavom dokumentacije iz kojeg bi bile vidljive tražene informacije, odnosno da bi davanje detaljnih podataka gotovo predstavljalo uvid u spis ili umnožavanje istog što se sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.
Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Osim toga, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žaliteljica traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žaliteljica samostalnom obradom došla do traženih podataka.
Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje izrađeni dokument koji bi sadržavao tražene informacije, odnosno da bi dostava dokumentacije iz koje bile vidljive tražene informacije pretpostavljala uvid u svaki pojedinačni spis, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tražena informacija ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dakle, Povjerenica za informiranje smatra da zahtjev žaliteljice zapravo predstavlja zahtjev za izradom određene analize postupanja prvostupanjskog tijela, s obzirom da žaliteljica od prvostupanjskog tijela traži popis svih tvrtki koji su na bilo koji način u sporu s državom iz područja energetike, zatim traži podatak o tome od kojoj se vrsti spora rada (odnosno je li u pitanju žalba ili tužba).
Kako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje izrađeni dokument koji sadržavao informacije na način na koji žaliteljica traži, pravilan je i zaključak prvostupanjskog tijela da bi radi udovoljavanja zahtjevu žaliteljice bilo potrebno izvršiti uvid u svaki pojedinačni spis kako bi se utvrdilo o kojem je postupku riječ.
Uzimajući u obzir navedeno, pravilno prvostupanjsko tijelo navodi da tražene informacije ne predstavljaju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se ne radi o podatku koje tijelo javne vlasti posjeduje u obliku dokumenta, već se radi o podatku do kojeg se može doći jedino dodatnim naporom i aktivnostima prvostupanjskog tijela, jer je u pitanju 812 postupaka koji se vode protiv države.
Prihvaćanje stava žaliteljice značilo bi da bi svatko od tijela javne vlasti mogao tražiti izradu određene analize, čime bi se dovelo u pitanje redovito funkcioniranje tijela javne vlasti, što svakako nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.
Slijedom navedenom, žalbeni navodi žaliteljice nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja.
Međutim, ovo rješenje ne onemogućuje žaliteljicu da za konkretni postupak koji se vodio protiv države u sektoru energetike zatraži informacije iz kojih će biti razvidno što je bilo predmet spora, odnosno ne isključuje javnu dostupnost informacija iz pojedinog postupka, ako bi se provedbom testa razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama utvrdilo da za informacije iz pojedinog postupka prevladava javni interes u odnosu na zaštitu prava na ograničenje, pri čemu posebno treba imati u vidu i zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog ili drugog pravno uređenog postupka.
Naime, kad bi se tražila konkretna informacija vezano za konkretni predmet, tada po logici stvari udovoljavanje takvom zahtjevu ne bi zahtjevalo dodatni napor prvostupanjskog tijela (pod uvjetom da je moguće točno identificirati informaciju koja je predmet postupka).
Suprotno navedenom, u konkretnom slučaju zahtjev žaliteljice je neselektivan te se istim od prvostupanjskog tijela traži određena analiza vezano za čak 812 predmeta, a kojem zahtjevu je jedino moguće udovoljiti uvidom u pojedini spis predmeta, a kako bi se utvrdilo tko je sudionik navedenog postupka,o kakvom se postupku radi, te je li isti pravomoćno okončan, što nedvojbeno predstavlja izradu određene analize.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.