KLASA: UP/II-008-07/16-01/432

URBROJ: 401-01/05-18-2

Zagreb,  16. 5. 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz udruge Gong, Zagreb, ........., izjavljene protiv rješenja Vlade RH, KLASA: UP/I-008-01/16-07/06, URBROJ: 50302/28-16-1 od 12. 7. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... iz udruge Gong, izjavljena protiv rješenja Vlade RH, KLASA: UP/I-008-01/16-07/06, URBROJ: 50302/28-16-1 od 12. 7. 2016. godine, kao neosnovana

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Vlade RH odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... iz udruge Gong (u daljnjem tekstu: žaliteljica)  od  23. 6. 2016. godine, kojim je zatražen materijal za 6. točku dnevnog reda zatvorenog dijela 28. sjednice Vlade RH održane 23. 6. 2016. godine, pod nazivom „Prijedlog rješenja o odobrenju sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. godinu (povjerljivo).“ Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je informacija klasificirana stupnjem tajnosti.

Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Žaliteljica navodi kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje jer Vlada RH nije u potpunosti obrazložila o kojoj se sve „predmetnoj dokumentaciji“ radi, osim samog prijedloga rješenja, te dodatno u obrazloženju rješenja se navodi pojam „vitalni interes“, koji nije spomenut niti definiran u Zakonu o tajnosti podataka, kao u niti jednom drugom zakonskom propisu u Republici Hrvatskoj. Žaliteljica potom navodi kako je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjen Zakon o pravu na pristup informacijama jer u rješenju nema elemenata na temelju čega je rađen test javnog interesa, stoga je ostalo nejasno što je pravi sadržaj rješenja, odnosno koje se konkretno vrijednosti štite, a koje proizlaze iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka, te nije obrazloženo na koji bi način javnosti dostupna informacija o zaštićenom interesu ugrozila njegovu zaštitu. Žaliteljica zaključuje kako se iz navedenog vidi da nije proveden potpuni test razmjernosti i javnog interesa, već se Vlada RH poziva na formalno provedeni test i na taj način zloupotrebljava ovaj pravni institut. Žaliteljica citira dvije presude Europskog suda ljudska prava, u kojima se ističe važnost instituta prava na pristup informacijama te važnost uloge organizacija civilnog društva u zagovaranju javnog interesa. Žaliteljica predlaže da se njezina žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od  23. 6. 2016. godine, kojeg je podnijela putem portala Imamo pravo znati, zatražila materijal za 6. točku dnevnog reda zatvorenog dijela 28. sjednice Vlade RH održane 23. 6. 2016. godine, pod nazivom „Prijedlog rješenja o odobrenju sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. godinu (povjerljivo).“ Žaliteljica u zahtjevu navodi kako je dnevni red objavljen na poveznici: https://vlada.gov.hr/sjednice/28-sjednica-vlade-republike-hrvatske-19178/19178, a priopćenje sa zatvorenog dijela 28. sjednice Vlade se nalazi na poveznici: https://vlada.gov.hr/vijesti/priopcenje-sa-zatvorenog-dijela-28-sjednice-vlade/19183.

Nadalje je utvrđeno kako  Vlada RH u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ te kako je u skladu sa zakonskom obvezom zatraženo prethodno mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je u dopisu, KLASA: 008-01/15-04/14, URBROJ: 50439-05/22-16-37 od 1. 7. 2016. godine, naveo kako se radi o potencijalno sigurnosno osjetljivim podacima, odnosno da predmetna dokumentacija potencijalno sadrži elemente čije bi neovlašteno otkrivanje moglo naštetiti vrijednostima iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka, i to prije svega nacionalnoj sigurnosti, odnosno međunarodnim odnosima Republike Hrvatske. Vlada RH u obrazloženju pobijanog rješenja još navodi kako je Koordinacija za unutarnju politiku i upravljanje državnom imovinom Vlade Republike Hrvatske na sjednici održanoj 4. 7. 2016. godine provela test razmjernosti i javnog interesa, u kojem je utvrdila da bi neovlašteno otkrivanje informacije koja je predmet postupka moglo naštetiti vrijednostima iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka, te da je moguć utjecaj neovlaštenog otkrivanja podataka na međunarodne odnose Republike Hrvatske. Utvrđeno je da i nadalje postoje razlozi za zadržavanjem stupnja tajnosti traženih informacija radi zaštite vitalnih interesa Republike Hrvatske, te da bi otkrivanjem istih ti interesi bili ozbiljno povrijeđeni.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu  sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti nakon zaprimanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama, kojim je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“, postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te je, kao što je ranije u tekstu navedeno, zatražilo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provelo test razmjernosti i javnog interesa koji je također klasificiran stupnjem tajnosti kao i zatražena informacija.

Službenici Ureda povjerenice za informiranje su dana 2. 10. 2017. godine u prostorijama Vlade RH izvršili uvid u informaciju koja je predmet postupka, te su utvrdili da je ista doista klasificirana stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO.“ Odredbom članka 8. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12), u kojem se navodi kako se stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. ovog Zakona.

Člankom 6. Zakona o tajnosti podataka je propisano kako se stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima: temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

Drugim riječima, iz izričaja članaka 6. i 8. Zakona o tajnosti podataka proizlazi kako suštinska razlika između klasificiranja podataka stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ i stupnja tajnosti „VRLO TAJNO“ leži u razmjeru štete koja bi bila nanesena vrijednostima pobrojanim u članku 6. Zakona o tajnosti podataka: u prvom slučaju bi neovlašteno otkrivanje podataka samo naštetilo pobrojanim vrijednostima, dok bi u potonjem nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske.

Za potrebe žalbenog postupka potrebno je navesti odredbu članka 16. Zakona o tajnosti podataka, kojom je u stavku 1. propisano da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Nakon dobivenog mišljenja UVNS-a i provedenog testa razmjernosti javnog interesa, Vlada RH je odbila žaliteljev zahtjev za pristup informacijama i zadržala stupanj tajnosti „POVJERLJIVO.“

Drugostupanjsko tijelo ujedno ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. 11. 2014. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev Vlade Republike Hrvatske te je poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. 4. 2014. godine. Predmetnim rješenjem Povjerenika za informiranje poništeno je rješenje Vlade Republike Hrvatske KLASA: 008-01/13-08/05, URBROJ: 50302/28-13-1 od 29. kolovoza 2013. godine, te je podnositelju zahtjeva za pristup informacijama, udruzi GONG, omogućen pristup preslici Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Odvjetničkog ureda Patton Boggs LLP u svezi žalbe u predmetu Tužiteljstvo protiv Ante Gotovine i Mladena Markača, na način da  prije dostave navedenog Ugovora postupi sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka o deklasifikaciji podataka.

Nastavno na navedenu presudu, ukazuje se kako je u njezinom obrazloženju Sud ocijenio da samo vlasnik podatka koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.

Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, broj U-III-1267/2017 od 21. 11. 2017. godine odbio ustavnu tužbu udruge GONG, zaključivši kako presudom Suda poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. 11. 2014. godine udruzi GONG nisu povrijeđena ustavna prava.

Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informacijama klasificiranim stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“,  tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije nakon traženja mišljenja UVNS-a i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, stoga je žaliteljici odlučilo uskratiti pristup predmetnoj informaciji, jer je deklasificiranjem tražene informacije moguć utjecaj neovlaštenog otkrivanja podataka na međunarodne odnose Republike Hrvatske, te je zadržavanje stupnja tajnosti potrebno radi zaštite vitalnih interesa Republike Hrvatske, te da bi otkrivanjem istih ti interesi bili ozbiljno povrijeđeni.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je  kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o tajnosti podataka, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

S obzirom da  vlasnik klasificiranih podataka ima isključivu zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka, Povjerenica za informiranje upućuje na zakonske odredbe Zakona o tajnosti podataka, te se neovisno o ovom rješenju prvostupanjsko tijelo kao vlasnik informacije upućuje da sukladno zakonskim odredbama provodi periodične procjene stupnja tajnosti na temelju koje može promijeniti stupanj tajnosti ili izvršiti deklasifikaciju podataka imajući u vidu vrijednosti koje se štite određenim stupnjem tajnosti.

Ujedno se naglašava kako je potrebno uravnotežiti potrebu zaštite nacionalnih interesa i drugih zakonom zaštićenih vrijednosti sa ustavnim pravom građana na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, s obzirom da u ovom slučaju nije navedena niti količina niti svrha potrošnje javnih sredstava.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.