KLASA: UP/II-008-07/17-01/432

URBROJ: 401-01/10-18-8

Zagreb, 14. svibnja 2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/17-002/160, URBROJ: 251-02-04-1/03-17-6 od 10. svibnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/17-002/160, URBROJ: 251-02-04-1/03-17-6 od 10. svibnja 2017. godine

2.    Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Idejnog projekta TD: 1556/16, izrađenog u rujnu 2016. godine, za izgradnju prometnice Zaprešićke ulice – od Ilice od Ulice baruna Filipovića s komunalnom infrastrukturom i nadsvođenjem potoka Črnomerec.

3.    Nalaže se Gradu Zagrebu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je tražila presliku Idejnog projekta TD: 1556/16, izrađenog u rujnu 2016. godine, za izgradnju prometnice Zaprešićke ulice – od Ilice od Ulice baruna Filipovića s komunalnom infrastrukturom i nadsvođenjem potoka Črnomerec, a iz razloga što je u konkretnom slučaju u tijeku upravni postupak.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom osporava razloge prvostupanjskog rješenja. Ističe da im je kao suvlasnicima uskraćena mogućnost uvida u traženu informaciju. Dalje navodi da gradnja prometnice utječe na kakvoću života, vrijednost nekretnine, te zatire ekološki sustav. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od  27. travnja 2017. godine tražila uvid u Idejni projekt oznake TD: 1556/16, iz rujna 2016. godine, za izgradnju prometnice – Zaprešićke ulice od Ilice do Ulice baruna Filipovića s komunalnom infrastrukturom i nadsvođenjem potoka Črnomerec.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informacijama u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se žaliteljici onemogućuje pristup traženoj informaciji temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, uz obrazloženje da je u tijeku upravni postupak.

Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, da bi se mogla primijeniti odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama kao zakonsko ograničenje, potrebno je da određeni posebni zakon propisuje mogućnost ograničenja pristupa informaciji. Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno koja bi zakonska odredba posebnog zakona bila temelj za onemogućavanje pristupa traženoj informaciji.

Osim toga, nejasno je citiranje odredbe članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), s obzirom da se u konkretnom slučaju ne traži uvid u određeni spis, već se traži točno određena informacija iz spisa predmeta lokacijske dozvole, a činjenica ima li određena osoba pravo na uvid u spis predmeta ne predstavlja zakonsku osnovu za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, već je ista odlučna za prosuđivanje primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, a s obzirom na odredbu članka 1. stavka 3. navedenog Zakona.

Iako se prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju poziva na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz obrazloženja pobijanog rješenja moglo bi se zaključiti da se prvostupanjsko tijelo poziva i na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, Povjerenica za informiranje smatra da se niti navedeno zakonsko ograničenje ne može primijeniti u konkretnom slučaju, posebno stoga prvostupanjsko tijelo ne daje valjane razloge o tome na koji bi način omogućavanje pristupa navedenoj informaciji utjecalo na vođenje postupka izdavanja lokacijske dozvole.

Osim toga, ne može se prihvatiti niti provedeni test razmjernosti i javnog interesa, jer se isti svodi samo na reproduciranje odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, bez navođenja razloga za i protiv pristupa traženoj informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je zbog pogrešne primjene pravnog propisa, odnosno odredbi članka 15. stavka 2. točke 7. i članka 15. stavka 3. točke 1. u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama  poništiti prvostupanjsko rješenje.

S obzirom da Povjerenica za informiranje ne nalazi postojanje zakonskih ograničenja za pristup informaciji koji su navedeni u osporenom rješenju, niti nekih drugih ograničenja propisanih člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je žaliteljici omogućiti pristup traženoj informaciji, s obzirom da je javni interes za navedenu informaciju vidljiv iz sljedećeg.

Dana 15. siječnja 2018. godine službenica ureda Povjerenika za infomiranje izvršila je uvid u informaciju koja je predmet postupka, te je utvrđeno da se idejni projekt sastoji od pisanih priloga (deset listova) i nacrta (23 nacrta).

Osim toga, ističe se da je predmetni idejni projekt dostavljen Povjerenici za informiranje za potrebe žalbenog postupka koji se vodio pod KLASOM: UP/II-008-07/17-01/466, a predmet kojeg postupka je također bio isti idejni projekt, te je uvidom u predmetni spis utvrđeno sljedeće.

Uvidom u idejni projekt za lokacijsku dozvolu – prometnica s komunalnom infrastrukturom i nadsvođenjem potoka Črnomerec za ulicu „Zaprešićka“, od Ilice do Ulice baruna Filipovića iz rujna 2016. godine utvrđeno je da je isti izrađen na zahtjev prvostupanjskog tijela kao investitora, a za potrebe ishođenja lokacijske dozvole.

Uvidom u točku 5.6. navedenog idejnog projekta utvrđeno je da se u istoj navode potrebne mjere koje treba poduzeti radi sprečavanja nepovoljnih utjecaja građenja na okoliš, što znači da bi zatražena informacija predstavljala informaciju o okolišu iz članka 4. stavka 1. točke 10. Zakon o zaštiti okoliša (“Narodne novine” 80/13, 153/13, 78/15).

Naime, okoliš je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost. Ustavna je obveza države da, vođena načelima održivog razvoja, svima osigura uvjete za zdrav okoliš. Međutim, to nije isključivo obveza države, već je obveza svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o određenim djelatnostima vezano za pitanja zaštite okoliša, predstavlja značajan alat koji građanima daje legitimaciju da budu aktivni sudionici u kreiranju odluka i politika koje se odnose na zaštitu okoliša. U tom smislu, dostupnost informacija o okolišu od posebne je važnosti i javnog interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13, 153/13 i 78/15), ujedno i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša („Narodne novine“, broj 64/08) koja je donesena temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama iz 2007. godine. Zakonom o pravu na pristup informacijama iz 2013. godine preuzeta je Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.) te je ujedno usklađena s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07). Aarhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.

Također se ističe da nacrti, koji su sastavni dio navedeno idejnog projekta sadrže detalje građevine zatvorenog potoka Črnomerec, te detalje postojeće građevine potoka Črnomerec preko Ilice, iz čega također proizlazi da osnovano žaliteljica navodi da navedeni projekt ima utjecaja na okoliš kao dobro od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Osim toga, da postoji interes javnosti za predmetni projekt, vidljivo je i iz sljedećih linkova:

https://www.google.hr/search?q=potok+%C4%8Drnomerec&rlz=1C1WLXB_enHR603HR603&oq=potok+%C4%8Drnom&aqs=chrome.1.69i57j0l5.7799j0j8&sourceid=chrome&ie=UTF-8#

https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=10&cad=rja&uact=8&ved=0ahUKEwitn_vPlfLUAhVHtBoKHajOCHgQFghVMAk&url=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.rtl.hr%2Fnovosti%2Fhrvatska%2F2672219%2Fjos-jedan-bandicev-potez-zbog-kojeg-zagrepcani-negoduju-natkriva-potok-radi-izgradnje-ulice%2F&usg=AFQjCNF5uTYOVr7ufubXUvmZfcdjOvc6EA

Neovisno o tome što određeni dio navedenog projekta ima određeni utjecaj na okoliš, Povjerenica za informiranje smatra da se interes javnosti za navedeni projekt očituje i u sljedećem.

Naime, iz očitovanja prvostupanjskog tijela iz e-maila 02. svibnja 2017. godine za potrebe postupka koji se vodio pred Povjerenikom za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/17-01/466, proizlazi da predmetna prometnica predstavlja nerazvrstanu cestu, za koju je odredbom članka 105. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) propisano da su građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstane ceste od interesa za Republiku Hrvatsku.

Dakle, u konkretnom slučaju interes javnosti se dvojako očituje: kroz činjenicu da javnost ima pravo biti upoznata s određenim projektom koji ima utjecaj na okoliš, te kroz činjenicu da se radi o izgradnji prometnice koja je od interesa za Republiku Hrvatsku.

Zaključno se ističe da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-208/17-6 od 21. prosinca 2017. godine odbijen tužbeni zahtjev Grada Zagreba radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/466, URBROJ: 401-01/04-17-2 od 14. srpnja 2017. godine, te je u navedenoj presudi zazeto stajalište da predmetni projekt predstavlja informaciju o okolišu, odnosno da je Povjerenik za informiranje pravilno postupio kad je žalitelju omogućio pravo na pristup istom.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkama 1., 2., i 3. izreke.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.